Nebo boje prošlosti

44. "Naše nevezivanje ti je odgovaralo neku noć."

Sala je bila već prepuna ljudima koji su se razlikovali jedni od drugih manje no što su mislili.

Desna strana je bila zauzeta dugim ukrašenim stolom predviđenim za doktore, asistente i praktikante, a lijeva polovica sale za vojnike i one koji su u zadnjoj godini akademije.

Nije ni slušao o čemu su razgovarali, niti je primjećivao Ryanovu sestru koja mu je klizila rukom preko bedra i prela u uho kao mačka. Bila je odjevena u vojničku uniformu i iako je solidno izgledala u njoj, uniforma koja je kroz par mjeseci za njega postala svetinja je bijela suknja i plava košulja.

Baš onakva kakvu Evelyn nosi.

Nije shvaćao žene, točnije, nije shvaćao ovakav tip žena s kojima bi uvijek nekako završio u krevetu. Lak tip žena.

"Ovo je baš dosadno, zar ne?"

Ona je podigla obrvu i usiljeno mu se nasmiješila.

Pojebali su se par puta, a ona je dobila nekakvu ludu ideju kako su u vezi i da mora upoznati njezine roditelje i obitelj. A čak mu se nije ni sviđala. Jednostavno mu se samo seksalo i to joj je dao do znanja odmah prvi put.

Nakon poniženja i suza i šamara koji je primio, te mržnju i prozivke s Ryanove strane, ona je iznova sjedila kraj njega, bacajući mu se pred koljena. Kao da ništa nije naučila.

Ubrzo se i Nate pridružio njihovom stolu, a kad je ugledao Jackov izraz lica gotovo je puknuo od smijeha i sav se napuhao kao balon.

Svi su znali tko je ona i nema muške osobe s kojom nije legla u krevet. A jedan od njih je bio i Nate. Mnogo prije Molly.

"Posrećit će ti se večeras." - izbrblja Jacku u uho i iznova se stane smijati.

Drugi muškarac preokrene očima i ispije sav alkohol iz čaše koja je stajala na stolu ispred njega, samo kako bi ona pustila njegov biceps i nadlakticu za koju se držala kao za splav spasa.

Prije no što je imao vremena reagirati, poznata, predivna i nasmijana smeđokosa ušetala je u salu rukom u ruci s najboljom prijateljicom. Nije imao pojma da će biti ovdje večeras i da nije zaokupljen drugim stvarima, mogao je shvatiti kako ju je Molly vjerojatno pokušala nagovoriti na to.

Srce mu je ubrzalo ritam jer shvati koliko je sjebao što ju nije pozvao da ide s njim. Iako je što prije htio završiti s večerom i zaputiti se njezinoj studentskoj sobi, koja će očigledno, biti prazna.

Haljina joj je stajala usko pripijena uz tijelo, a grudi koje su bile pritisnute u vis su ju činile starijom no što zapravo jest. Mogao je ćuti nekog budućeg kadeta iza sebe kako ih obje odmjerava na glas i gotovo mu je izbio grkljan šakom.

"Nisam znao da će obje biti ovdje."

"Da, Molly je htjela s njom ići."

"Prekrasno."

Nate skine gornji dio uniforme i prebaci ga preko naslonjača stolice.

"Bit će ovo duga noć."

I, oh, kako je bio u pravu.

~~**~~

Održao je kratak i suzdržan govor, a potom zgužvao komad papira i spremio ga u džep sakoa. Htio je izbjeći male, dosadne razgovore s ljudima koji bi ga svaki tren mogli zaustaviti.

Nije htio popiti još jedno piće ili se zadržati kao što bi svi i očekivali od njega. Samo ju je htio zgrabiti za ruku i pobjeći što dalje od svih.

Od ove napućene gužve. Od doktora koji se previše miješa između njih i koji joj je previše blizu, od Molly koja je nekako, nije još dokučio kako, utjecala na nju i od svih onih koji su ju željeli za sebe.