Djevojka koja je odrasla na selu i čije su navike učenje i pomoć roditeljima u slobodno vrijeme. Kao učenik generacije, dobije stipendiju te zajedno sa svojom najboljom drugaricom odlazi u grad kako bi studirala. Selidba i život u gradu su promjene...
Ops! Esta imagem não segue nossas diretrizes de conteúdo. Para continuar a publicação, tente removê-la ou carregar outra.
Koliko puta sam obećala sama sebi da ću krenuti dalje? Koliko propalih pokušaja je bilo? Zašto mi ne dozvoli da ga zaboravim? Dok sam stojala pored Rafaela i ispijala drugu čašu bambusa, sjećanje o prošloj noći na poslu se vrzmalo po mislima.
Uvijek kada pomislim da sam se udaljila od njega. Sretnem ga. Vrati me unazad samo s jednim pogledom upućenim ka meni. Želim ga zaboraviti.. isto koliko želim krenuti naprijed s Rafaelom. On jeste dečko koji je poželjan u ženskom društvu, ali isto tako je dečko koji mi poklanja pažnju.
Meni. Meni koja nisam navikla na mušku pažnju. Djevojci koja nikada nije imala dečka, a zaljubila se u pogrešnog. Njoj koja je imala snove o budućnosti u kojima je uspješna žena sa svojom obitelji. Koja je sretna i voljena.
"Konobar."
Povučem ga za rukav, a dečko stane i pogleda u nas dvoje. Nova sam za njega, nije navikao na mene, ali ako bude prilike sresti ćemo se opet negdje.
"Istu turu."
Došla sam s Rafaelom na zabavu i odlučila da ću se napiti, prvi put u životu.. ali imam razlog. Večeras zaboravljam Danimira. Nazdravljam u to ime. Ne mogu reći da se trenutno osjećam lijepo, ali mogu reći da me nerviraju djevojke koje su također prisutne na zabavi kod njegovog druga.
"Možda bi trebala lakše piti. Ne želim da ti bude mučnina."
Rafael mi je šaputao na uho, držeći me za ruku. Sigurno nije tiho pričao jer ga ne bih čula zbog glasne muzike, ali isto tako sam sigurna da ga nitko drugi nije čuo. Djevojka do mene je također pila, nisam sama, naprotiv ovdje su svi pod dobrim dejstvom alkohola ili možda još nekog dodatka.
"Dobro sam."
Pogledam ga u oči i odgovorim, a onda osjetim dodir na laktu. Okrenem se da vidim tko je pa ugledam svoje novo piće na tacni. Krenem uzeti novčanik, ali Rafael mi zaustavi ruku.
"Ne. Već je riješeno."
Konobar nakon što ostavi piće na stol, ode. Počela sam plesati s djevojkom do mene kojoj sam i ime zaboravila, a nisam znala ni plesati kao ona. Rafael je pričao s njezinim dečkom sve dok im se nije pridružila nepoznata djevojka. Meni je nepoznata, a Rafaelu je izgleda itekako poznata čim razgovara s njom.
Uzmem svoju torbicu pa krenem prema izlazu, a u tom trenutku se zaustavi i muzika.. kao da je netko mene pitao. Međutim, čujem djevojke do našeg stola.
"Super. Neka ide."
"Svakako se nije ni uklapala u naše društvo."
"Odlično!"
"Rafael će sada biti naš."
Jesam li sretna što sam čula riječi poput ovih i još jednom dobila dokaz da ne pripadam Rafaelovom društvu? Bez obzira na sve. Njihove riječi su probudile inat u meni.
Ostavim torbicu na stol pa podignem svoju čašu i nazdravim s djevojkom do sebe. Gutljaj za gutljajem se slijevao niz grlo, a djevojka koja im se pridružila nije planirala otići. Ima drugi plan. Zašto dira po ruci Rafaela?
Njegov pogled završi na meni nakon nekoliko minuta, a od mene dobije samo osmijeh. Zabavljaj se s njom. S tim mi pokazuješ da ti nisam bitna. Živjela sam u zabludi misleći da se barem nekome sviđam.
"Još dva bambusa."
Zaustavim opet istog dečka koji je zadužen za piće.
"Mislila sam da ne piješ."
Djevojka do mene mi se obrati.
"Samo u rijetkim situacijama."
U glavi mi je počela odzvanjati dodatna buka, ne samo buka koju proizvodi muzika. Možda sam popila previše za prvi put. Da, sigurna sam u to jer mi je počelo biti muka. Odem do Rafaela pa uhvatim za podlakticu djevojku koja je stojala između njih.
"Je li dosta razgovora s mojim dečkom?"
Ona me odmijeri pa se podmuklo nasmije. Pogledam u Rafaela koji je gledao u mene, ali se nije miješao.
Ruka mi zamahne prema njoj jer previše dugo sam trpila vrijeđanje njegovog društva. Počupam je. Znala sam da neće stati na ovom. Krenula mi je uzvratiti, a onda je nastala prava tuča. Nisam se nikada tukla, ali sada ću je slatko očerupati kao kokošku jer je razgovarala s mojim dečkom.
Rafael me podigne i na taj način nas razdvoji, a već se okupila gomila drugih djevojaka i dečki da nas gledaju. Samo su nas neki pokušali razdvojiti.
"Šta se dešava s tobom, Elenora?"
Kada izađemo na zrak i spusti me na beton, čujem pitanje. Uzmem svoju torbu od njega te je prebacim preko ramena, a ruke savijem u laktovima. Mislim da gubim kontrolu, ne mogu stojati ravnomjerno.
