Djevojka koja je odrasla na selu i čije su navike učenje i pomoć roditeljima u slobodno vrijeme. Kao učenik generacije, dobije stipendiju te zajedno sa svojom najboljom drugaricom odlazi u grad kako bi studirala. Selidba i život u gradu su promjene...
¡Ay! Esta imagen no sigue nuestras pautas de contenido. Para continuar la publicación, intente quitarla o subir otra.
Donesem bilježnicu do njega te mu je pružim, a potom obučem donji veš jer se i on obukao kada sam otišla do ormara. Uzme te otvori, a onda počne listati.
"Metak ljubavi."
Stane na prvoj stranici gdje se nalazio naslov koji pročita s pogledom na mene. Klimnem glavom te sjednem pored njega na krevet, ruku provlačeći ispod njegove.
"Šta je ovo, vilo?"
"Knjiga koju sam napisala o nama."
Skrene pogled s listova na mene uz podignute obrve i riječi s kojima pokaže iznenađenje.
"Stvarno?"
"Mi smo glavni likovi iako znam da ne voliš čitati.."
"Ššš."
Privuče me sebi u zagrljaj nakon što me ušutka.
"Znam koliko si se potrudila, pročitat ćemo zajedno. Može?"
Usne mi se refleksno razvuku u osmijeh, a onda otisnem poljubac na njegovom obrazu i ustanem.
"Naravno, a sada se vraćamo dole jer ne želim zabrinuti Minu."
Počnem navlačiti haljinu koju mi je skinuo, a u mislima se vraćaju scene koje smo doživjele večeras.
"Trebaš mi zakopčati haljinu."
Stanem ispred njega kada si dokažem po ne znam koji put da je ne mogu sama zakopčati, a njegov jedan potez dovede do prianjanja haljine uz tijelo.
"Više je volim raskopčavati."
Zanemarim njegove riječi jer se posvetim završavanju izgleda. Obujem štikle i još se jednom pogledam u ogledalo. Nadam se da nitko neće primijetiti šta se dogodilo kada nas nije bilo.
"Idemo?"
Grub, muški glas mi se obrati i pruži ruku koju odmah prihvatim. Zaključamo sobu te se zaputimo prema sali, a blizu vrata nas dočekaju Mina i Leon. Razgovarali su o nečemu dok nismo došli i prekinuli ih.
"Nešto se dogodilo?"
Obratim se Mini koja odmahne glavom pa nas fokusira s podignutom obrvom.
"Mogu vas isto pitati. Tražila sam te."
"Sada sam tu."
Rafael i Leon su započeli temu zbog čega mi je drago. U posljednjih mjesec dana čak znamo izaći svi zajedno i ne bude nijedna nesuglasica. Rafael se polako prilagođava našem društvu koje se trudi prihvatiti novog člana. Mina me uzme za ruku pa izvede ispred sale, a onda se okrene prema meni i spoji nam poglede.
"Je li sve u redu između vas, Elenora?"
Intenzitet njezinog glasa pokaže koliko je ozbiljna. Nisam mogla da se ne nasmijem.
"Samo smo htjeli biti sami.. malo."
Odgovorim, a onda dobijem prevrtanje očima i blagi udarac po ramenu.
"Izgledala si mi nervozno kada sam došla."
Uzme nekoliko trenutaka za sebe u kojima počne misliti, ne znam o čemu, ali znam da razmišlja. Slegne ramenima i približi mi se tek toliko da nas samo jedna stopa dijeli.
"Možda ti ne trebam reći, ali dobila sam poklon."
"Pa dobro. Danas se udaješ i to nije ništa neobično."
Blago podignem obrvu poslije njezinih riječi. Mina će dobiti pregršt poklona danas jer se udaje i tako nalaže tradicija. Drago mi je zbog toga.
"Dobila sam poklon od Inge."
Usne mi se rašire kada čujem ime bivše najbolje drugarice. Šta Inga misli napraviti s ovim? Ne razumijem. Nije mi trebalo vrijeme da postanem nervozna. Odmah su mi se počele razne misliti vrtiti glavom.
"Šta ti je poklonila?"
Sve što uspijem izgovoriti prije nego što učinim bilo šta po tom pitanju.
"Cvijeće i kuvertu. U kuverti novac zajedno s pismom u kojem piše da nam želi mnogo sreće. Meni i Leonu, ali i nama dvjema."
Inga nam ne treba željeti sreću jer je učinila sve da moju naruši. Zahvaljujući osobi ispred mene uspjela sam osjetiti čari sreće bez obzira na druge koji mi nisu isto željeli.
"Također piše da nam neće smetati u životu i da te čuvam."
Kamen mi padne sa srca kada čujem riječi s kojima dobijem informaciju da nam se neće vratiti u život. Mina raširi ruke te me primi u topao zagrljaj.
"Neće nas nitko razdvojiti, kumo."
Odmaknem se od nje i spojim nam poglede uz riječi. Nikome neću dozvoliti da se miješa u naš odnos, pogotovo ne da nas posvađa ili učini bilo šta što će nas rastužiti.
"Obećavam ti da neće, kumice."
Sreća je imati Minu u životu.
"Idemo?"
Uzmem je za ruku pa krenemo prema Rafaelu i Leonu koje još uvijek vidim u blizini vrata kako razgovaraju. Leon privuče Minu u zagrljaj, a ona se skupi uz njega široko raširenih usana. Ako je netko našao svoju srodnu dušu onda su to njih dvoje.
Isprepletem prste s Rafaelovim te krenem prema centru sale, ostavljajući zaljubljene da uživaju u ljubavi koju imaju. Nisam ga tražila, ali pogled mi se zaustavi na Danimiru koji se smješka s djevojkom koju je izabrao poslije mene. Pronašao je djevojku koja će ga činiti sretnim te će mu uzvratiti ljubav koju je spreman dati.
💥
Došli smo do kraja još jedne priče. Hvala svima koji su čitali i pružali mi neizmjernu podršku, ostavljali mišljenje te se nesebično dali za priču kako bi bila potpuna. Zanima me, jeste li zadovoljni pričom i njezinim krajem? Kada bi mogli promijeniti određene situacije, šta bi to bilo? Mislim da već znate koliko cijenim kritike tako da slobodno se raspišite. Šaljem veliki zagrljaj svima uz ogromnu dozu topline i ljubavi!🩶
