Metak ljubavi (Završena)

98. dio

●ŠEST MJESECI POSLIJE●

Danas su Mina i Leon rekli sudbonosno da pred Bogom, zakleli se na vjernost jedno drugom do kraja života i zaputili se u zajednički život koji će im donijeti mnogo lijepih trenutaka. Sada su tu, ispred mene na nekoliko metara, na podiumu. Ona u dugoj, bijeloj vjenčanici koja se širi od struka prema podu s velom spuštenim niz leđa dok je za ruku čuva dečko obučen u sivo odijelo s osmijehom koji se ne sklanja s usana.

"Mislim da je red i na nas da izađemo."

Obrati mi se, grub muški glas, a kada ga pogledam, vidim ispruženu ruku prema sebi. Prihvatim je kada ustanem i zajedno s Danimirom se zaputim prema mjestu na kojem stoje Mina i Leon. Dobijem široki osmijeh od nje nakon što nas vidi, a onda se počnem klatiti u ritmu muzike. Pokušavajući ispratiti pokrete osobe koja me drži blago za ruku, a čvrsto za struk.

"Pridružili su nam se i kumovi na podium, a poslije njih možete ostali."

Pjevač se obrati svima, a u tom trenutku sklopim oči i prepustim se njihanju uz Danimirovo tijelo. Note su me nosile i nisam željela da prestane dati trenutak, ali kada čujem glas iza leđa. Shvatim da je vrijeme za otvaranje očiju.

"Mogu li sada ja?"

Djevojka lijepa poput sna mi se obrati. Njezina smeđa kosa u loknama s pramenom prebačenim preko lica i smeđim očima koje su čekale da se skupi uz Danimira te počnu plesati dok joj niz tijelo pada crvena haljina kao da je šivena po njezinoj mjeri. Klimnem glavom, potvrdno. Prepuštajući ga njoj. Odmah ju primi za ruku te počnu raditi što smo i mi dok nije došla.

Ruka na ramenu me natjera da se okrenem te ugledam dečka u bijeloj košulji i crnim hlačama, osmijeha razvučenog preko cijelog lica. Rafael. Moj Rafael. Spustim ruke na njegova ramena i počnem plesati te nas krećući se u ritmu muzike odvedem do Mine i Leona. Tako da sam dobila čist pogled na Danimira i njegovu izabranicu preko Rafaelovih leđa.

Zašto ga želim gledati iako me na trenutke zna stegnuti u prsima kada ga ugledam sretnog pored djevojke u crvenoj haljini? Mogla sam biti na njezinom mjestu, imala bih njegovu ljubav i pažnju, ali sam izabrala drugog dečka. Rafael radi sve da budemo sretni, promijenio je mnogo toga i ne mogu reći da nisam sretna s njim, ali s njim sam u potpunosti sretna samo onda kada Danimir nije u mom okruženju. Osjećam se čudno kada se nađem u situaciji gdje su obadvojica. Rafael više ne pravi scene zbog toga, a ja kradem svaki trenutak da pogledam u policajca koji je krenuo dalje. Više mu nisam draga kao što sam bila nekada.

"Ako mi nećeš zamjeriti. Uzela bih svoju kumu malo za sebe."

Mina nam se približi te prekine trenutak u kojem nisam ni bila prisutna. Plesali smo, ali su misli bile kod drugog dečka koji pleše sa svojom izabranicom.

"Naravno."

Ostavi mi poljubac na obrazu uz riječi.

"Bit ću na svom mjestu."

Mina je inzistirala da Rafael i Danimirovo djevojka ne sjede za vjenčanim stolom mladenaca. Rafael ode, a Mina me povuče za ruku te krenemo prema toaletu, ali ne odemo u njega nego izađemo na zrak.

"Treba mi malo zraka."

Obrati mi se i spusti ruku na moju.

"Dobro si?"

Klimnem glavom potvrdno uz široki osmijeh s kojim joj želim pokazati da sam dobro.

"Jesi se umorila? Danas je bio mnogo naporan dan za tebe."

Nasloni glavu na moje rame te počne odgovarati.

"Lijepo mi je, ali jedva čekam da idemo u sobu. Znaš da ne volim ovo."

Ispravi se te stane točno ispred mene s rukama prekrštenim u laktovima.

"Vidjela sam kako gledaš Danimira."

Sklopim oči na trenutke i okrenem glavu prema desnoj strani uz kratki uzdah. Znala sam da će Mina primijetiti svaki moj pokret i ne trebam reći da je ovo prvi put.

"Mogla si biti na njezinom mjestu."

Nisam znala koliko će mi smetati djevojka s kojom bude iako znam da je pogrešno. Zaslužuje biti sretan i nastaviti dalje bez mene jer sam učinila isto. Izabrala sam Rafaela i nemam pravo da se kajem zbog toga.. samo možda bih voljela malo više kontakta između Danimira i nje.

"Naviknuti ćeš se vremenom."

Nježno spusti dlan na moje rame uz riječi utjehe. Mina itekako dobro zna kako se osjećam i bez da joj kažem.

"Drago mi je zbog njega, ali kada je došla do nas i tražila ga za sebe. Ne znam.."

Uzmem nekoliko trenutaka za sebe, a onda frknem, dovršavajući rečenicu.

"Osjetila sam dozu ljubomore."

Mina me privuče sebi u zagrljaj, a kada je zagrlim podignem glavu visoko da joj ne isprljam vjenčanicu šminkom na koju me je uspjela nagovoriti. Odbacim sve misli vezane za njega pa se izvučem iz zagrljaja uz riječi.

"Danas nije vrijeme za razgovore. Idemo se zabavljati."

Uzmem je za ruku i krenemo prema vratima, ali me zaustavi riječima.

"Želim ti reći samo jedno."

Okrenem se prema njoj, spajajući nam poglede.

"Još uvijek bih voljela da su moji kumovi zajedno, a ne s drugim osobama."

Nasmiješim se pa nastavimo prema sali. Prošlost i sve što ima veze s njom, trebamo ostaviti u prošlosti. Volim Rafaela i ne znam šta mi se dogodilo danas.

"Pustit ću te Leonu jer znam koliko te jedva čeka."

Zakikoćemo se obadvije, a onda ugledam njega kako ide prema Mini. Iskoristim trenutak da se okrenem i pronađem Rafaela koji sjedi na svom mjestu te razgovara s čovjekom do sebe. Minin tetak. Sada ja spustim ruku na njegovo rame i dobijem pogled s blagim osmijehom na usnama.

"Razgovarali smo o tebi."

Čujem riječi čovjeka s kojim je Rafael razgovarao dok nisam došla pa iznenađeno podignem obrvu.

"Ovaj dečko te voli, kćeri."

Sada se i moje usne razvuku u osmijeh. Rafael ustane uz kratko pozdravljanje čovjeka pa me povede prema sredini gdje su još uvijek plesali parovi. Krajem oka pogledam u Danimira koji je prepušten emocijama koje stvara djevojka u njegovim rukama.

"Ne moramo sada plesati."

Uzmem ga za ruku i povedem prema vratima kroz koja sam ušla prije nekoliko minuta s Minom. Znam gdje možemo otići i biti sretni.