Djevojka koja je odrasla na selu i čije su navike učenje i pomoć roditeljima u slobodno vrijeme. Kao učenik generacije, dobije stipendiju te zajedno sa svojom najboljom drugaricom odlazi u grad kako bi studirala. Selidba i život u gradu su promjene...
Oups ! Cette image n'est pas conforme à nos directives de contenu. Afin de continuer la publication, veuillez la retirer ou mettre en ligne une autre image.
Rafael i Elenora su hodali ispred nas, zagrljeni i s određenom dozom sreće koja se mogla osjetiti. Nekoliko koraka iza njih smo hodali Inga, ako sam joj dobro zapamtio ime i ja.
"Noć je lijepa."
Pokušam započeti razgovor jer od izlaska iz kafića nismo progovorili ni riječi.
"A ti si ljepši."
S pogledom na mene izgovori. Nisam mogao suzdržati osmijeh, iskliznuo je s usana.. ali ga ubrzo stišam.
"Imaš dobar sarkazam."
Zastane pa isto uradim i ja.
"Nije sarkazam, lijep si dečko."
"Ako je tako, hvala ti."
Izvijem usne u osmijeh, a onda pogledam prema njima koji su odmakli od nas.
"Da krenemo?"
Postavim joj pitanje, ali ona tada spusti ruku na moj ručni zglob i odgovori.
"Možemo biti i sami. Ne trebamo ih slijediti u korak."
Napravi korak ka meni te nastavi izlaganje riječi.
"Neću ti ništa."
Osmijehne se, pokušavajući opustiti atmosferu. Uzvratim osmijeh i slegnem ramenima, a onda nastavim konverzaciju.
"Ne trebam te se plašiti?"
Podignem obrvu i sačekam odgovor, a ona odmijeri prvo mene, a onda sebe i odgovori.
"Mislim da nemaš čega. Pobrinuti ću se za tvoju sigurnost."
Neprimijetno zagrize usnu, ali kako meni nešto da promakne? Vidim čak i ono što možda ne bi trebao da vidim. Dlan spusti na moja prsa, a onda krene sve niže da šara s njim. Je li se mogla napiti od tri pića? Ne vjerujem. Izgleda kao osoba koja dobro podnosi alkohol.
"Zašto mi nisi uzvratio praćenje?"
Sada sam ja podigao obrvu u znak nerazumijevanja. O kakvom praćenju mi govori?
"Instagram. Zapratila sam te nedavno, a nisi mi uzvratio."
Zaustavi ruku na donjem dijelu stomaka, tačno tamo gdje se nalazi remen.
"Vidjela sam da pratiš malo ljudi, ali.."
"Pratim samo osobe koje poznajem."
Završim njezinu rečenicu. Prekidajući je u izlaganju.
"Možemo se upoznati, čak i na nekom višem levelu."
Odmahnem glavom uz riječi.
"Ne razumijem. Na što tačno misliš?"
"Na ovo."
Sada je njezina ruka bila na mom međunožju.. ali odmah sam je sklonio uz riječi.
"Imam djevojku i ništa više od prijateljstva ne dolazi u obzir."
Napravim nekoliko koraka prema naprijed. Gdje je Rafael? Kada su primijetili da nas nema? Jesu li nas sačekali? Ako je odgovor pozitivan. Gdje nas čekaju? Hodao sam ka naprijed s nadom da ću ih stići ili pronaći negdje na klupi. Inga je hodala zajedno sa mnom.
"Ako mi dozvoliš da se upoznamo. Sigurna sam da ćeš je ostaviti u rekordnom vremenu."
Nikada nisam volio djevojke koje mi se same nude. Uvijek sam volio biti lovac, a ne plijen. Jer ako se ponudila meni, isto tako će se ponuditi i nekome drugo. Nikada neće biti u stanju da bude samo moja, a to mi ne treba.
"Volim svoju djevojku i ne pomišljam da ulazim u kontakt s drugom."
Hladno odgovorim. Koraci su postajali sve brži kao i želja da sretnem brata. Mogu se vratiti u stan, ali ne mogu ispasti idiot koji će je ostaviti samu.
"Bolja sam od nje."
Pokuša me uzeti za ruku dok izgovara riječi koje su lažne. Meni ne postoji bolja djevojka od moje i tako će biti sve dok smo zajedno.
"Možda za nekoga drugo, ali za mene ne postoji bolja od moje djevojke."
Nikada se nisam stidio razgovarati o emocijama. Uvijek sam jasno govorio o njima. Elenora mi ne izgleda ni upola kao Inga? Kako su onda one najbolje prijateljice? Ne bih rekao da Elenora glumi jer joj se u očima jasno vidi postiđenost dok kod Inge toga nema i ona je slobodna za sve.
"Varaš se. Otkriti ćeš ubrzo s kakvom osobom si u vezi i poželjeti ćeš mene."
Kada ugledam Rafaela zagrljenog s Elenorom da sjede na klupi. U sred noći mi Sunce ugrije. Hvala ti univerzume!
"Čekali smo vas."
Obrati nam se Rafael, na što samo otpuhnem nervozno. Ne mogu mu ispred njih pričati što se dogodilo, ali kada budemo sami. Saznati će sve.
"Idem kući, a vi se lijepo zabavite."
S ovim riječima sam mislio na zaljubljeni par na klupi, ali Inga mi je odgovorila na riječi pitanjem.
"Bježiš?"
Pogledam u nju i odgovorim.
"Nemam razloga, ali imam posla."
"Moram i ja na posao. Rekla sam Mini da ću je zamijeniti dva sata prije zatvaranja."
Elenora se obrati Rafaelu.
"Otpratiti ćemo te."
"Ja ću uzeti taksi."
Inga dobaci pa Elenora ustane i zagrli je, a onda krenemo prema kafiću jer je ispred Rafaelov automobil. Trebam li pred njom reći sve što se dogodilo? Kako bi ona reagirala? Ne. Bolje je da sačuvam za kasnije.
