Djevojka koja je odrasla na selu i čije su navike učenje i pomoć roditeljima u slobodno vrijeme. Kao učenik generacije, dobije stipendiju te zajedno sa svojom najboljom drugaricom odlazi u grad kako bi studirala. Selidba i život u gradu su promjene...
Hoppla! Dieses Bild entspricht nicht unseren inhaltlichen Richtlinien. Um mit dem Veröffentlichen fortfahren zu können, entferne es bitte oder lade ein anderes Bild hoch.
Krećem se šetalištem s djevojkom koju sam upoznao prije nekoliko minuta. Nije željela da idemo odmah automobilom, tražila je da prošetamo, a tko sam ja da joj ne omogućim lako ostvarivu stvar?
"Imaš dobar parfem."
Provuče ruku ispod moje tako da mi je sada još bliže i mogu osjetiti da se našpricala čitavom bocom parfema. Nije štedjela.
"Stižeš me."
Veseli osmijeh djevojke koja korača pored mene, odzvanja šetalištem. Za sreću je potrebno malo, dokaz mi je njezino ponašanje. Priznala mi je preko poruka stvar koju ću tražiti da izgovori.
"Rekla si da me želiš upoznati već duži vremenski period?"
Stane ispred mene, gledajući me ravno u oči i držeći za ruke.
"Istina je. Dugo sam željela želju koja mi se večeras ostvarila."
Čak sam i pod rasvjetom vidio koliko joj se oči cakle. Ona je već zaljubljena. Neće mi trebati vrijeme da je zavedem.
"Hvala ti na tome."
Omota ruke oko moga tijela me spusti glavu na prsa, kao da se nismo tek upoznali. Pređem prstima dužinom njezine kose pa postavim pitanje.
"Hoćemo nastaviti šetati?"
Odmakne se od mene uz negodovanje.
"Ne bih se bunila da sam ostala u tvom zagrljaju."
Može li se nazvati zagrljajem kada sam prebacio labavo ruku preko nje dok su prsti druge ruke šarali kosom? Ako je učinilo sretnom onda neka se računa zagrljajem. Čuvali smo se za ruke i koračali prema naprijed. Ima dovoljno hrabrosti kada je i nakon zagrljaja, uzela moju ruku pa na takav način počela koračati.
Pogled mi se fokusira na osobu koja je šetala sama dok su oko nje zaljubljeni parovi i poneki drugovi ili drugarice. Djevojka do mene stisne jače moju ruku kao da zna tko se približava. Sada bih najviše volio da nisam pristao na šetnju ovim dijelom, ali dobro. Krenula je i ona dalje.
Elenora. Djevojka koju nisam vidio čitavih mjesec dana, a čije ime sam zabranio da se govori u mom prisustvu. Primijetila me je i neka sam proklet, ali njezin pogled me na trenutke pekao. Pogledala je u mene, a onda u djevojku pa u naše ruke. Nakon toga njezin pogled je završio na podu, a lice se pretvorilo u grč.
Ubrza korak pa prođe pored nas. Nisam mogao ostati ravnodušan, okrenuo sam se za njom i susreo s pogledom u kojem su se nazirale suze, ali kada su nam se pogledi spojili. Okrene se prema naprijed. Zaboravio sam na trenutke da se nalazi djevojka pored mene.
"Tko ti je ona?"
Tišinu razbije nepoželjno pitanje. Tko mi je, Elenora? Hoću li joj reći istinu? Jedina djevojka koja mi je pomjerila tlo pod nogama. Djevojka zbog koje sam radio stvari koje rade zaljubljene osobe.
"Stara poznanica."
Naravno da nikome neću priznati šta mi je pogotovo ne sljedećim djevojkama s kojim ću izaći.
"Promijenio si se kada je naišla."
"Nisam je dugo vidio. Promijenila se pa mi je trebalo vremena da vidim jesam li u pravu."
Lažem za medalju. Nju ću prepoznati za deset godina jer osoba koja učini malu promjenu u životu se ne zaboravlja, a trebam li reći šta se dogodi s osobom koja ti pokaže da nije sve u intimnom dodiru? Udahnem duboko, ali neprimjetno.
"Želiš li da se vratimo i odemo krug po gradu?"
Ako budeš željela mogu te kresnuti, a poslije toga idem kući. Jedva čekam. Nismo se nikako sreli i večeras kada izađem s djevojkom, ona naiđe.
"Može."
Zaokrenemo se i krenemo prema nazad. Nisam ni slušao šta mi govori, želim samo da se ova noć što prije završi. Stisne me jače za ruku pa stane ispred mene.
"Slušaš li šta ti govorim?"
"Naravno da slušam."
Ne mogu slušati kada mi je misli zaokupirala osoba koja je prošla pored nas s pogledom koji me je molio da joj kažem da nemam s tobom ništa. Možda sam je onu noć trebao saslušati, ali vrijeme se vratiti ne može.
"Djevojka koja je prošla prije nekoliko minuta nije samo poznanica, zar ne?"
Odmahnem glavom uz riječi.
"Idemo šetati."
Izgubio sam volju da razgovaram. Izgubio sam volju da koračam. Izgubio sam volju da provodim vrijeme s tobom. Izgubio sam volju da dišem. Ali nisam izgubio volju za njom, koja me je vidjela s tobom.
Čim smo se smjestili u automobil, uzela me je za ruku pa nakon nekoliko trenutaka odmjeravanja mog tijela. Postavi pitanje.
"Gdje ćemo ići?"
Ne ide mi se s tobom. Želim se vratiti kući. Rafaele nisi izašao da bih se vratio kući za sat vremena. Odlučio si pokušati s nekom drugom. Imaš priliku ispred sebe te s toga to i učini. Posveti pažnju djevojci koja je pored tebe, a ne onoj koja je otišla bez objašnjenja.
