Djevojka koja je odrasla na selu i čije su navike učenje i pomoć roditeljima u slobodno vrijeme. Kao učenik generacije, dobije stipendiju te zajedno sa svojom najboljom drugaricom odlazi u grad kako bi studirala. Selidba i život u gradu su promjene...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Sanjivo otvaram oči iako ide teže nego prethodno jutro zbog unesene doze alkohola prošle noći, ali kada podignem ruke iznad glave, doživim još jednu promjenu. Pogledam u osobu koju sam dodirnula pa sklopim oči, sjećajući se prethodne noći kroz maglu. Neću više konzumirati alkohol ni u najmanjoj količini, bez obzira o kojem se razlogu radi.
Danimir još uvijek spava pored mene. Kosa mi je razbarušena te izgleda poput dječaka. Usne mi se razvuku u blagi smiješak dok ga gledam. Poželim spustiti ruku na njegov obraz, da mu se zahvalim što je sinoć došao po mene, umjesto da me otjera od sebe nakon svega što sam mu učinila, čak je na moju inicijativu, ostao prespavati u krevetu koji sam dobila sinoć. ■FLASHBACK■
"Lijepo mirišeš."
Izgovorim kada me spusti na krevet u gostinjskoj sobi, ali ne sklanjam ruke s njegovog vrata. Počela sam spavati u dnevnoj te me je uzeo u naručje i donio u sobu, s namjerom da se ne lomim na krevetu, kako je rekao iako moram priznati da nisam osjetila neudobnost.
Nosevi nam se dodiruju dok dahovi šaraju po suprotnim licima. Želim večeras biti s njim jer samo tako mogu zaboraviti osobu zbog koje sam se napila. Kada sapere sve njegove tragove, nestat će iz srca, a to je ono za čim čeznem. Želim ga izbrisati iz sjećanja, što prije. Razara me bol koju osjećam zbog njega i načina na koji živi.
Približim usne njegovima, ali tada me ošamari hladan zrak koji se stvori svuda oko mene. U polumraku vidim siluetu njegovog tijela iznad sebe. Stoji i gleda u mene. Osmjehnem se.
"Pijana si, Elenora."
"Možda malo, ali to ne znači da te ne želim imati."
Uzmem njegovu ruku i povučem ga k sebi, ali on samo sjedne na krevet te nam spoji poglede, ali preduhitrim ga te izgovorim.
"Ostani večeras sa mnom."
Hrabrost mi dodiruje vrhunac. Večeras je noć koju želim zapamtiti po mnogo čemu.
"Znaš.."
Spusti dlan na moj obraz pa dovrši rečenicu.
"Nije ti nimalo pametno ovo što radiš, Elen."
Znam da nije, ali ne želim se zaustaviti dok ga ne dobijem.
"Budi večeras tu."
Tiho mu se obratim, nastavljajući tražiti što želim.
■END OF FLASHBACK■
Suze mi se pojave u očima, a onda jedna siđe niz obraz. Zašto ne mogu biti sretna? Jesam li morala povrijediti dečka koji zaslužuje svu ljubav koju posjedujem u sebi? Kada će mi biti dovoljno što je tu, a da ne osjećam drugog dečka u tijelu?
"Elenora..?"
Ton njegovog glasa me vrati u stvarnost pa odmah spustim obraze na dlanove i obrišem suze. Ne zaslužuje ovo što mu radiš, Elenora. Ne zaslužuje nikako.
"Jesi li dobro?"
Posegne rukom prema mom obrazu i spusti je na njega. Sklonim knedlu koja mi se stvorila u grlu pri pomisli na stvari koje mi se događaju trenutno u životu.
"Samo mi je žao zbog svega što sam ti učinila."
U mislima sam završila rečenicu, ali javnost je ostala uskraćena za riječi, žao mi je i zbog stvari koje mi je Rafael učinio, a zajedno s njim najbolja drugarica, moja Inga, ali stavila sam točku na vrijeme. Riječi su odzvonile samo u mislima, zahvaljujući suzdržanosti koju posjedujem.
"Nemoj da bude. Sinoć sam ti rekao. Možemo biti dobri prijatelji."
Pred očima mi se prikažu dva reda bisera dok su se punašne usne razvukle u osmijeh.
"Mogli smo biti mnogo više, nekada.."
Čuo je svaku riječ iako sam izgovarala tiše od uobičajenog govora. Istina. Nekada smo mogli biti zajedno i sretni. Tada ne bih upoznala Rafaela koji me je učinio najsretnijom djevojkom, a onda zario nož u leđa kao da sam mu najveći, smrtni neprijatelj.
"Opusti se. Nemoj previše razmišljati."
Pomjerim glavu naprijed pa nazad, šaljući mu pozitivan odgovor. Možda je u pravu. Ne trebam razmišljati o osobama koje ne razmišljaju o meni, ali on nije mislio na to jer ne zna šta mi je u mislima.
"Možeš mi reći, šta te muči?"
Palcem desne ruke koja se nalazi na obrazu napravi nekoliko, kratkih poteza, a onda se zaustavi, kada izgovorim riječi koje me muče.
"Kako ću zaboraviti sve što sam prošla s njim?"
Voljela bih da mi dadne adekvatan odgovor koji će mi pomoći u rješavanju, postavljenog pitanja. Je li za mene najveći problem, kako da zaboravim dečka koji mi je dao uspomene koje se ne mogu zaboraviti? Možda postoji način. Danimir nekoliko trenutaka drži usne u ravnoj liniji, a onda mi se obrati.
"Ne trebaš zaboraviti trenutke u kojima si sretna bila."
Usne mu se razvuku u blagi smiješak, a onda ustane. Tijelo pokriveno samo donjim dijelom trenirke mami duboke uzdahe koji će nakon nekoliko trenutaka ostaviti djevojku bez daha.
"Kao što ne trebaš zaboraviti ni osobu koja ti je omogućila da budeš sretna."
Šta mu mogu uzvratiti na izgovorene riječi? Očekivala sam savjet koji će istjerati Rafaela iz misli, a dobila sam riječi koje su označile da treba ostati urezan u meni.
"Ali želim zaboraviti."
"Zaključaj ga na mjesto gdje nećeš često odlaziti i posveti se životu. Sebi."
Danimir će postati moj lični psiholog iako mu je zvanje policajac. Osmjehnem se pa ga ispratim pogledom iz sobe.
