Nebo boje prošlosti

28. Jack udarač.

Ljutito je koračala od bolnice sve do vojne baze, mrmljajući sebi u bradu. Imala je odvratan osjećaj kako svatko tko bi prošao kraj nje, bulji jer ju prepoznaju po tome kako se seksa s Jackom, zamjenikom generala, Williamsom.

Ni jednom joj nije palo na pamet da je to možda bilo zbog toga što priča sama sa sobom.

Osjećala se izdano, povrijeđeno i više od svega, osramoćeno. Stara Evelyn se nikad ne bi upustila u sinoćnja pipkanja i ljubljenja ako s tom osobom nije u nekakvoj vezi. A ona i Jack su daleko od toga. Kad je još jednom, bolje razmislila, pa oni ne bi ni mogli biti zajedno.

A i nije da je to htjela.

Možda je na sekundu, svega par puta, zamislila kako bi to izgledalo, ali nije značilo da to i želi.

Dala je otisak svojeg prsta kako bi mogla ući u bazu, pri tome ne shvativši da ju je zaštitar pozdravio. Stoga se vrati, vrati mu pozdrav i mahne.

Imala je jednu namjeru i samo jednu. Pronaći ga, održat mu lekciju morala i maknuti se zauvijek od njega.

Iako, to naravno, neće proći onako kako je ona zamislila.

Mogla je osjetiti oči muškaraca na sebi, stoga navuće svoju, što je više mogla, bijelu suknju na dolje. Ohrabrivala se i htjela je što prije završiti s ovime i vratiti se svojoj staroj, normalnoj rutini, koja nije uključivala njega, razmišljanje o njemu, a sigurno ne pipkanje i ljubljenje. Iako joj se taj dio sviđao više no što je htjela priznati.

Mozak joj je slao signale žaljenja i već sad joj je bilo neizmjerno krivo što mu je dopustila da ostane preko noći, bez obzira što je spavao u drugom krevetu i bez obzira što se osjećala potpuno ugodno s njime u sobi, već sljedeće jutro je bio nestao i sad joj je jasno koliku je pogrešku učinila.

Zaobiđe prvo skretanje prativši putokaze na zidu i nađe se pred vratima zadnjeg ureda u hodniku. Na njima je stajala pločica na kojoj je bijelim slovima bilo otiskano genral Scott Farell, međutim njega je Jack mijenjao.

Bit će zbilja neugodno ako sada uleti u ured potpuno drugoj osobi.

No, nije. On se upravo spremao otići na sate borilačkih vještina koje je jednom tjedno pokazivao kadetima, kad je Evelyn poput križarskog ratnika prošla kroz vrata.

"Zašto mi radiš to? Zbog čega uvijek moraš sve upropastiti?"

Nije se trudila skrivati to koliko je razočarana i bijesna, a on se trudio shvatiti kako je sada sjebao.

"Stani, stani" - Jack ustane od svojeg radnog stola i zakorači prema njoj, no ona napravi korak unatrag, "što je bilo?"

Ona prekriži ruke i iznova spusti suknju jer se odjednom pred njim osjećala izloženo, suviše izloženo i ranjivo.

"Voliš se igrati s ljudima, je l' da? To je tvoja stvar?" - ona podigne ruke u vis i frustrirano ih baci natrag.

Jack stane vrtiti prsten koji do sad nije vidjela na njegovoj ruci, a sam prikaz na njegove dlanove i duge prste ju baci u ono što se dogodilo sinoć.

"Pitao sam te što je jebeno bilo" - procijedi kroz usta skupljajući svu snagu kako ne bi puknuo kao labilni mjehurić, "prestani govoriti u zagonetkama i ispljuni."

"Kome si sve govorio da sam spavala a tobom, hm?" - njezine plave oči zasuze, ali ovaj put ju nije zanimalo to hoće li ispasti slaba pred njim, samo je htjela odgovore, "kad znaš da to nije istina!" - vikne i rukama ga dotakne po prsima i odgurne.

Jedva se pomaknuo za pola koraka, izdahne i prođe prstima kroz nepostojeću kosu.

"O čemu pričaš?" - spoji obrve.

Ona odmahne glavom i ispusti dah pomiješan smijehom. Do sad joj je lice bilo natopljeno suzama koje su se slijevale niz vrat.

"O tome da svi misle kako spavam s tobom! Zbog čega?"

"Ne znam zb-"

"Zbog toga što si lažljivac i manipulator!"

Približi joj se, a Evelyn na trenutak tijelom prođe trunčica straha. Možda je i pretjerala, ali ovaj put se neće nadžaliti nad njime i uvjeravati samu sebe da nije loša osoba.

Kad, očigledno, jest.

"Da i jesam rekao svima da sam te jebao što bi dobio od toga? Nemam osamnaest godina." - čeljust mu je bila stisnuta, a ruke je spremio u džepove uniforme.

Ona obriše lice, a ostatci nakupljene maskare ispod očiju se pretvore u grudice.

"Samo se makni od mene, u redu? Ne prilazi mi više."

Evelyn zalupi vratima iza sebe prije no što je on uspio išta reći i požuri što je brže mogla u svoju sobu na kampusu koja joj je predstavljala sigurnu zonu punu komfora. Bez obzira što su ju gotovo svi čudno gledali, pokušala je ne obraćati previše pozornosti na to.

Jack Williams bio je toliko ljut da je mogao porazbijati čitav ured, prozore i sljedeću osobu koja mu se nađe u kancelariji. Pritiskao je svoje skupljene šake kako bi se suzdržao od pretjeranih reakcija, no njegov unutarnji glas ga je poticao na to da uzme pravdu u svoje ruke.

Naravno da je znao od kud Evelyn te glupe ideje i zamisli i naravno da je znao da će razbiti seronji od doktora nos i zube i facu.

Kako je koračao do njegove ordinacije nije mogao prestati razmišljati o tome kako uopće može vjerovati u tako što i zbog čeg je pomislila kako se zbilja hvalio takvim sranjima.

Kroz tih par minuta hoda ljutnja ga nije ni malo popustila, samo se pojačala kad su mu glavom prošle slike njezinog uplakanog lica.

Odgurne od sebe vrata bolnice te požuri kroz hodnik prema Ryanovoj ordinaciji. Snažno otvori vrata, a on se upravo presvlaćio za kraj svoje smijene.

Nije oklijevao, uhvati ga desnom rukom za vrat i leđima nabije u ormarić koji je bio iza njih. Doktor je znao zbog čega, ali ga nije bila briga. Učinit će sve kako bi maknuo tako divnu ženu od prvoklasnog manipulatora i žigola.

"Prekini gurati svoj smrdljivi nos tamo gdje mu nije mjesto." - Jack povisi glas i pojača svoj stisak.

Lice mu je bilo crveno i nije mogao govoriti, no imao je dovoljno slobode kako bi uspio udisati zrak.

"Ovo ti je bio loš potez" - on ga pusti, a Ryan sklizne na pod, pridržavajući se za svoj vrat, kašljući, "ako te još jednom vidim kraj nje, slomit ću te."

Morao je što prije u teretanu, izudarati vreću, jer bi u suprotnom mogao učiniti nešto loše. Veoma loše.