Djevojka koja je odrasla na selu i čije su navike učenje i pomoć roditeljima u slobodno vrijeme. Kao učenik generacije, dobije stipendiju te zajedno sa svojom najboljom drugaricom odlazi u grad kako bi studirala. Selidba i život u gradu su promjene...
Oops! Ang larawang ito ay hindi sumusunod sa aming mga alituntunin sa nilalaman. Upang magpatuloy sa pag-publish, subukan itong alisin o mag-upload ng bago.
Gdje si se zaletila, Elenora? Ne možeš tako. Moraš se praviti da si još uvijek ljuta na njega. Najbolje je da si mu se zatrčala u zagrljaj odmah, zar ne? Udahnem duboko nakon nekoliko opomena prema sebi.
Čekao me je kod automobila. Na istom mjestu gdje smo se prije nalazili. Snijeg je vejao, a moje srce jedva čekalo da čuje njegov glas. Kada me vidi, napravi korak prema meni i stane. Ni njegove ruke nisu raširene da me primi u zagrljaj. Je li našao novu djevojku? Zašto je onda izašao sa mnom? Njemu može sve da stane u obraz, izgleda.
Oči u oči nakon mnogo dana. Saznanje da mi je nedostajao mnogo više nego što sam mislila da mi nedostaje. Njegove usne razvučene u osmijeh, a onda.. onda je raširio i ruke. Želim ga zagrliti, o kako ga samo želim zagrliti, ali ne smijem. Odmahnem glavom i kratko se nasmiješim.
"Još uvijek sam ljuta na tebe."
Spusti ruke i slegne ramenima.
"Predajem se."
Zajedno dođemo do suvozačevih vrata pa kada ih otvori, smjestim se na sjedište kao što sam i prije radila. Samo što sam sada osjećala mnogo više parfema na njemu nego prije. Mislim, mirisao je na kilometre prije, a sada mislim da njegov miris doseže mnogo dalje.
"Pričaj mi.. jesi li dobro?"
Sada sam dobro. Biti ću još bolje kada osjetim tvoje jake ruke oko svog tijela. Želim da taj zagrljaj potraje mnogo duže nego što su trajali prethodni.
"Dobro sam. Kako si ti?"
Njegov pogled nije silazio s mog tijela, a ja.. nisam željela da budem očita. Ne želim da vidi koliko mi je nedostajao i koliko sam ga se poželjela.
"Sada sam dobro, vilo."
Uzme me za ruku i ovaj potez mu pustim. Šta ću dobiti s tim ako ga guram od sebe, a poslije ću željeti njegove dodire? Palcem pređem preko njegove šake, a onda nam spojim poglede.
"Mnogo sam ljuta na tebe, znaš?"
Klimne glavom potvrdno, a onda izgovori.
"Želim te odvesti na jedno mjesto. Za mene posebno."
Već je imao smišljeno gdje želi da idemo. Sklonim ruku iz njegove pa mu dozvolim da upali automobil i odveze nas gdje želi biti. Meni je bitno da sam s njim, a lokacija je nešto sasvim nevažno u ovom trenutku. Naslonim se na naslon sjedala pa otpušem zrak kroz zube i usmjerim pogled ka naprijed.
Gledala sam put kojim smo išli. Mogu reći šumu. Bolje opisuje mjesto kroz koje smo prošli. Nisam osjećala strah. Znam da mi neće uraditi ništa protiv moje volje. Kada smo stigli i nakon što sam izašla iz automobila. Okružena sam zimskom idilom. Vikendica pored puta, a iza nje gusta šuma prekrivena snijegom. Ispred mene on. Spojim nam poglede i odbacim u datom trenutku ponos pa čvrsto omotam ruke oko njegovih leđa. Uzvratio mi je zagrljaj, dovoljno čvrsto da nikada ne poželim otići iz njega.
"Božanstveno."
Uzviknem kada mu izađem iz zagrljaja i pogledam još jednom oko nas. Mjesto na kojem se osjeti mir i tišina.
"Hoćemo li ući u vikendicu?"
Pruži ruku prema meni, a onda svoju smjestim u njegovu i krenem zajedno koračati s njim. Dok je otključavao vikendicu, razne misli me nisu napuštale, pri tom su doveli i dozu nervoze u tijelo.
"Koliko si ih ovdje doveo?"
Nakon što zakoračim, postavim pitanje koje me je dovelo do toga da se osjećam neugodno.
"Zašto misliš da bih doveo nekoga na mjesto gdje bježim od problema?"
Njegov snažni, a s druge strane nježni dlan završi na mom obrazu pa nam spoji poglede. Znam da je imao pravo da ima djevojke prije mene i da ih dovodi gdje želi, ali nisam se mogla suzdržati. Velika doza ljubomore vlada sa mnom kada se radi o njemu. Nikada prije nisam osjećala da ne želim nekoga dijeliti s nekim.
"S tobom imam velike planove, vilo."
Tišinu prekine njegov muževni glas koji natjera svaku dlačicu da se visoko podigne iako mogu reći da je poprilično toplo unutar prostorije.
"Ali prvo da se odljutiš."
"Nije lijepo kada si s druge strane i gledaš dečka.. mislim osobu s kojom izlaziš da ga terete za pljačku."
Osjećala sam dah mentola na sebi dok sam se trudila biti što opreznija da ne povrijedim dečka ispred sebe.
"Nikada ne bih uradio nešto da te povrijedim, Elenora."
Ne volim kada mi izgovori ime. Osjećam da je u tom trenutku ozbiljan ili ljut na mene. Volim kada me zove nadimkom.
"Jesi li saznala istinu?"
Da. Saznala sam istinu i isto tako da on nije kriv.. ali. Uvijek će biti ono ali. Klimnem glavom potvrdno.
"Ali ne želim da se tako ponašaš. Zašto ne možeš imati miran život i legalan posao?"
Odmahne glavom uz riječi.
"Teška je ovo tema."
Uzme me za ruku i povede ka unutrašnjosti vikendice. Kada smo ušli u veliki dnevni boravak na sredini uz najduži zid se nalazio kamin, a ispred njega mali stolić i dva velika jastuka.
"Razgovarati ćemo o tome drugi put, vilo, obećavam ti."
Okrene se prema meni pa mi obuhvati obraze dlanovima i znajući da želim razgovarati o tome, obeća da će ostaviti temu za drugi dan.
"Razgovarati ćemo kada budeš spreman."
Poljubac u čelo. Znak da mu značim, netko bi rekao, a ja ću se pitati je li svaku djevojku ljubio u čelo? Nakon što se odmakne od mene, skine jaknu i ode do kamina pa zapali vatru, kao da je piroman. Vatra je planula iz prvog puta, za mene to nije slučaj. Skinem jaknu pa sjednem na jastuk koji je bio mekan toliko da sam ga gurnula skroz do poda.
"Šta želiš popiti?"
Nasmije se. Mislim da smo na isto pomislili, a onda uzmem manji jastuk koji se nalazio do mene pa ustanem i krenem da ga pogodim s njim, ali on uhvati jastuk zajedno sa mnom pa nam približi usne.
"Nema drugih djevojaka. Želiš li popiti čašu bambusa?"
"Ne zezaj me, Rafinjo."
Pokušam izgledati strogo te ga zbog toga pogledam ispod obrva, a njegov osmijeh odjekne prostorijom. Namigne mi i onda odem na mjesto s kojeg sam ustala. Ubrzo mi se pridruži nakon što naspe pića u čaše i otvori grickalice.
"Mnogo si mi nedostajala, Elli."
Spusti ruku na moje rame tako da me zagrli, a u tom trenutku okrenem glavu prema njemu kako bi nam spojila poglede, ali umjesto pogleda, usne su nam se spojile. Bio je previše blizu, nisam imala namjeru da ga poljubim, ali kada su se već usne spojile, sklopim oči i prepustim se. Poljubac za poljupcem se nizao i ne znam kako, ali našla sam se u njegovom krilu. Čvrsto me je držao za dno leđa dok sam se privijala sve više uz njega.
