Nebo boje prošlosti

8. "Što si ti OCD ili neki vrag?"

"Možeš li vjerovati da se i tamo pojavio? Mislim, to nije normalno." - Evelyn kaže kroz zube, sirom raširenih očiju, pokušavajući shvatiti sto se događa posljednjih par dana.

"Pa možda je bio, što ja znam...prijatelj s onim tko je umro."

"Stefanom."

"Da, njime" - Molly rekne, "ovu ću, mislim da bih htjela malo posvijetliti kosu." - i pokaže na svijetlo, svijetlo plavu boju na paleti, gotovo je vukla na brončanu.

Frizerka pogleda broj boje, a potom pomiješa sve što joj treba da ju uspije dobiti. Gledala je u Evelyn pomalo čudnim izrazom lica, a ona joj je htjela povikati da nije kriva što se lako naživcira.

"On stvarno nije normalan i kako možeš  tako bezbrižno reagirati na to sve?"

Molly preokrene očima i izdahne, a zatim se okrene prema svojoj prijateljici koja je sjedila na frizerskoj stolici kraj nje i ubrzano disala.

"A ja mislim da ti malo pretjerano reagiraš na to sve. Sljedeći put mu nemoj pokušavati spustiti, a on ti neće vratiti."

Kad bi to barem bilo tako lako.

"Znaš da ne mogu šutjeti na provokacije."

"Oh, oprosti. Jadan onaj tko se sljedeći put ugura u red ispred tebe."

Smeđokosa frizerka je slušala što razgovaraju i istodobno miksala Mollynu smjesu za kosu.

"Ne misliš valjda da nisi očita?" - Molly podigne obrvu i upita ju, a Evelyn ju trkne laktom u rebro.

Uputi joj budi pristojna pogled, a ona joj vrati onaj previše je znatiželjna.

Vrhunac ženskog prijateljstva je kad razumijete što želite reći pogledima i izrazima lica. Nisu čak ni morale znati čitati s usana.

"Možda si mu seksi i želi spavati s tobom, Nate mi je jednom rekao da je dosta popularan u ženskom društvu."

Kriste, naravno da je. S tijelom, pogledom i šarmom kao što on ima, svatko bi bio poželjan u ženskom društvu. No, nije joj bilo jasno kako nekog može privlačiti arogancija, umišljenost i velika, velika doza bahatosti.

"Ako nekog pali egoizam, naravno. Kod njega ga ima dovoljno za tri osobe."

"O kome pričate?" - ubaci se frizerka i podigne obrve.

Kad ni jedna ni druga nisu odgovarale na njezino pitanje, zacrveni se u licu i okrene se, a potom dohvati ručnike iz ormarića preko puta salona.

"Nejebica čini čuda." - Molly nadoda pomalo preglasno, a starija žena koja je sjedila kraj njih im uputi prezirući pogled.

~~**~~

Sviđa joj se njezina nova kosa. Već dug period vremena nije podšišala vrhove i sad kad je to napokon i učinila, kao da je promijenila stil frizure. No, i dalje joj je dodirivala stražnjicu i možda jednom postane dovoljno hrabra da ju zaista skrati.

"Stvarno sam sretna što si ovdje." - Molly rekne i otpije svoju toplu bijelu čokoladu.

"I meni, drago mi je da sam se maknula od svega."

"Predugo si i bila tamo Evelyn, trebala si ga ostaviti čim si shvatila kakav je."

Nije htjela razgovarati o tome, o prošlosti i o onome što je završeno, iza nje. Ali je znala bolje od toga da njezina prijateljica neće popustiti i da će ju nagrditi zbog njezinih loših odluka i postupaka. Znala je i sama da ne može nikoga kriviti radi situacije u kojoj se našla. Nitko nije kriv osim nje same. Da je imala dovoljno hrabrosti otići u početku, sad ne bi bila tužna i potpuno druga Evelyn.