Djevojka koja je odrasla na selu i čije su navike učenje i pomoć roditeljima u slobodno vrijeme. Kao učenik generacije, dobije stipendiju te zajedno sa svojom najboljom drugaricom odlazi u grad kako bi studirala. Selidba i život u gradu su promjene...
¡Ay! Esta imagen no sigue nuestras pautas de contenido. Para continuar la publicación, intente quitarla o subir otra.
"Zašto nije došao i Danimir?"
Mina postavi pitanje čim se nađemo s Leonom. Sarah je otišla kući, a ja sam spletom okolnosti i na inicijativu Mine ostala s njom. Jasno mi je zbog čega. Očekivala je da će doći Danimir, ali njega nema. Možda me ne želi ni vidjeti poslije protekle noći u alkoholiziranom stanju.
"Morao je na posao. Ima intervenciju."
Kada čujem riječi s kojima opravda Danimorov izostanak, pluća dobiju znatno više zraka nego do tada. Trebam li se nadati da me neće izbjegavati nakon svega što se dogodilo? Bez obzira na moje ponašanje, shvatila sam koga nemam u životu, a mogla sam ga imati.
O, kako smo mogli biti sretni i zadovoljni, ali mi je bilo draže da izaberem dečka koji je bio sa svakom djevojkom. Uvjerila sam se nakon saznanja koje mi je saopćila Sarah tijekom izlaska. Dobro, Elenora. Udahnem duboko pa rastjeram misli koje su se skupile vezane za njega. Svjesna sam da neću zaboraviti u kratkom vremenskom intervalu trenutke s njim, ali ako se budem često podsjećala. Neću ga nikada zaboraviti.
Gledam u Minu i Leona koji stoje na dva metra od mene u zagrljaju. Sigurni u ljubav koju osjećaju jedno prema drugom, kao i u to da neće nikada razočarati suprotnu stranu. Definicija su prave ljubavi.
"Idemo kod mene."
Mina nam se obrati.
"Ostat ću u gradu."
"Naravno da nećeš. Ideš s nama."
Prevrnem očima na Minine riječi. Zašto uvijek mora skontati moje namjere prije nego što ih uspijem sprovesti u djelo? Čita misli? Rekla bih. Drugog objašnjenja nemam.
"Vrijeme je da prestaneš misliti kako nas ometaš, Elenora."
Stane ispred mene s rukama na kukovima dok Leon stoji iza njega i čvrsto nas fokusira. Hoće li prenijeti Danimiru šta se dogodilo večeras ili to ipak radimo samo mi žene? Prepričavamo izlaske s dečkima najboljoj drugarici. Onda najbolja drugarica lovi tvog dečka. Dobro, to radi samo Inga i drugarice koje su slične njoj.
"Slažem se s Minom. Trebamo se češće družiti svi zajedno."
Otpušem zrak koji se skupio u plućima pa se nasmiješim. Jesam li u njegovoj rečenici mogla osjetiti da misli na drugara ili zbog želje da ne budem sama, želim da i on bude s nama?
U automobilu se nalazila tišina zajedno s nama, ali moj pogled čvrsto fokusiran na livade pored kojih prolazimo, nije bio dovoljan da spriječi mislima odlazak na mjesto gdje ne trebaju biti. Prolazili smo zajedno ovom cestom, držeći se za ruke dok su nam lica ukrašavali široki osmijesi.
Izađem iz automobila kada parkira ispred zgrade, ali Rafael ne izađe iz mojih misli. Divno. Toliko divno da poželim povratiti od grča koji mi steže želudac jer me bole sjećanja. Boli me život koji živi. Napravim nekoliko koraka pa se nađem ispred njih. Dođem do vrata i sačekam Minu koja se približava da otključa, potom uđem u stan te odem u kupatilo.
"Budi dobro."
Obratim se sama sebi, tihim glasom jer ne želim da me čuju. Mina će napraviti čitav skandal oko trenutnih osjećaja koji se nalaze u meni. Ne gotivi Rafaela jer mi je nanio bol, izdao me i povrijedio. Do tada ga je prihvatila, isključivo zbog toga što sam bila sretna s njim.
Udahnem duboko pa suočim pogled s osobe u ogledalu. Šta radiš od sebe, Elenora? Hoćeš li početi misliti na sebe? Tražiš način da ga zaboraviš, a grabiš svaki slobodan trenutak da se vratiš, barem mislima, na mjesto gdje si sretna bila.
On postaje otac. Počne mi odzvanjati u ušima. Sklopim oči i dozvolim da se suze spuste niz obraze. Sretna sam jer će postati otac. Sretna sam zbog njega, ali zar nismo mogli imati dijete nas dvoje umjesto njih? Naglo otvorim oči kada shvatim koliko daleko sam otišla. Pokvasim lice hladnom vodom i sačekam nekoliko minuta da se u potpunosti smirim, a onda otvorim vrata pa kada čujem Danimirovo ime, stanem.
Ne treba nikoga prisluškivati, ali sam čula i svoje ime poslije njegovog. Sakrijem se iza zida koji neće dozvoliti da me vide, a čut ću o čemu razgovaraju jer su odmah s druge strane.
"Elenora bi bila sretna s njim."
S kim bih bila sretna, Mina? O kome pričaš?
"Mislim da bi se i on osjećao bolje da ima nekoga svog."
"Danimir je dobar dečko."
Zatvorim oči.
"Težak je kao osoba, ali se nadam da će joj oprostiti."
Želim li da mi oprosti sve što sam priredila, nepromišljeno? Da sam izabrala Danimira, sada ne bih bila tužna, čak šta više, pored njega je teško osjetiti bol, ali sam mu veliku zadala.
K vragu, Elenora! Znaš li šta želiš? Rafaela ili Danimira? Komplicirano je. Voljela bih biti s Rafaelom, ali on će uskoro formirati svoju obitelj. Za mene nema mjesta u njegovom životu. Danimir je ljut na mene i ne želi da budemo zajedno. On mi je dao opciju "dobri prijatelji". Šta ću dobiti s tim?
"Možemo ih pokušati zbližiti."
"Bilo bi sjajno. Hoćemo li uspjeti?"
"Ne možemo znati ako ne pokušamo, Leo."
Čujem bat njezinih stopala pa se odmah pomjerim i krenem prema toaletu kao da izlazim iz njega.
"Krenula sam vidjeti, jesi li dobro? Zadržala si se."
Malo mi je nedostajalo da me uhvati na djelu. Kakva sam drugarica ako je prisluškujem? Nisam imala izbora. Laž! Imala sam izbor, ali strpljenje nisam.
