Djevojka koja je odrasla na selu i čije su navike učenje i pomoć roditeljima u slobodno vrijeme. Kao učenik generacije, dobije stipendiju te zajedno sa svojom najboljom drugaricom odlazi u grad kako bi studirala. Selidba i život u gradu su promjene...
¡Ay! Esta imagen no sigue nuestras pautas de contenido. Para continuar la publicación, intente quitarla o subir otra.
Ona je djevojka zbog koje sam bio spreman na sve, ali ljubav od početka nije bila uzvraćena. Tražio sam načine da joj priđem, kažem šta osjećam, ali nije bilo bitno. Uvijek je bio u prednosti osoba čiji se život provodio na ulici ili hotelskoj sobi s različitim djevojkama. Ne krivim njega. Zašto da krivim osobu koju je izabrala Elenora? On je njezin izbor.
Krivim ga zbog drugih stvari. Ne zna čuvati djevojku koju ima. Odlazi drugima i provodi noći s njima dok ga u ovom slučaju Elenora čeka kod kuće. Posao s kojim se bavi osuđujem na svaki način, kroz posao, ali i kroz privatni život. Nikada neću odobriti kriminal niti imati manje kritičko mišljenje o njemu.
"Još uvijek ti se vrti po mislima ona?"
Leon mi se obrati za nekoliko tonova povišenim glasom. Siguran sam da je mogao primijetiti po meni da sam odlutao daleko. Nije prvi put da se nađemo u identičnoj situaciji.
"Razmišljam o tome kako su djevojkama privlačni loši momci."
Odgovorim. Elenora će uvijek izabrati Rafaela bez obzira na to što mi je govorila kako od njih neće biti ništa. Znao sam, rekao sam i njoj da će doći vrijeme u kojem će se vratiti, a ona će ga dočekati. Došlo je vrijeme. Moje riječi su se ostvarile.
"Ali ne svim djevojkama. Postoje one koje znaju cijeniti dobre dečke."
Iz njegovih riječi sam mogao izvući Minu jer se na nju odnosilo. Drugačija je od Elenore. Njoj je dovoljan Leon i ljubav koju joj pruža. Ne želi probleme i nesuglasice, a kada dođe do njih, riješe ih u datom trenutku, ne ostavljaju za kasnije. Mina je sama priznala da nikada ne bi bila s osobom kao što je Rafael. Leon ima sreće.
"Još uvijek postoji iskrena ljubav iako je u malim količinama."
Nastavi govor dok su me misli vodile na različita mjesta, ali me nisu ostavljale na ovom gdje se nalazim. Lutam daleko s ponekim osvrtanjem na njegove riječi.
"Zbog svega što vidim, mogu reći da si pravi sretnik."
Odgovorim. Na licu mu se ožari osmijeh, svjestan vrijednosti života koji živi. Ima sve što mu treba i zna čuvati.
"Mogao bi i ti biti. Tvoje oči su usmjerene samo prema Elenori. Ne vidiš djevojke koje žele biti s tobom."
Dozvolim sebi na trenutke da sklopim oči kada lice smjestim u dlanove. Umoran sam od života koji živim. Od ljubavi koju pružam osobama kojima nije stalo do mene. Mjesecima unazad ne gledam djevojke, ne zanimaju me jer sam imao tu iskru nade da će se možda nešto promijeniti između nas dvoje. Leon govori činjenice.
"Ona mala.."
Nastavi razgovor, ali ubrzo stane te podignem glavu prema njemu i kada nam se pogledi suoče, nastavi.
"Što je pristala biti drugarica kada si je odbio za nešto više."
Prođe rukom kroz kosu pa frkne nervozno.
"Ne znam kako se ono zove."
Njegova reakcija izvuče moj osmijeh, glasan smijeh.
"Koliko si vjeran Mini da ne pamtiš ni imena drugih djevojaka."
Slegne ramenima, uzvraćajući osmijeh.
"Znaš na koju mislim. Ona mala duge, smeđe kose i za glavu niža od tebe."
Klimnem glavom potvrdno jer znam na koju djevojku misli.
"Mislim da bi mogao biti sretan s njom ako joj pružiš šansu."
Podignem obrvu, postajući svjestan da Leon razmišlja koja djevojka bi bila dobra za mene. Ne mogu reći da griješi za već spomenutu osobu. Uvijek je dostupna za razgovor. Ispričao sam joj za Elenoru i nije otišla od mene. Ostala je čak i onda kada sam joj rekao da od nas dvoje nikada neće biti ništa.
"Ne želim ulaziti u vezu s osobom koja mi se ne sviđa."
"Tebi se ne može svidjeti nijedna jer im ne želiš pružiti šansu. Samo Elenora i Elenora."
Posljednju rečenicu frkne iznervirano s pljeskanjem dlana od dlan.
"Šta me gledaš?"
Ironično mi postavi pitanje, poslije kojeg se nasmijem uz nastavak gledanja.
"Ne zanimaš je, brate. Činjenica je da ne zna izabrati pravog dečka."
Sklonim pogled nakon izgovorenih riječi. Leon govori istinu. Nebitan sam Elenori, ali ne mogu zbog toga biti s drugom djevojkom.
"Vrijeme je da nastaviš gledati svoj život i tražiti sreću za sebe."
Udahnem duboko. Teška je tema o kojoj pričamo jer se spominje ona. Sigurno mi se srce ne bi stezalo u ovolikom intenzitetu da ne postoji Elenorino ime u svakoj drugoj rečenici.
"Bit će mi kuma i ne želim govoriti loše o njoj zbog Mine, ali možeš mnogo bolje."
Znam da nije za mene. Znam da ima djevojaka koje bi uradile sve da budem sretan barem na trenutke. Ali meni nije isto.
"Treba mi vremena."
Izjavim potpuno hladno. Pokušavajući zatvoriti temu.
"Već si ga dovoljno izgubio. Pozvat ćeš onu malu s nama da izađe. Želi je Mina upoznati, a to će biti prilika da provodite više vremena zajedno."
Klimnem glavom potvrdno bez uzvraćanja odgovora riječima. Pozvat ću je da izađe i upoznati ću ih, ali ne može očekivati od mene da zaboravim Elenori brzinom svjetlosti i već odem kod druge. Ne treba mi takav život. Ako se dogodi iskra koja će zapaliti kemiju, pristat ću, ali do tada ne želim. Zašto da povrijedim drugu osobu ako sam povrijeđen?
