Nebo boje prošlosti

24. "Podigni majicu."

Probudila ju je glasna vika na hodniku u kojem je bila njezina soba, a kad je mogla čuti Mollyn glas znala je kako će za par sekundi upasti njoj u sobu. Zgrabi mobitel s ormarića kraj kreveta i kad shvati da je odspavala više no što je planirala, preokrene očima i premjesti se na lijevi bok. 

Uvijek je imala naviku navijanja alarma, čak i za najmanju sitnicu koju je imala u planu. Odlazak u šoping, pola sata drijemanja, ponekad je znala i navinuti alarm za tuširanje ako je bila u stisci s vremenom. Jack kad bi saznao za to vjerojatno bi joj dokazao kako opsesivno kompulzivni poremećaj ima kontrolu nad njezinim životom. Ali nije znao. I neće saznati. 

"Što još uvijek radiš u krevetu i zbog čega nisi spremna?" - Molly se baci na laktove i osloni na maleni, studentski krevet svoje najbolje prijateljice.

Evelyn zagunđa i rukama prekrije oči. Htjela je odspavati još sat vremena, samo toliko. Sve što je tražila od svemira jest da joj podari još jedan sat sna...i Jacka Williamsa drži podalje od njezinog života. 

"Izgledaš fakat grozno, kad si zaspala?"

Raširi oči i stane razmišljati o tome kako uopće nije razmislila što će joj reći. Da već duže vrijeme postoji čudna atmosfera između nje i muškarca kojeg joj Molly nikad ne bi dopustila da viđa, ili možda da su se ljubili do sedam ujutro i da zbog toga izgleda fakat grozno.

Samo jedan pogled na nasmiješenu plavušu i shvati ono što je znala od svoje desete godine. Nikad joj ne bi mogla lagati. Ni skrivati istinu. Niti izbjegavati temu razgovora. Zbog toga što bi ju grižnja savjest pojela živu, ali i zbog toga što Molly zna kad njezina prijateljica laže. Predobro ju poznaje. A i veoma je loš lažov.

"Moram ti nešto reći, i molim te nemoj podivljati." - Evelyn započne i leđima se osloni na dasku kreveta.

U krilo je strpala jastuk koji je ponijela iz Nevade i nervozno ga stiskala. 

Molly skupi obrve i pogleda ju.

"Što? Hajde, nastavi."

"Prije nego što mi kažeš da je bila velika pogreška, znam sad i sama da je i više se neće ponoviti."

"Ajme Evelyn!" - ona krikne i udari ju po ramenu, "što si opljačkala trgovinu? Ne izvodi."

"Poljubila sam Jacka."

Pauza.

"Mislim, on je poljubio mene, a ja sam poljubila njega i onda smo se...ljubili."

Plavuša ju je gledala raširenih usta i dalje naslonjena na svoje laktove. Nije znala što bi rekla, ni kako reagirati. 

"Ne znam jesam li sretna što si napokon skupila hrabrosti drpati se s nekim ili jesam li ljuta što je to Jack Williams."

"Isuse Bože!" - baci jastuk na Molly, "nismo se drpali, odvratna si."

"I kako se ljubi?"

"Znači, nisi ljuta?"

"Pa, nije mi najdraža osoba na svijetu, ali to bi možda mogla biti dobra stvar za tebe."

"Kakva stvar? Dogodilo se slučajno i neće se ponoviti."

"On je pun...iskustva, svakakvog iskustva ako znaš na što mislim" - nasmije se na glas, "može ti služiti kao netko s kim bi mogla proći preko svih onih sranja iz Nevade."

"Molly t-"

"Nemoj započinjati s tim, okej? Doslovno si do prije par mjeseci drhtala kad bi te netko pošao zagrliti, a sad se odjednom ljubiš s muškarcem kojeg do nedavno nisi mogla podnijeti?"