Nebo boje prošlosti

30. Romantično zaštitnički nastrojen.

Evelyn je i dalje osjetila mjesto na čelu gdje je otisnuo poljubac kako se žari, a vrućina u obrazima je pojačavala pritisak. Baš nasuprot tome, groznica je napala njezino cijelo tijelo i tresla se od hladnoće koja dopire sve do kostiju.

Sjeli su u automobil, a Jack u isto vrijeme iz džepa hlača izvadi mobitel i odvrne grijanje do kraja. Tresla se kao grančica i samo ju je htio utopliti.

"Želim da se jebeni Switch zatvori, opet isto sranje." - glasno je govorio osobi preko puta linije, a slobodnim dlanom je obuhvatio ručni mjenjač i stezao ga toliko jako da su mu prsti problijedjeli.

"Ne zanima me, ovaj put pokušaj napraviti ono za što si plaćen. Ako ih ti ne nađeš, ja ću, a znaš što to znači." - ispljune, a potom prekine poziv i mobilni telefon baci u izdubljenje koje je predviđeno za plastične boce.

Nije imala pojma o čemu je govorio i zbog čega je toliko uzrujan, no htjela ga je smiriti. Sada, u ovom trenutku, samo je željela posegnuti i zagrliti ga što je jače mogla. Toliko jako da ne bi mogao disati i toliko jako da bi zaboravio kakav je to osjećaj biti uzrujan.

No, vrtoglavica, hladnoća i mučnina koju neprestano osjeća, nisu dopustile da se pomakne ni mrvicu.

"Što je?" - Evelyn nasloni glavu o sjedalo i pogleda ga.

On odmahne glavom i njegova čeljust se stisne, a zatim promijeni brzinu i skrene ulijevo. Šutio je i buljio u cestu, praveći se kako ona uopće ne postoji.

"Jack."

Prostrijeli ju svojim plavim očima i nakon par sekundi uperi ih natrag u cestu.

"Netko ti je ubacio nešto u piće večeras, znaš to?" - glas mu je bio dubok i ravan, ne otkrivajući koja se emocija nalazila iza njega.

Mogla je osjetiti kako slijedi životna lekcija, što je djelovalo čudno jer je uvijek ona ta koja njemu dijeli moralne prodike.

"Sada znam."

"Dobro da si prikladno odjevena za to." - sarkastično dobaci i pogleda njezine gole noge.

"Što to treba značiti?"

Nije se osjećala dobro, niti pri sebi, ali je imala snage za prepiranje. Uvijek je imala snage za prepirati se s njim.

"Hoću reći da si ostavila malo toga za zamišljanje."

Evelyn prekriži ruke i nasloni glavu na prozor automobila.

"Vidim ti donje rublje kroz tu vreću od haljine." - procijedi niz zube i stane na crvenom svijetlu.

Uhvati ju nježno za čeljust i nakrene glavu prema sebi kako bi ju mogao vidjeti. I dalje je bila lijepa. Iako je izgledala kao da nije spavala četrdeset i osam sati i kao da je upravo bila drogirana.

"Kako se osjećaš?"

"Okej."

"Ne laži." - makne svoj dlan s Evelyninog obraza na ručni mjenjač.

Možda bi češće trebala upadati u nevolje ako je to značilo da će biti ovako romantično zaštitnički nastrojen prema njoj.

"Gdje je Molly?"

"S Nateom. Zvala ga je kad smo bili skupa."

To je bilo lako, očekivala je neku od njegovih zamki ili nekakav pametan protuodgovor.

"A ti si došao spasiti damu u nevolji jer?" - sarkastično naglasi dio rečenice i pogleda ga.

Prostrijeli ju svojim plavim očima, a Evelyn Miller zahvati osjećaj kao da joj je dotaknuo dušu tim pogledom.