Nebo boje prošlosti

16. Otvorenje galerije.

Zurila je u svoju figuru u ogledalu, a crna, satenska haljina koju je odjenula stajala joj je kao da je krojena po njezinim mjerama. Doticala je njezine listove, a naramenice su bile tanke poput par pramenova njezine smeđe kose. Nije otkrivala mnogo i osjećala se ugodno.

Bila je nervozna, zbilja nervozna. Nikad nije mislila da će zaista otići iz Nevade i osloboditi se svega što ju je držalo zatočenom. Isto tako nije mislila da će biti ovoliko sigurna u sebe i da će sama sebi dopustiti da, zapravo, bude sretna.

A sreću čine male stvari. Kao na primjer; odlazak na otvorenje galerije umjetnosti koju je obožavala.

"Definitivno ti bolje stoje kratke haljine, ne razumijem zbog čega nećeš pokazati malo više kože." - Molly se osmjehne i stane kraj nje.

Sad su se u odrazu mogle vidjeti dvije potpuno različite djevojke.

"To je otvorenje galerije, ne nekog kluba." - Evelyn otpuhne.

"I dalje stojim pri svojoj izjavi."

Zgrabila je svoju torbicu, popravila dugu, izravnatu kosu, a potom na zapešća nanijela parfem. Zadnje, obula je crne sandale, koje su imale srednju povišu petu, a otvoreni početak je prikazivao njezine bijelo obojene nokte.

"Doći ćete kasnije?" - Evelyn upita pri izlasku i zrakom dobaci svojoj prijateljici ključeve kako bi iza nje zaključala sobu hotela.

"Da, Nate i ja smo tamo oko devet."

Zagrle se, a Evelyn žurno iziđe. Spustila se niz stepenice hotela, a većina ljudi se spremala poći na isto mjesto kamo je i ona išla. Svjež zrak udario je njezina gola ramena i dio nogu, a na koži joj ostavi tragove trnaca. Udisala je punim plućima zrak ulica i grada, a miris kokica i šećerne vune koje su se prodavale, uvukao joj se u nosnice.

Svijetla San Francisca udarala su njezine oči, a glazba je dopirala iz gotovo svakog noćnog kluba. Mnogo populacije je već bilo pod utjecajem nečega, a ona je samo razmišljala o tome koliko jedva čeka vidjeti izložbu i otvorenje.

Prošla je pješački prijelaz, a nakon par minuta hoda nalazila se ispred novo dizajnirane zgrade u samom centru grada. Ispred nje nije bilo ni jedno slobodno mjesto za automobil, a mnogo ljudi je ispred razgovaralo. Crna vrata su širom bila otvorena, a svijetlo iza istih se moglo vidjeti na udaljenosti od par metara.

Prošla je četiri stepenice, a kad je zakoračila unutra pronašla je samu sebe kako su joj se usta otvorila, i ostala otvorena. Sam dizajn galerije oduzimao je dah, ne samo njoj, već mnogo ljudi, sudeći po izrazu njihovih lica. Bijeli zidovi su bili ukrašeni slikama i htjela ih je što prije vidjeti iz bliza.

"Hej, stigla si." - dobaci Ryan s druge strane galerije, a potom produži do nje.

Obavio je svoju ruku oko Evelyninog struka i poljubio ju u obraz. Skoro se odmakla, no imala je sreće što je on maknuo svoju ruku nakon par sekundi, u suprotnom, sigurna je kako bi izazvala nekakvu scenu.

Obrazi joj se nisu zacrvenjeli, iako je bila uvjerena da budu i da će izgledati smiješno.

Opet je imala sreće.

"Predivno je." - ona progovori, a Ryan joj ponudi šampanjac koji Evelyn odbije.

"Nisam ljubitelj alkohola baš." - nadoda.

"Što misliš o slikama?" - upita ju i otpije gutljaj bijelog vina.

Izgledala je fenomenalno večeras i nije mogao vjerovati koliko starije mu djeluje, gotovo pa ju i nije prepoznao. Nije se previše snalazio u razgovoru sa ženama, štoviše, nije imao blagog pojma, stoga tek nakon nekog vremena skuži koliko je onaj poljubac bio napastan.