Nebo boje prošlosti

56. "Čekao bih i do sutra."

Evelyn je pokušavala prokužiti situaciju koja se upravo odvijala ispred nje. Jack je izgledao nevjerojatno ljuto, a treća  osoba, koju prvi puta upoznaje, izgledala je kao da će  svaki trenutak zaplakati.

Njegove nosnice su se širile  i duboko je u pluća udisao zrak. Slobodnim dlanom prošao je po svojoj obrijanoj glavi, a onda između  prstiju uhvatio bradu i odmahnuo rukom.

"Izlazi van."

"Mislim da bi bilo vrijeme da razgovaramo."

Evelyn je opustila ramena jer nije njoj uputio ljutitu naredbu, no pogled kojim ju je probo ravno kroz oči  sljedeću sekundu, bio je gori od ičega. 

"Nemamo o čemu."

"Sine, poslušaj me."

Službeno i ono što  ju je zanimalo bilo je izgovoreno na glas, a ona nije bila sigurna kako reagirati u ovoj neugodnoj atmosferi.

Prilično je sigurna da i otvori prozor Jackov ubojiti pogled bi ju pratio putem, a bila je uvjerena kako bi malo svježeg  zraka svima odgovaralo.

Odjednom je postalo neobjašnjivo  zagušljivo i kao da je udisala vruću  paru, njezina koža postala je znojna.

Muškarac  kojeg toliko voli podboči se, a onda ispusti dah i dlanovima snažno  udari o površini  radnog stola.

Taj jadan stolić  sljedeći će  put biti bačen  kroz prozor, činilo joj se. 

"Izlazi."

Jackova starija replika suprotnog spola obrisala je vlažno  područje  oko očiju  a onda okrenula glavu prema zbunjenoj Evelyn.

Pogled starije žene  djelovao je kao onaj koji trazi pomoć , ali istovremeno onaj koji ju žali.

Da je otvorila usta iz njih ne bi izišlo  ništa  drugo osim što  netko poput tebe traži sa mojim sinom? 

Evelyn se zagleda u njezine modro plave oči  baš  kao Jackove, a tada skrene pogled i spoji obrve.

"Jack, mislim da bi bilo dobro kad bi ju sasl-"

"Ne počinji Evelyn."

"Ali zbilj-"

"Jednom" - povisi ton glasa i napravi korak naprijed, "samo jednom poslušaj ono što  te tražim."

Gledala ga je prekriženih  ruku i progutala ono što  je mislila reći . Nije bilo vrijeme, a ni mjesto. Uostalom, nije imala pojma o njegovoj vezi sa obitelji. Nije znala zbog čega  su u ovakvim odnosima i možda  bi ga samo prisiljavala na nešto  što  nema smisla.

Njegova majka djelovala je ženom  koja nikoga ne bi mogla povrijediti, no nije ju dovoljno poznavala za ikakvu daljnju procijenu. 

Ali zato je savršeno  znala svojeg čovjeka  i znala je koliko mu malo treba za burnu reakciju.

"Ostajem ovdje još  neko vrijeme, a onda se vraćam  kući . Ako odlučiš  porazgovarati znaš  gdje sam."

Pročistila je grlo kako bi se riješila  isprekidanog glasa radi suza koje su navirale, a potom uputila poluosmjeh Evelyn i zatvorila vrata na izlazu.

Jackovo lupanje i povisivanje glasa nije ni malo utjecalo na njegovu majku radi čega je samo mogla pretpostaviti kako je navikla na to. 

Ona, na drugu ruku, i dalje ponekad ostane iznenađena. 

Produžila je preko ureda i stala kraj njegove strane. Osjećala je tenziju koja je rasla svakom sekundom stoga stane na vrhove prstiju i obuhvati Jackov vrat svojim rukama.