Nebo boje prošlosti

32. "Brže, ili sporije?"

Ne može se sjetiti prije koliko ga je čula kako se izvlači iz kreveta i odmotava svoju ruku od njezinog struka, no prilično je sigurna kako je podosta vremena prošlo. Nije mogla natrag zaspati, a i čekalo ju je volontiranje kod Tine.

Ustane se i puhne u ruku kako bi osjetila ima li loš jutarnji zadah i produži u dnevni boravak, nadajući se kako će ga zateći ondje.

Umjesto toga, na naslonjaču je pronašla čistu, crnu majicu kratkih rukava sa znakom Guns N Rosesa. Uzme ju između dlanova i privuče nosnicama, a miris omekšivača ju razočara. Nadala se da će mirisati kao on, njegov parfem i tijelo.

Da, jer to uopće nije čudno, pomisli i iznova sveže kosu u pundžu na vrhu glave. Kako Jack nije ovdje, mogla bi iskoristiti to vrijeme i razgledati kuću... nije mislila njuškati i zabadati nos gdje joj nije mjesto, već pokušati pronaći bilo kakav trag slikama djetinjstva, obitelji ili prijatelja.

Bilo što samo kako bi bila sigurna da nije s druge planete.

Boravak, kuhinja, hodnik pa čak i spavaća soba bile su prazne. Ni traga ikakvim uspomenama, fotografijama, ulaznica za koncerte ili kina. Čitava kuća djelovala je hladnom i mrtvom. Kao da nitko i ne živi ovdje. Mogla je govoriti na glas i jeka bi odjeknula natrag.

Ona podigne zastore koji su bili spušteni u blagovaonici (dugom stolu za kojim je jeo na sred kuhinje,) a jutarnje Sunce povije zrake i spusti se na kompletan taj dio i dio hodnika.

Kad je već ovdje i kad joj je pozajmio još jednu majicu, iskoristit će tuš i njegovu kupaonicu jer će istu uskoro dijeliti sa stotinu drugih studenata iz doma.

Sive, mramorne, velike pločice prostirale su se kamo god bi bacila pogled i bila je dobra stvar što imaju ugrađeno podno grijanje ispod. Skine sa sebe haljinu koju je imala još prošlu noć i donje rublje, te zakorači u visoku, staklenu tuš kabinu.

Topla, skoro pa i vruća voda, opusti Evelynine napete i stegnute mišiće i to je ono što će ju razbuditi ovo jutro.

Kad je već Jack nestao.

Posegne za njegovim losionom i taj miris joj istog trena postane vrlo poznatim. Razmaže ga po cijelom tijelu i u svega par sekundi čitava kupaonica zamiriše kao on. Završi, posegne za bijelim ručnikom koji je bio obješen na zidu i omota se. Na kraju, odjene crnu majicu koju joj je ostavio i kosu isplete u brzu, neurednu pletenicu.

Već sad je obožavala njegovu dugu, veliku i rasprostranjenu kuhinju, a kako je sumnjala da će se ikad vratiti ovdje, napravit će doručak i, nadala se, pronaći nekakve detalje o njemu.

Hladnjak je bio relativno pun, a ono što ju je iznenadilo bila je činjenica kako je to većinom bila zdrava, cjelovita hrana, koja se sastojala od mnogo mesa, povrća i raznovrsnog tijesta.

Tko još drži tjesteninu u hladnjaku, pitala se i izvadi ju van na toplo.

Ljute kobasice je spržila na velikoj tavi s malo maslaca, a potom ubaci mladi luk i izrezane gljive. Razbije par jaja i odvoji bjelanjke koje baci na blagu vatru.

Mumljala je riječi pjesme koju je čula u klubu, a onda joj mozgom proleti istinita pretpostavka kako zbilja ne zna što bi se dogodilo te večeri da se Jack nije pojavio.

Što je zapravo bilo smiješno. Muškarac kojeg je od samog početka htjela izbjegavati, postao je njezina nenadana konstanta i sigurna luka.

Prva stvar koju je Jack mogao osjetiti kad je zakoračio kroz ulazna vrata, bio je miris pečenih kobasica i spremnog doručka. Uhvati ju, sasvim slučajno, kako ispred štednjaka mrda kukovima i tiho pjevuši, u ničemu drugom osim njegove majice koja je na njoj izgledala kao haljina. Baci svoju sportsku torbu na stolicu, a zvuk odjekne kućom i ona poskoči na mjestu.