Nebo boje prošlosti

4. "Hoćeš li se maknuti?"

Nebo je bilo kristalne boje, a toplo vrijeme i ugodan povjetarac su samo pridonijeli ljepšem ugođaju. Nije mogla ne udisati miris slane vode koji je bio pomiješan s mirisom pečenog mesa na roštilju, kolonjske vode i ženskih parfema. Prije no što su i uspjele doći k plaži, glasan smijeh i zvuk dodavanja lopte se mogao ćuti skroz na glavnu ulicu, a i glazba je bila prisutna.

"Ovo je tek početak Evelyn, s time smo otvarali i prošlu ljetnu sezonu" - nasmije se njezina najbolja prijateljica, "čekaj pravo ljeto, onda tek počinje zabava." - namigne, a potom se osmjehne onako zavodnički, kako samo ona zna.

Prva pomisao koja joj je pala na pamet bila je da su kul. Svi ljudi koji su joj došli u obzor kad su stigle na odredište, izgledali su joj kul. Većinu ih je vidjela u bolnici i vojnoj bazi, no za razliku od ozbiljnosti na poslu, sad su bili potpuno opušteni, bezbrižni i sretni.

I to je zbilja bilo kul. U Nevadi se rijetko tko s kim družio i nekako su svi bili introvertni, svatko za sebe, ne razmišljajući o drugima, a to je moglo značiti samo jedno.

Nedostajalo joj je sretnih ljudi.

Da, to želi. Sretne, vesele, zabavne i opuštene ljude kraj sebe.

Osvrtala se oko sebe kako bi pregledala sve detalje i sitnice, a i kako bi možda uspjela uhvatiti nekoga da se ne zabavlja. Mislila je da bi se ona stara Evelyn s tom osobom najbrže složila.

Prije no što je uspjela reagirati ili protestirati, netko joj je dodao plastičnu času u dlan, a trenutak kasnije je shvatila da to čine svima koji ništa ne piju. Približila je nos prozirnoj tekućini koja se nemirno pomicala u njezinom dlanu i poželjela da nije. Vodka. Mora biti vodka, očigledno su zbog toga toliko nasmijani i crveni u licu.

"Smiješ malo popiti, otrijeznit ćeš se do jutra." - dobaci Molly i u jednom gutljaju ispije sve što se nalazilo u njezinoj čaši.

Evelyn ju je sljedila kao izgubljeno pače, sto se većinom uvijek i događalo kad bi nekamo išla sa svojom najboljom prijateljicom. Ona je ta koja je samopouzdana, otvorena i komunikativna osoba kojoj se svi usude prići, i obrnuto. Stoga, zasigurno bi uvijek dominirala na tulumima, a na vlastitoj maturalnoj zabavi je provela većinu vremena na stolu izvodeći pokrete koje nikad, do tad, nije.

Baš zbog toga su i funkcionirale. Imaju nju kako bi uspjela održati zabavu, razonodu, veselje i opuštene trenutke - a s druge strane imaju Evelyn, koja bi uvijek znala spustiti ju na zemlju, natjerati ju da se otrijezni i brinuti da sve bude okej.

Imale su jedna drugu i savršeno su si odgovarale.

Evelyn se kroz pola sata našla u društvu ljudi koje nije imala prilike vidjeti danas i iskreno se smijala. Tim je prepričavao kako je zadobio ožiljak na laktu i bio urnebesno smiješan pritom. Ona je i dalje je između dlanova držala alkoholno piće koje joj je pružio stranac, bez da ga je takla. Imala je dobar plan i upalio je. Kroz sljedećih dvadesetak minuta, odmaknula se od gužve i odložila času na stol kako ju nitko ne bi vidio.

Prezire alkohol, nikad ga nije tolerirala i on joj nije trebao za zabavu. Također se nikome nije htjela opravdavati pa je to učinila na što neuočljiviji način.

Barem je to uvijek uspijevalo.

"Hoćeš tjesteninu i povrće ili nekakvu travu koju ti inače jedeš?" - upita Molly i nasmije se, "stvarno sam mislila da ćeš prestati s tim tvojim vegetarijanskim sranjem."

Evelyn na tanjur stavi tjesteninu, brokulu i grašak, te malo pržene rajčice, luka i zelene salate.

"A ja sam mislila da ćeš prestati prigovarati za to." - vješto odgovori i poljubi Mollyn obraz.