Nebo boje prošlosti

59."Vjerovala sam ti."

Što bi moglo biti tako loše u tome ako prenese dio svojih stvari u Jackovu kuću? Mrzila je svoju studentsku sobu, a i živcirajuća cimerica joj nije olakšavala cjelokupnu situaciju.

Gledala je tog prekrasnog muškarca krajičkom oka i pokušala smisliti razloge koji bi ju odgovorili od onoga što je željela.

Dosadit ćeš mu, Evelyn. Dosadit će mu tvoja potreba za čistoćom i tvoje dosadno kuhanje. Njezin unutarnji glas izbivao je na površinu i nikako ga se nije mogla riješiti.

Promatrala je njega i njegove čvrste leđne mišiće kako su se pomicali ispod tkanine majice, nadlaktice koje su postale izražene čim bi nešto uhvatio u dlanove i ta okrugla, isklesana ramena koja su joj bila najsigurnije mjesto na planeti.

Gasio je vatru u kaminu i nosio njihove torbe u automobil. Odlučili su se vratiti i pozabaviti stvarnim životom, iako, kad bi Jack mogao odlučivati za njih oboje, mogli su ostati ovdje, voditi ljubav i jesti.

U zadnjih nekoliko tjedana brada mu je porasla i činila ga je starijim no što je bio, a jedan pogled ispod obrva i probudi ju iz transa.

"Što ti prolazi tom lijepom glavom?"

"Razmišljam."

"To sam shvatio. O čemu?"

"O tome zašto se ne bih trebala useliti s tobom." - prekriži ruke na koljena i izdahne.

Jack posvrbi pozadinu vrata, a onda klekne ispred nje i otisne poljubac o Evelynin obraz.

Ta brada ju je sada već zbilja škakljala.

"Zašto tražiš izgovore?"

"Ne misliš da brzamo?"

"Ne. Zašto bi brzali? Ja želim biti s tobom, ti želiš biti sa mnom. U čemu je problem?"

Gledao ju je kroz svoje zelene oči i zbunjenim pogledom na licu. Pogled koji je ukazivao na strah i preispitivanje.

"Jesam li nešto učinio?"

Od kad je on postao takva pička?

Evelyn se osmjehnula, a onda rukama obujmila Jackovo veliko lice između dlanova. Približi ga k sebi i ispreplete svoje usnice sa njegovima. Brzo. I onda zastane. Jer je znala kamo će najobičniji poljubac s njim odvesti.

"Možemo započeti s odjećom. Vidjet ćemo dalje."

"Stvarno?" - nasmijao se i pažljivo procijenio njezin izraz lica.

Kao da je gledao šali li se i kao da je očekivao kako će svaki trenutak promijeniti mišljenje.

Zgrabi ju oko struka, a onda zabaci u zrak, a ona poskoči i dočeka se u njegovim rukama.

Nosio ju je uz stepenice i onda prebacio preko ramena i dlanom udario po stražnjici.

"Dogovorili smo se da idemo natrag!" - mlatarala je nogama, a srce joj preskoči udarac kad joj on dotakne zadnjicu.

"Požurit ću."

~~**~~

On je prstima tapkao po upravljaču automobila u ritmu pjesme koja je svirala, a smeđokosa je pjevušila melodiju. Od svađanja, vikanja, tjeranja inata i lupanja vratima, do vođenja ljubavi i slušanja glazbe.

Zbilja su napredovali.

Evelyn je poželjela da zauvijek ostanu ovakvi; sretni i nasmijani. Ali, naravno da nisu mogli.

On je pokušavao pronaći parkirano mjesto dok je smeđokosa tražila ključ svoje sobe u torbici.

Ružna, drvena vrata se otvore, a Molly, najbolja prijateljica, koju nije vidjela toliko dugo, nađe se iza istih.