Nebo boje prošlosti

9. Pretenciozni, narcisoidni kreten.

"Romantična komedija."

"Ne, ne želimo danas gledati ljubiće. Neki horror." - Molly rekne i u usta strpa šaku kokica s maslacem.

"Zbog čega ne želimo ljubić? Oni su lijek za dušu."

"Neizliječenim romantičarima kao što si ti, da jesu."

Pregovarale su o filmu koji će pogledati i imale na umu kako moraju vrlo oprezno odabrati. Vozile su se puna tri sata u Taxiju koji je zaudarao po starim ljudima i cigaretama samo kako bi došle ovamo i nisu se htjele razočarati.

"Kako to da Nate nije išao s nama?"

Molly slegne ramenima i nastavi gledati na ploču koja je sadržala imena svih filmova koji se prikazuju danas.

Bili su napisani bijelom kredom, pomalo nečitko i debelo.

Nisu li jednostavno mogli polijepiti postere?

"Roštiljaju na plaži danas, opet" - nasmije se, "nisam ga htjela vući, ionako smo skoro svaki dan zajedno."

"Sve je u redu s vama, je l' da?" - Evelyn upita i otpije gutljaj soka.

"Naravno, ne brini se."

Na kraju je visoka, plavokosa djevojka pobijedila i gledale su horror. Puna dva i pol sata, sjedile su u sred kina, na veoma udobnim crvenim naslonjačima, gledajući kako zvijer s očnjacima ubija pola grada. Očekivano, krvoločni, strašni monstrum biva poražen od strane heroja i svi su živjeli sretno do kraja života.

Molly je uživala i prošla kroz dva kartona kokica, a Evelyn je većinu vremena skrivala pogled i dlanovima prekrivala oči i lice.

"Zašto uvijek ovakvi filmovi? Totalno su predvidljivi."

"Oh, a tvoja romantična drama ne bi bila predvidljiva? Osim moguće dobre seks scene, vjerojatno bi ostarjeli zajedno,sa šestero djece na nekom prekrasnom imanju." - Molly rekne, te bace svoje iskorištene ulaznice u koš i iziđu.

"Sljedeći put idem sama."

"I mislila sam, zato ti sada moram nešto pokazati." - nasmije se na glas.

Prešle su ulicu na sred ceste jer je pješački prijelaz bio na sasvim drugom kraju. Evelyn je htjela ići sigurnijim putem, no nije imala previše prava u protestiranju. Dan je bio na odmaku, a ulične lampe skoro će se upaliti. Gradom je prolazio miris pečenih kestenja i čokoladnih kolačića i bilo joj je neizmjerno drago sto su došle ovamo.

Molly je odgurnula vrata od sebe i obješeno zvonce koje je bilo na njima, oglasi se. Nitko nije dolazio i čitava trgovina bila je prazna.

Trgovina knjiga.

U izlogu je pisalo kako su sve antikvarijati i možda se slučajno pronađe novije izdanje.

"Pretpostavljam da je ovo raj za tebe."

"Dobro pretpostavljaš." - Evelyn se osmjehne.

Nije znala od kamo bi krenula, stoga je odlučila od najboljeg, starog, početka. Kroz prvu policu kad je prošla nije joj ništa zapalo za oko, osim naslova koje je već pročitala ili posjedovala.

Vremenom, ispod ruke stajala joj je jedna knjiga, u ruci druga, u drugoj ruci još jedna i tijekom razgledavanja nakupila je deset knjiga od kojih se ne bi mogla odvojiti ni da želi.

"Opet pretpostavljam, sve romantične komedije." - Molly rekne i pomogne joj strpati sve u vrećicu.

"Ima i par romantičnih drama."

"O Bože, imaš sreće što te volim."

~~**~~

Plaža joj je bila zadnja opcija večeras. Provele su čitav dan u prekrasnom gradu, istražujući, šetajući, razgledavajući i zbilja je bila umorna. Ali sretno umorna. Zadovoljno umorna i mogla bi to ponoviti, umorna.

Osim što ju je Molly preklinjala da navrate samo na par minuta kako bi mogla vidjeti Natea i osim što je rekla da će učiniti sve ako pristane, ništa ju drugo ne bi moglo natjerati. No, zamislivši Molly kako joj pravi doručak i slaže čokoladne kroasane, nije mogla odbiti.

Iako je to značilo da će tamo biti muškarac koji ju u posljednje vrijeme voli sramotiti i iako je to također značilo da će vjerojatno pronaći nekakav komentar ili urnebesnu šalu na njezin račun, pristala je.

Nate i Molly su se ljubili pred svima, ni malo skrivajući koliko su nedostajali jedno drugome punih dvanaest sati. Evelyn je čekala kad će zastenjati kako bi mogla reći da je sve vidjela...i čula.

Nevolja još nije bila na vidiku, što je možda značilo da nije bio ovdje, što bi moglo značiti da će se zadržati. Večer je bila sparna i nikakvog povjetarca nije bilo na vidiku. A ni gužve. Svega desetak ljudi koji su se nalazili u grupicama razgovarajući i smijući se.

"Sviđa mi se tvoja bijela haljina."

I samo tako sav mir i sva tišina koja se nalazila oko nje, nestala je.

"Moj Bože, moraš li se ti nalaziti na svakom mjestu gdje dođem?" - otpuhne i prevrne očima, "nije bijela, već kremasta."

"Bijela je, kao i tvoj grudnjak." - preskoči klupu na kojoj je sjedila i smjesti se kraj nje.

U ruci je držao staklenku polupraznog piva i virio u vrećicu knjiga koju je držala u krilu.

Kreten.

Apsolutni kreten koji se nekako nađe na pravom mjestu u pogrješno vrijeme. I pomuti joj sve planove, tišinu i unutarnji mir.

"Što to imaš?" - vješto uhvati najdeblju knjigu i izvuče ju iz papirnate vrećice koja se raspuknula po dužini.

"Možeš li biti bezobrazniji? Stvarno?" - Evelyn podigne glas, "zašto zabadaš nos tamo gdje mu nije mjesto?"

"Ne mogu si pomoći, znatiželjan sam." - namigne, a potom okrene knjigu i pročita opis.

Gledala ga je s prijezirom u očima i nije napravila scenu samo zbog toga što su nasuprot njih sjedile dvije djevojke. I odmjeravale Jacka veoma očigledno.

"Jadno. Proći će kroz pakao, prevariti jedno drugo, shvatiti da se vole, pomiriti se, dobiti dijete i živjeti zajedno do kraja dosadnih, bijednih života. Pretpostavljam da si kupila sve takve."

Baci knjigu natrag u vrećicu i otpije gutljaj svojeg piva.

Koji pretenciozni, narcisoidni kreten.

"Nisam ju još pročitala kako bih ju mogla obraniti, ali stvarno ne shvaćam nedostaje tome. Sretni su i imaju obitelj. I potrgao si mi vrećicu." ' obuhvati ju rukom i stisne kako ne bi sve knjige poispadale iz iste.

"Osim štosto su se morali pojebati s drugim ljudima da to shvate. I onda, dio koji ne možemo izostaviti, brak. Ah, ništa bez tog braka." - preokrene Jack očima.

"Ti očigledno imaš nekakvih ozbiljnih problema." - Evelyn ispljune, a potom se žurno ustane.

Bila je greška što je uopće došla. I što je ponijela knjige. Nije trebala ništa drugo ni očekivati od ljudi koji ne shvaćaju poantu čitanja i ljubav prema tome.

A kamoli on. On ne spada pod ljude.

Potpuno je druga vrsta.

Ljutito je marširala kroz pijesak koji joj je ulazio u balerinke i to je dodatno rasplamsalo bijes u njoj. Zbog čega ju uvijek mora osramotiti, zbog čega mora biti svugdje gdje je i ona i zbog čega ju uvijek na neki način uspije poniziti.

Molly je nekamo nestala s dečkom, a zbilja nije imala snage niti volje tražiti ju po svim mogućim mjestima na plaži gdje bi mogli raditi samo jednu stvar, stoga je produžila do hotela i na sred puta stala kako bi otresla balerinke.

Vjerovala je kako svim prolaznicima djeluje kao luda djevojka - ljutit izraz na licu, dok je stajala na sred staze bosim stopalima, komentirajući sebi u bradu i rukama grljevši potrganu vrećicu. Stoga se požurila i odjurila u svoju sobu.

Koji dan.