Djevojka koja je odrasla na selu i čije su navike učenje i pomoć roditeljima u slobodno vrijeme. Kao učenik generacije, dobije stipendiju te zajedno sa svojom najboljom drugaricom odlazi u grad kako bi studirala. Selidba i život u gradu su promjene...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
"Nedostajao si i ti meni, Rafinjo."
Priznam kroz poljupce. Nije nam trebalo vino da priznamo jedno drugom šta osjećamo. Mrsila sam mu kosu dok sam osjećala kako svakim trenutkom teže diše. Odmaknem usne od njegovih uz riječi.
"Žedna sam."
Poslije izgovorenih riječi se okrenem prema stolu te uzmem čašu u kojoj se nalazio alkohol pomiješan sa sokom. Kada se pomijerim prema naprijed, uhvati me za kukove i zaustavi moje kretanje. Pogledam u njega i vidim da je zatvorio oči, a usnu zagrizao. Ostavim čašu i ponovno vratim pogled, a tada me je gledao. Mislila sam da mu nije dobro, možda sam ga povrijedila.
"Želiš da pogledamo film?"
Obrva mi se podigne visoko, a usne blago otvore pa krenem ustati iz njegovog krila. Mislila sam da se i on želi maziti sa mnom, ali kada već nije tako. Gledati ćemo film.
"Neću se moći zaustaviti."
Kada sjednem na jastuk pored njegovog dobijem rečenicu koju nisam razumijela.
"Šta?"
Rukom prođe kroz gustu, crnu kosu i u polumraku vidim njegove biserne zube, a onda pogleda u moje usne s riječima.
"Imaš veliki utjecaj na moje tijelo. Ruke će same krenuti gdje ne trebaju.."
Zastane pa još jednom prođe rukom kroz kosu i nastavi govoriti.
"Mislim, ne želim uraditi nešto što ne želiš."
Gledala sam u njega i u sebi mislila da je poseban. Svjesna da se bavi raznim poslovima, kojima ne bi trebao, ipak u njemu postoji doza poštovanja. Drugi dečki ne bi razmišljali o tome, pustili bi trenutku da uradi šta želi, a poslije toga kako se stvari dogode.
"Bolje je da pogledamo film dok se atmosfera smiri."
Uzmem ga za ruku potom završi rečenicu. Možda je sada nije htio završiti, ali moj potez ga je zaustavio.
"Hvala ti što misliš o svemu."
Približi usne mojoj kosi te ih spusti i ostavi poljubac.
"Moram paziti s tobom jer ti nisi djevojka kojoj intimni dodiri ne znače ništa."
Naslonim glavu na njegovo rame pa pogled usmijerim ka televizoru koji je stojao na zidu. Gledala sam film, ali nisam pratila o čemu se radi. Razmišljala sam o posljednjoj rečenici. S njegovom rukom prebačenom preko mog ramena i mirisom koji se uvlačio svakim novim uzdahom u nosnice, nisam mogla ostati ravnodušna. Tišinu koja se protegla na nekoliko minuta razbijem rečenicom.
"Tebi intima ne znači?"
"Elenora, nisam se nikada zaljubio. Ne znam kako je voditi ljubav s osobom koja ti znači."
S ovim riječima me ošamari. Na jedan način mi je drago što nikada nije bio zaljubljen, a s druge strane samo on zna s koliko njih je vodio ljubav. Možda ni on ne zna jer ih nije mogao sve zapamtiti. Različiti smo. Previše.
"Ali s tobom ne želim uprskati."
Sada ga pogledam, a u tom trenutku i on pogleda u mene s blago razvučenim usnama. Nije ni njega zanimao film kao što nije ni mene. Mislim da nismo ni izašli da gledamo filmove nego da vrijeme provodimo jedno s drugim.
"Paziš na svaki korak koji činiš sa mnom..?"
Znala sam da je odgovor pozitivan jer sam ga uhvatila nekoliko puta kako se povlači od pojedinih poteza za koje u tom trenutku misli da ne želim. Sam mi je i riječima iz više navrata priznao.
"Trudim se."
Spustim dlan desne ruke na njegov obraz pa nekoliko puta palcem prijeđem preko njega. Pogledi su nam se spojili u jedno.
"Ne možeš se opustiti."
"Opušten sam, Elli. Kroz neke stvari ne želim da prolaziš."
Osjećam njegov dah na licu kako me miluje, a ja nastavljam prstom šarati po mekanom obrazu.
"Ne mogu raditi stvari koje će mene zadovoljiti, a tebe povrijediti. Ne ide, vilo."
Kako ću mu reći da sve što radi, želim da nastavi jer identično uživam u tome? Njegovi poljupci od maloprije su mi uljepšali noć, a možda da me je i dodirnuo na mjesto koje bi produbilo naš odnos, da bih i u tom dodiru uživala. Sigurna sam da bih.
"Sve što radiš, radiš na prokleto dobar način."
Priznam. Zna on šta radi i koliko je dobro ono što radi. Jasno pokazuje i broj djevojaka koje žude da budu s njim. Zašto mi ne izlaze iz glave njegove bivše i potencijalne buduće?
"Djevojke te ne bi željele da ne znaš raditi šta njima odgovara."
Frknem i ustanem s jastuka pa stvorim hladnoću u tijelu, ali između nas napravim jaz. Ustane za mnom pa me uhvati za ručni zglob tako da spriječi moje kretanje, kao da sam imala negdje otići. Okrenem se prema njemu kada čujem rečenicu.
"Zašto radiš ovo?"
Ne mogu se kontrolirati kada ga zamislim s drugom djevojkom. Prokleto me stegne u prsima i želim da nestanu misli, ali one se nastave razvijati u mojoj glavi. Stane ispred mene pa me uzme za obraze i podigne glavu prema njemu tako da nam spoji poglede.
"Koliko puta ti trebam reći da mi druge djevojke nisu bitne? Što ih je*eno uvijek spominješ? Posveti vrijeme nama, a ne meni i tamo nekoj random, nebitnoj djevojci."
Ton njegovog glasa nije bio tih, naprotiv imala sam osjećaj da se dere na mene iako to nije radio. Samo je pričao normalnim tonom, ali zbog riječi koje sam čula, odjekivale su u ušima.
"Da mi znači neka od njih, sigurno ne bih bio ovdje s tobom."
Skloni ruke sa mene i odmakne se korak unazad. Pratila sam pogledom svaku njegovu reakciju. Trenutno prolazi rukom kroz kosu i spaja pogled s mojim.
"Razumijem da mi ne vjeruješ. Treba vremena da se izgradi povjerenje. Samo ne mogu shvatiti poentu takvog ponašanja."
Slegne ramenima i sjedne na svoje jastuče te uzme čašu i počne piti, a kada je ostavi, pogleda u prazno mjesto pored sebe pa u mene koja sam stojala preko puta njega, s druge strane stola.
"Ako želiš možemo vratiti film na početak pa ga pogledati."
"Želim da idem kući."
Ne želim da idem. Želim da me zaustaviš. Želim da vratim vrijeme kada si me poljubio jer sam u tom trenutku bila sretna i ispunjena. Ili sam ja tebe poljubila. Samo ne želim da te zamišljam s drugim djevojkama.
"Navikao sam da odeš kada se nađemo pred nekim problemom."
Ustane poslije izgovorene rečenice i pokupi jaknu s kauča pa krene prema vratima. Bila bih i ja ljuta, razumijem ga. Sve nam je spremio, naložio vatru i trebali smo uživati, ali ne. Ja ne bih bila Elenora da ne pokvarim sve što je lijepo.
Izađem iz vikendice kada obučem jaknu i obujem čizme. On me je već čekao ispred, pravio je grudve od snijega i bacao ih u daljinu. Sve dok nisam stala pored njega, tada krene prema vikendici i zaključa je. Gledala sam za njim, a on ni da mi pokloni pogled. Otvorim sama sebi vrata pa sjednem na svoje mjesto.
"Ako želiš završiti sa mnom onda se to uradi na drugačiji način. Nemoj mi namećati druge djevojke."
Hladno izgovori kada parkira ispred ulaza u zgradu. Cijelo vrijeme tokom vožnje smo proveli u tišini. Nisam imala hrabrosti reći niti jednu riječ, a on je imao opravdanje za svoju šutnju. Pogledam u njega pa otvorim vrata uz kratku rečenicu.
"Čujemo se."
Zalupim vratima i otrčim u ulaz. U stanju sam sve uništiti zbog toga što nemam kontrolu. Izgubiti ću ga. Svjesno ću ga otjerati drugoj djevojci.
