Nebo boje prošlosti

34. "Izvini, žao mi je što se do sad nisi seksala."

"Hoćeš li mi reći što je to bilo ili trebam pogađati?"

Vozili su se, a ona nije mogla odvojiti svoje oči s njega. Tako je zgodan i tako predivno miriše. Samo bi mu htjela skočiti u krilo i ljubiti se do preksutra.

Ljudi kraj kojih bi prošli zajedno, držeći se za ruke ili razgovarajući, vjerojatno bi pomislili kako su čitavu vječnost zajedno i da nikako ne odgovaraju skupa. On visok, krupan, namrgođen i pomalo zastrašujuć i ona relativno niska, odazire smiješkom i pozitivnom energijom.

No, ono što nisu znali je činjenica iako ostavlja dojam grubog i neobzirnog čovjeka i iako to i jest, ona je jedina osoba s kojom se ponaša suprotno.

"Hoćeš li mi ti reći kad si mislila spomenuti da se nisi do sad nikad seksala?"

Ona raširi usta i kompleks kože poprimi crvenu boju.

"Okej, možeš li biti malo ljubazniji u vezi toga?"

"Izvini, žao mi je što se do sad nisi seksala."

Evelyn preokrene očima.

"Vodila ljubav." - ona ga ispravi, a Jack se naglas nasmije i odmahne glavom.

"Da, naravno."

"Nije bila tvoja stvar za znati, uostalom mrzila sam te prije par mjeseci i nisam nikad mislila da će do toga doći."

"Više me ne mrziš?"

"Pa j-"

"I do čega doći?"

Evelyn se promeškolji na sjedalu, a njegov dlan koji je bio zaljepljen na njezinom golom koljenu joj je topio kožu.

"Pa do ovog."

"Nisi mi odgovorila na pitanje."

Stane na crvenom svijetlu i prebaci pogled na nju. Imao je smješak u kutku usana i mogla je nekako zaključiti da nije posve ozbiljan i u lošem raspoloženju.

Zbilja sada ne bi mogla trpjeti njegov PMS.

"Ne, ne mrzim te." - raspusti kosu iz raspale pletenice i prstima prođe kroz istu.

Miris kokosa dolazio je do Jackovih nosnica i odjednom ju je htio više od svega poljubiti.

Nagne se prema njoj, s jednom rukom na volanu još uvijek, pogleda joj oči, potom usnice i spusti svoje preko Evelyninih. Kratak, običan poljubac iza kojih nije bilo nikakvih skrivenih namjera.

Ostala je pomalo šokirana tom gestom jer on nije takav tip muškarca koji pokazuje osjećaje ili trenutna raspoloženja. Sasvim jednostavno, uvijek je prekriven istom grimasom koja apsolutno ništa ne otkriva.

"Zašto si tako reagirao kad sam ti rekla?" - ona upita nakon par minuta šutnje i pročisti grlo, "dovoljno me bilo sram za oboje."

Shvatila je kako on nikako neće biti prvi u rješavanju problema, niti će ikada biti prvi u započinjanu razgovora.

Možda i hoće, ali tek tada kad je on u pravu.

"Ničega te ne treba biti sram."

Obrazi joj se potpuno žare i mogla je osjetiti kako bi se uskoro mogla raspasti na stotinu dijelova.

"Zašto si onda pobjegao?"

Zato jer zaslužuješ bolje od njega, njegovih postupaka i načina nošenja s ostalim ljudima.

"Ostao sam zatečen, uostalom ako si do sad čekala valjda si htjela da bude posebno." - on slegne ramenima i skrene u ulicu ispred kampusa.

Čekala je dok nije naišla na njega i u trenu je bila spremna zaboraviti sva obećanja koja je postavila.

Jack je bio potpuno opušten i nije dobivala dojam kako mu je neugodno.  Znao je što treba reći i svakom sekundom joj je postajao sve draži.

"I s nekim tko ti to može ispuniti."

Samo da nije nadodao tu posljednju rečenicu sve bi teklo savršenim tokom. Na što je ciljao i zbog čega ima osjećaj kao da upravo prekidaju i da se opraštaju?

"Što to treba značiti?"

Pogleda ju, a potom parkira svoju Insigniu što je bliže mogao ulazu jer je kiša započela sa sitnim kapljicama i nije htio da Evelyn pokisne.

"Što smo mi uostalom?"

"Mi?" - on ispuhne i prođe rukom preko nepostojeće kose.

"Ne shvaćam što se događa" - ona se okrene prema njemu i otkopča pojas, "jedan trenutak se ljubimo i navlačimo svugdje po kući, drugi trenutak se posvađamo i ja se zakunem da te više nikad ne želim vidjeti, a kasnije se vratiš i pobiješ sve što sam rekla." - mahala je rukama po zraku, a žila na njezinom vratu je postala vidljiva.

"Znaš da mi ne idu nikakve veze i ta sranja."

"Ta sranja? A jutros ti je išlo kad sam ležala ispod tebe?"

Evelyn zalupi vratima i bosonoga odmaršira u hodnik svojeg kampusa koji je vodio prema sobi. Stajala je ispred vrata i pokušavala pronaći ključ, a onda shvati da je ostavila sve stvari na stražnjem sjedištu Jackova automobila.

Leđima se nasloni o zid, a desno od sebe mogla je čuti teške i brze korake, a visoka sjena njegovog tijela joj je postala vidljiva radi Sunca koje je dolazilo kroz prozirna, plastična ulazna vrata.

Ne želi ispasti jadna po drugi put u jednom danu, stoga pokuša smiriti svoje disanje i temperament.

Uostalom, ne shvaća zbog čega tako burno reagira, i sama je znala kakav je. Molly ju je upozorila na to stotinu puta, a i njegovi komentari, ponašanje i ego sve to potvrđuju.

Stao je ispred nje držeći sve stvari koje je zaboravila pod jednom rukom, ne namjeravajući joj ih dati uskoro.

Vjerojatno će se pokušati igrati njegove tehnike pitanje/odgovor.

Imao je tako modre, plave oči koje zure i gledaju dolje na nju, a njegova čvrsta čeljust samo ga je činila još namrgođenijim.

"Moraš prestati odlaziti od mene."

"Kad ne bih imala zašto bilo bi savršeno."

Jack izdahne i odloži jednu ruku na zid kraj njezine glave. Činio ju je još više nervoznom  i tjeskoba je ispunila njezino cijelo tijelo.

"Ne znam kako to funkcionira, zar ne shvaćaš? Nikad nisam razgovarao sa ženskom osobom duže od jednog dana, spavao u tuđem krevetu, a kamo li doveo ikoga kući." - govorio je iznad nje, a dah je udarao Evelynino lice i samo ga je htjela poljubiti.

Osjećala se ponosnom što je uopće do ove razine došla s njim, no nije imala pojma da je u toliko lošem stanju.

Prvi razgovor u kojem je otkrio nešto o sebi.

"Dobro, to ne znači da mi u šiframa moraš davati do znanja kako ne želiš ništa sa mnom. Jednostavno to reci."

"Mogli bi jednostavno, ne znam" - on pročisti grlo i izdahne, "nastaviti ovako i vidjeti kako će ići?"

Njegov miris je udarao Evelynine nosnice i htjela ga je privući k sebi i zagrliti ga.

Stane na prste i omota ruke oko njegovog vrata i pojača stisak. Jack nije znao kako bi vratio tu gestu i na par sekundi nije imao pojma što činiti s rukama.

Stoga je jednom obuhvatio njezin potiljak, gladeći je po glavi na kojoj je ostavio poljubac duboko udišući njezin miris kose.