Djevojka koja je odrasla na selu i čije su navike učenje i pomoć roditeljima u slobodno vrijeme. Kao učenik generacije, dobije stipendiju te zajedno sa svojom najboljom drugaricom odlazi u grad kako bi studirala. Selidba i život u gradu su promjene...
Oops! Questa immagine non segue le nostre linee guida sui contenuti. Per continuare la pubblicazione, provare a rimuoverlo o caricare un altro.
"El, molim te još samo ovaj put. Nećeš me valjda pustiti da idem sama kod dečka koji mi se sviđa."
"Pa kada si mogla spavati s njim. Zašto bi ti bio problem otići na zabavu kod njega?"
Ponestajalo mi je snage i volje da se raspravljam kako ne želim ići na još jednu zabavu, ali stvarno ne želim. Smjestim lice u dlanove, pokušavajući ostati svjesna svega u šta sam se dovela i što sam upravo izgovorila. Njezina ruka se nalazila na mom ramenu, a teško disanje mi je pokazalo koliko bi joj značilo da idem.
"Na zabavi za brucoše sam se nagledala svega. Trebam li tako i na toj zabavi?"
Usmjerim pogled ka njezinim očima koje su me molile da idem s njom.
"Ali ova zabava je privatna. Na njoj neće biti mnogo osoba nego samo rijetki koje je pozvao."
Slegnem ramenima.
"Onda ti ne treba biti problem što ćeš ići na zabavu sama."
Njezin pogled završi na podu, a ruka u ruci dok je nijemo gledala u pod. U nekim trenutcima pomislim da bi bilo bolje da nisam upisala fakultet jer ne želim da imam rasprave i nesuglasice s najboljom drugaricom, ali mnogo smo različite. Još veću razliku sam primijetila kada smo počele živjeti zajedno. U određenim situacijama mi se prilagodi, uradi stvari koje želim poput tih da bude sa mnom na fakultetu po cijeli dan kada su predavanja ili da zajedno učimo jer brže naučim na takav način. Zbog toga osjećam dužnost da se i ja trebam njoj prilagoditi u nekim situacijama.
"Ne želiš upoznati dečka koji mi se sviđa, El?"
Ustanem i nervozno počnem koračati po stanu. Ostala je sjediti i nezadovoljno gledati u pod. Naslonim se na okvir prozora kako bih uzdahnula nekoliko puta svjež zrak, u nadi da će mi razbistriti misli. Pogledam prema parku i vidim dobro poznato lice iako mi je daleko. Policajac. Dečko koji je ostavljao bez daha. Zatvorim prozor prije nego što me vidi. Možda će pomisliti da ga uhodim. U zadnje vrijeme sam često na mjestima na kojima je i on. Je li to slučajnost?
Vratim se nazad u dnevnu gdje je još uvijek sjedila Inga, ali ovaj put tipkajući po telefonu. Sjednem do nje pa uz težak uzdah izgovorim riječi koje mi nisu išle u prilog.
"Ako ne nađeš nekoga s kim bi išla. Otići ću, ali još samo ovaj put. U redu?"
Njezina puna pažnja završi na meni uz blagi osmijeh.
"Početi ću tražiti posao jer nemam mogućnosti da izlazim i trošim u nedogled."
"Ne treba ti novac, El. Samo želim da ideš sa mnom i da se družimo."
Znam da mi ne treba jer će Inga sve platiti samo da bude na nekoj zabavi i gleda u dečke ili ovaj put u tog dečka s kojim je noć provela. Ne osuđujem je, a ni nemam pravo. Ako ona misli da je dobro postupila, moje je da ne govorim ništa što bi je moglo rastužiti jer već zna kakvo mišljenje imam o tome. Ne osuđujem, ali isto tako ni ne opravdavam.
"Ako mognem naći posao koji ću raditi u slobodno vrijeme, nekoliko sati dnevno, raditi ću, In."
"Nemoj, El. Ispaštati će ti fakultet. Kako ćeš stići učiti i raditi istovremeno?"
Slegnem ramenima uz kratku rečenicu.
"Pokušati ću."
"Šta god ti bude trebalo, dati ću ti. Neće ništa da ti nedostaje."
Uzmem je za ruku i naslonim glavu na njezino rame, a ona drugu ruku prebaci iza mojih leđa.
"Hvala ti na tome, ali ipak želim da pokušam. Nemoj me odgovarati od toga."
Veliki grad nosi mnogo mogućnosti sa sobom pa isto tako i poslove koje mogu raditi studenti. Neće mi smetati ako nađem oglas da treba očistiti stan ili kuću, možda čuvati nečije dijete ili bilo šta treće. Pristati ću samo da mogu uporedno slušati predavanja i raditi. Fakultet ne smije da ispašta, a posao mi je potreban. Nadam se da ću naći ono što će mi odgovarati.
Udahnem duboko, pokušavajući ne gledati u telefon koji se nalazio svega nekoliko milimetara od mene. Slatke porukice i dečko s kojim je provela jednu noć. Možda se njihov odnos produbi nakon boljeg upoznavanja. Bilo bi mi drago zbog nje jer je zaslužila da se smiri s jednim mjestom i da ne ide od dečka do dečka.
"Ništa ne bi bilo isto da nisi u mom životu, El."
Ingine riječi me vrate u realnost pa pokušam odgurnuti misli koje su mi se počele vrtiti u glavi, a sve su bile vezane za policajca kojem ni ime ne znam. Zašto ga ne mogu zaboraviti? Ostavim sitan poljubac na njezinom obrazu pa ustanem i odem u toalet. Pustim hladnu vodu i umijem se s nadom da će mi njegove oči izaći iz misli.. ali nije bilo tako. Naslonim se rukama na lavabo, tako da spojim pogled s djevojkom koja se nalazi s druge strane ogledala i udahnem duboko.
Šta ti se dešava, Elenora?
Zbog čega misliš na njega?
Kako je osvojio tvoje misli?
Zašto ga ne izbaciš iz glave?
Pitanja koja sam postavljala sebi, a odgovora na njih nisam imala. Udahnem duboko pa još jedan mlaz vode nanesem na lice. Nemoj misliti na dečka koji ni ne zna da postojiš. Izbaci ga iz misli što prije i fokusiraj se život bez njega.
