Nebo boje prošlosti

31. "Razgovaraj sa mnom."

Probudila se u potpuno drugoj sobi, a nije se ni sjećala kad je uopće zaspala. Propne se na laktove i pogleda oko sebe, a mrak joj unese tjeskobu u tijelo, stoga brzinom munje ustane, pronađe prekidač na slijepo, i upali svijetlo. Prozori su bili goli, bez ikakvih zastora i soba je izgledala još mračnije radi noći koja je ulazila kroz iste. Plahte, jastuci i pokrivač na kojem je prethodno ležala, mirisali su kao Jack i samo se htjela baciti natrag i nikad ne prestati udisati taj miris.

Zbog čega odrastao muškarac ima krevet za dvoje i zbog čega ima televizor i u ovoj sobi, su samo neka od pitanja koja su ju zanimala. Nije pronalazila ikakve slike iz djetinjstva, dokaze da je uopće čovjek, niti je čitava kuća sadržavala imalo topline.

Mogla je ćuti zvukove koji su dolazili iz dnevnog boravka i točno je znala gdje je on. Stoga, spusti Jackovu duksu koju je još imala na sebi, preko koljena, popravi kosu i produži k njemu. Sjedio je nogama raširenim na sofi, podbočen jednom rukom o naslon, s čašom viskija ispred sebe.

Nije znala koliko je sati, no prema vremenu vani mogla je reći da jutro neće skoro izaći.

Opazio ju je krajem oka, a kad je prošla kraj njega i sjela mu relativno blizu, morao je priznati koliko joj je dobro njegova majica pristajala.

"Zašto si budan?"

Pogleda ju i prođe rukama kroz kratku kosu.

"Ne mogu spavati."

"Zašto si mrzovoljan?"

"Zato što ne mogu spavati."

Evelyn se nasmije i sjedne na svoja koljena, pokušavajući smisliti sljedeću temu razgovora. Toliko teško je bilo pričati s njim kad je bio ljut. Još teže no inače.

"Bolje si?" - on pročisti grlo i posegne za čašom na stolu.

"Jesam."

"Dobro." - nasloni se natrag i nastavi gledati ono što je bilo na televiziji.

"Možemo razgovarati?" - ona otpuhne i nelagodno se premjesti s koljena na drugo koljeno.

"Pa razgovaramo." - slegne ramenima, ne obraćajući pozornost na nju.

Evelyn odmahne glavom i izdahne, a potom uhvati daljinski upravljač i ugasi TV. Jack nervozno okrene tijelo prema njoj kako bi ju mogao vidjeti i podigne obrvu.

"Gledaj, mislim da" - započne i uhvati ga za ruku i stavi ju u svoje krilo, "zbilja mislim da patiš od posttraumatskog stresnog poremećaja Jack."

Pokuša izvući ruku, no ona ga snažno uhvati, ne dopuštajući mu.

Bilo je vrijeme da i ona zgrabi hrabrost za vrat.

"Razgovaraj sa mnom."

"Rekao sam ti, nisam tvoj pacijent."

"I ne smatram te svojim pacijentom." - ona obuhvati njegovo lice između svojih dlanova i natjera ga da ju pogleda.

Imao je najljepše, najmodrije i najsvjetlije plave oči koje je ikad vidjela. Njezine su bile potpuno druge nijanse, koje bi na Suncu podsjećale na zelenu boju. Ali, njegove, to je nešto posve drugo. Izgledao je umorno i neispavano, a brada ga je činila starijim no što je zbilja bio.

"Što se dogodilo tamo, gdje god si bio?"

"Ništa što bi tebe trebalo zanimati." - odgovori i izvuče se iz njezinih ruku i poljubi ih.

Neće odustati, bila bi glupa kad bi popustila jer to jednostavno nije njezin način. Možda i je dijelom bio u pravu, ima ugrađen sistem koji ju tjera da pretjerano brine o ljudima koji se nalaze u blizini, no to nije značilo da ga smatra svojim pacijentom. Daleko od toga, smatra ga muškarcem od krvi i mesa koji se bori s unutarnjim demonima.

Savršeno je znala kako je to jer se i ona bori s par takvih.

Prekorači ga i vješto se popne u Jackovo krilo, kao da je to činila neprestano do sad.

On se nasmije i pogleda ju, a Evelyn zakači svoje porculanske ruke oko njegova vrata.

"Možeš razgovarati sa mnom, ja neću osuđivati."

On odloži svoj dlan na donji dio njezinih leđa i privuče ju sebi, tako da su im prsa sad bila spojena, dodirujući se. Htjela ga je poljubiti, ali htjela je i razgovarati s njim. Htjela je i vikati jer je obećala kako ga više nikad ne želi vidjeti, a sad mu sjedi u krilu.

Koja slučajnost.

"Ti meni reci zbog čega si preselila ovdje, a ja ću razmisliti hoću li vratiti uslugu."

Evelyn izravna dlan i udari ga niže ispod prsnog koša, mjesto za koje je znala da ako jače dodirne, osoba ostaje bez zraka na par sekundi. On raširi oči i pogleda ju, a tada udahne punim plućima, i sruši ih na sofu tako da je sada bio iznad nje, a njezino tijelo bilo je zarobljeno ispod njegovog.

Smijala se na glas, a on je gledao kako joj se oči zatvaraju i trepere dok se iskreno, najiskrenije, smije. Jack je činio isto i shvatio da od kako ju je upoznao, previše razmišlja i previše se smije.

"Reci mi, koliko je cura spavalo u tvojem krevetu?" - upita ga sa zaigranim smiješkom na licu.

"Davno sam prestao brojiti." - nonšalantno odgovori, a ona raširi usta.

Odgurne ga rukama, no nije se pomaknuo mi milimetra, što više, približio joj se. Spusti se na laktove koji su bili sa svake strane njezina tijela, a glavu odloži između njezine glave i ramena. Osloni se na jednu ruku i prstom pomakne Evelyninu glavu kako bi imao bolji pristup njezinom raskošnom vratu.

Otisne poljubac niz njezinu čeljust, spusti se niže i ostavi još jedan trag u samom centru vrata, kraj glavne žile. Prebaci pogled na nju kako je zatvorenih očiju i rumenih obraza djelovala opušteno, stoga nastavi s onim što je radio.

"Reći ćeš mi, hmm?" - mumlja u njezinu meku kožu, a ovaj put ju zarobi između zubi, usisavajući i ostavljajući modricu iza sebe.

"Zašto si došla tu, Eve" - govori hrapavim glasom, a sad zavuče desnu ruku ispod dukse koju joj je pozajmio.

Evelyn podigne svoja leđa kako bi ju mogao skinutu, a kad to i učini baci ju iza sebe i spusti pogled na njezino lice.

Nije htio činiti nešto što joj ne odgovara, niti je razmišljao o seksu. Zadnja ženska osoba s kojom je razgovarao bila je njegova majka, i to prije pune dvije godine. Malo je reći da ne zna razgovarati, biti strpljiv i čekati. Niti se trudio.

Njegovo pravilo bilo je jednostavno - ako se htio zabavljati, svima je dao do znanja da je to jedina stvar koju želi i većini žena to nije smetalo. Nasuprot, imponiralo je njihovom egu.

No, ova djevojka koja leži ispod njega natjerala ga je da ludi čim bi otvorila usta, a ne dekolte. Bez obzira na to što sam sebi i dalje ne želi priznati koliko je opčinjen njome, bio je zabrinut što je ovo dalje išlo.

Uostalom, nešto je skrivala i bio je uporan u tome da sazna što je to.

Jack nakrene njezinu glavu na drugu stranu i sad svoj jezik i usnice spusti na ključne kosti i dekolte. Dlanom obuhvati njezino bedro i trlja meku kožu ispod svojih prstiju.

"Hoćeš da te poljubim?" - ispuhne u njezinu kožu, a ona žustro kimne glavom.

"Onda mi reci zašto si tu."

Evelyn otvori oči i pogleda ga.

"Kad ti meni kažeš što te muči." - odgovori kroz izdah, a prsa su joj se žustro podizala od uzbuđenja.

Jack odmahne glavom u nevjerici i spusti vrat blizu njezinih usnica. Okrznuo ih je, a tada jezikom pređe preko njezine donje i natjera ju da jecne na njegova usta.

Jedva se suzdržao od toga da joj poskida svu odjeću i napravi da se osjeća bolje nego s ikim prije, no umjesto tog, poljubi ju, strastveno, požudno i gladno. U jednom trenutku, Evelyn se odmakne kako bi došla do zraka i uspjela disati.

"Hoćeš li" - započne i još jednom udahne, "spavati sa mnom?"

Jack spoji obrve.

"Mislim u istom krevetu. Hoćeš li spavati večeras sa mnom u istom krevetu?"

Podigne glavu i nasmije se na glas, a zatim omota svoje snažne ruke oko nje i podigne ju u zrak. Ugasi putem svijetlo u dnevnom boravku i nogom rastvori vrata spavaće sobe.