Djevojka koja je odrasla na selu i čije su navike učenje i pomoć roditeljima u slobodno vrijeme. Kao učenik generacije, dobije stipendiju te zajedno sa svojom najboljom drugaricom odlazi u grad kako bi studirala. Selidba i život u gradu su promjene...
Oops! Questa immagine non segue le nostre linee guida sui contenuti. Per continuare la pubblicazione, provare a rimuoverlo o caricare un altro.
Prošlo je skoro mjesec dana kako sam izbjegavala Rafaelove pozive i poruke. Nisam željela ni sebi da priznam koliko mi zapravo nedostaje. Znao je samo moj dnevnik u kojem sam tražila podršku. Inga je većinu vremena provodila sa mnom, ali nisam joj rekla šta osjećam prema njemu. Nisam smjela priznati. Znala sam da radim grešku, ali prsti kao da su sami tražili njegov broj u telefonu.
Nekoliko trenutaka gledanja u isto ime, ono koje izaziva određene emocije u meni. Zbog kojeg bih uradila sve, neovisno o tome što znam kakav je i čime se bavi. Takav dečko mi ne treba u životu, redovno me je mozak opominjao, ali srce se opiralo. Nije željelo prihvatiti naredbu koju je slao razum.
"Želim da te vidim."
Kratka, ali dovoljno jasna poruka. Isporučila se odmah na njegov broj. Nisam pomišljala na to da mi neće odgovoriti. Duboko u sebi sam se nadala da će odgovoriti. Možda je trenutno s nekom drugom djevojkom, ali kada bude imao vremena. Hoće li me nazvati?
Ostavim telefon na stol pa se naslonim na naslon kreveta. Sjedila sam sama pa mi je to možda i dalo poticaj da mu se javim. Inga je izašla u grad. Nije mi se izlazilo. Nemam želju za upoznavanjem s nekim drugim dečkom. Samo želim da vidim onoga koga ne bih trebala da vidim.
Telefon mi je zazvonio poslije svega nekoliko minuta i njegovo ime se pojavilo na ekranu. Znala sam! Znala sam da će mi se javiti. Širok osmijeh na licu pokaže koliko mi znači njegov poziv.. radi li se samo o pozivu? Nisam dugo čekala, poslije drugog zvona povučem slušalicu i prislonim telefon na uho. Samo se nadam da mi neće srce iskočiti iz grudnog koša ili eventualno da ga on neće čuti s druge strane linije kako udara poput bubnja kada se bubnjar uživi u svoju svirku pa ga ponese jači udarac.
"Molim..?"
"Elli. Dobio sam poruku pa te zbog toga zovem."
"Mhm."
Promrmljam. Zvao si me i kada ti nisam poslala poruku, danima nije telefon prestao da zvoni, a onda.. utišao se i shvatila sam da te ne smijem izgubiti. Morala sam ti se javiti, ali naravno da to neću reći. Ne moraš znati.
Čak mi je nedostajao i njegov nadimak, znam.. rekla sam da me ne smije tako zvati, ali srce ne želi da sluša. U ovom trenutku samo želim da ga vidim.
"Kada si slobodna da ti ispunim želju?"
Veseli osmijeh čujem preko slušalice, ali neugodni trnci mi prođu kroz kičmu.
"Ako je to samo moja želja. Nisi dužan da je ispuniš.,"
Pokušam zvučiti što grublje.
"Kao da ne znaš koliko te jedva čekam vidjeti."
Sada je već bolje. Ne želim biti djevojka koja će mu se namećati. Koja će ga tražiti, a da je on ne želi. Blago razvučem usne u osmijeh.
"Kada te mogu pokupiti?"
Kada god želiš. Odmah. Što prije. Prođu mi razne ideje kroz misli, ali ostanem suzdržana. Ne smije vidjeti koliko mi nedostaje.
"Jesi li slobodna danas?"
"Jesam."
"Hoću li doći po tebe za sat vremena? Možeš li?"
Dugo mi je čekati sat vremena, ali dobro. Moram se spremiti. Proći će i tih sat vremena, zar ne?
"Može."
Prekinem poziv ne sačekavši šta je sljedeće što će mi reći. Ne treba ništa govoriti sada, bitno je da dođe. Dovoljno. Ustanem s kreveta pa uzmem šoljicu s čajem i popijem do kraja.
Šta ću obući? Snijeg je krenuo padati. Hladno je. Ne znam gdje ćemo biti. Koliko ćemo ostati? Sada je sedamnaest časova, a ako će doći za sat vremena. Biti će osamnaest. Vrijeme kada počinje biti hladnije nego preko dana.
Operem šoljicu pa odem po bade mantil koji sam dobila za poklon od Inge i uzmem donji veš pa se pogledam u ogledalo prije nego što krenem prema toaletu da se istuširam. Vrijeme za spremanje je počelo odmah pri prekidu našeg poziva. Želim li se srediti da budem lijepa sebi ili njemu? Možda to u ovom trenutku nije ni bitno, ali spremam se zbog njega. Znam. Trebala bih se spremati zbog sebe, ali svaka djevojka kada izlazi s dečkom koji joj se sviđa želi izgledati lijepo.
Sklopim oči na trenutke kada mlazovi vode krenu da se spuštaju niz tijelo. Uvijek mi je voda pomagala da se opustim, da uživam u njoj čak i onda kada sam umorna, tužna ili neraspoložena. Poslije pisanja, utjehu sam tražila u toplom tušu.. koji me nikada nije odbio kao ni olovka, čak su mi hrlili u pomoć.
"Kasnim!"
Pogledam u zidni sat i vidim da je već šesnaest sati i deset minuta. Gdje sam izgubila vrijeme? Znala sam odgovor. Nisam se morala više puta pitati. Tražila sam odgovarajuću odjevnu kombinaciju. Jesam li je našla? Slegnem ramenima kada se pogledam još jednom u ogledalo.
Rozi džemper koji doseže do struka i plave farmerke, jedine koje imam, a da su uz tijelo. Obući ću crnu bundu i iste takve čizmice. Hoću li mu biti lijepa ili će se postidjeti kada izađe sa mnom među društvo?
Nisam imala vremena za razmišljanje. Ne sada. Zaključala sam ulazna vrata i sjurila niz stepenice, a onda zastala kada sam izašla iz ulaza.
