Djevojka koja je odrasla na selu i čije su navike učenje i pomoć roditeljima u slobodno vrijeme. Kao učenik generacije, dobije stipendiju te zajedno sa svojom najboljom drugaricom odlazi u grad kako bi studirala. Selidba i život u gradu su promjene...
¡Ay! Esta imagen no sigue nuestras pautas de contenido. Para continuar la publicación, intente quitarla o subir otra.
Oči u oči s dečkom koji mi nije izlazio iz misli, a njegova ruka je držala moju dok ju je vješto grijala. Inga stoji pored mene, a tlo mi se trese pod nogama.
"Ovo je dečko o kojem sam ti pričala, El."
Inga mi se obrati, ali ovi trenutci kao da nisu postojali za mene potom se obrati njemu koji još uvijek nije pustio moju ruku. Srce mi je kucalo brže nego inače, a disanje.. plitko je i teško. Grlo mi se suši, a savjest koja govori da se počnem ponašati normalno ne dopire do zdravog razuma.
"A ovo je moja najbolja drugarica, Dani. Rekla sam ti da će doći sa mnom na zabavu."
Izvučem ruku iz njegove, znajući da ako ostane duže i zapamtim dodir ruke o kojoj sam maštala. Biti će mi teže da ga zaboravim, a on je možda budući dečko moje najbolje drugarice. Stvarnost zove Elenoru da joj se vrati!
"Drago mi je što sam te upoznao, Elenora!"
Samo nijemo klimnem glavom i pokušam stvoriti osmijeh na licu, ali da ne bude kiseo i ironičan. On ni ne zna da sam ga zapamtila, a o tome što mi je počivao u mislima neko vrijeme, nikada neće saznati.
"Uđite."
Pokaže rukom prema mjestu gdje je već nekolicina osoba stajala i ispijala svoje piće, uz muziku, tišu nego na prošloj zabavi. Ova bi mi možda i prijala da prije nekoliko trenutaka nisam upoznala dečka koji me je svojom pojavom ostavljao bez daha, sve do danas. Večeras je zadnji put da sam mislila o njemu.. čak mi je u glavi bio i kada smo se vozile prema njemu. Ne znajući da ću ga upoznati, ali kao dečka svoje najbolje drugarice.
Ostao je s nama za stolom, sipajući nam piće u čaše. Meni mineralnu vodu, a njoj pelinkovac.. isto ono piće koje im je pomoglo da se smuvaju. Ne vjerujem da bi Inga otišla trijezna s dečkom i dopustila sebi da mu se uveče u krevet, ali onu noć.. popila je mnogo i nakon što me dovela kući, izašla s njim. Nisam znala da je on jer da sam znala, ne bih sebi dozvolila da mislim na njega. Prokletstvo! Mislila sam danima na dečka koji se muva s osobom koju smatram sestrom.
Dok mu je ona nešto šaputala na uho, njegove oči su se fokusirale na moje, ali brže bolje oborim pogled. Ne smijem ga gledati. On je zauzet.. s Ingom. Dođe do mene pa mi tiho šapne.
"Idem u toalet. Vratiti ću se brzo."
Inga ode i ostavi me samu s njim za stolom. Trnci su počeli šarati tijelom. Crni oblak nam se počeo nadvijati nad stolom, a njegova rečenica mi je dovela hladnoću u vene.. zbog koje sam se stresla, nadam se da nije primijetio.
"Viđao sam te po gradu nekoliko puta, ali nisam znao da si Ingina najbolja drugarica."
Pokušam izgledati što prirodnije, kao da se ne dešava ništa novo za mene pa samo razvučem usne u blagi osmijeh i klimnem glavom. Kako da ti kažem da sam i ja tebe viđala? Kako da ti kažem da si mi ušao u misli dublje nego što si smio? Ne smijem da kažem ništa od toga pa ostanem nijema.
"Jesi li dobro?"
"Da, dobro sam."
Nikada brže nisam izgovorila rečenicu od ove sada, ali moram biti uvjerljiva. Ne smije primijetiti da se nešto dešava sa mnom jer će prenijeti Ingi, a onda će ona vršiti pritisak na mene da joj kažem, a ne mogu. Neće nikada saznati da sam razmišljala o njezinom budućem dečku iako će to značiti da ću prvi put kriti nešto od nje, ali tako mora biti. Drugačije ne smije.
"Sigurna si?"
Stane na Ingino mjesto i dodirne mi ruku.. a srce kao da ne razumije da ne smije reagirati na njegovu pojavu ni njegove postupke. Klimnem glavom, a onda čujem riječi koje mi dovedu blokadu u koljena.
"Mogu ti biti dobar prijatelj ako želiš. Ako imaš problem, želim ti pomoći."
"Nemam problem. Hvala ti."
Kiselo se nasmijem i sklonim ruku od njega. Ne možeš me dodirnuti ni kao prijateljicu, ali njegova čaša se nađe u zraku kao znak nazdravljanja.
"Živjeli!"
Možda smo mogli nazdravljati i u drugim okolnostima, ali sreća je meni davno okrenula leđa, a još jedan dokaz si ti. Uzmem svoju čašu i kucnem je od njegovu, također uzvraćajući rečenicu.
"Živjeli."
Otpijem gutljaj vode, a onda osjetim tople ruke oko svoga struka. Inga stane na svoje mjesto, a on je već bio na svom.. i neka sam prokleta, ali čini mi se da više gleda u mene nego u nju.
"Ostaviti ću vas malo same da se zabavljate, djevojke. Idem obići i druge goste."
S njegovim riječima kao da se sklonio tamni oblak iznad nas. Ona mu je samo klimnula glavom uz blagi osmijeh pa se posvetila meni.
"Kako ti se čini?"
Osim toga što je lijep kao Apolon i što njegova pojava ostavlja bez daha. Naravno da ne izgovorim na glas misli, ali slegnem ramenima.
"Ne mogu govoriti o nekome koga ne znam."
A tako sam ga željela upoznati.. na drugačiji način. Možda kao slobodnog muškarca koji će mi prići i željeti da se upozna sa mnom. Tko bi se još upoznao sa mnom koja ni ne ličim na žensko? Uvijek sam u širokim hlačama i istim takvim majicama. Rijetka situacija je da obučem majicu koja je malo kraća i uža. Ne dobijem pogled ni od momka koji je manje poželjan među ženskim društvom, a razmišljam o tome da će se dečko poput Danimira poželjeti upoznati s djevojkom poput mene.
