Djevojka koja je odrasla na selu i čije su navike učenje i pomoć roditeljima u slobodno vrijeme. Kao učenik generacije, dobije stipendiju te zajedno sa svojom najboljom drugaricom odlazi u grad kako bi studirala. Selidba i život u gradu su promjene...
Ups! Ten obraz nie jest zgodny z naszymi wytycznymi. Aby kontynuować, spróbuj go usunąć lub użyć innego.
Nikada se nisam radovao drugoj smjeni kao sada jer znam da ću vidjeti nju. Djevojku duge, tamnosmeđe kose i očiju tamnih poput noći. Osmijehom je mogla što je poželjela. Siguran sam da osvaja mnoga, muška srca iako mi nije drago zbog toga jer želim da bude moja. Mirna i staložena djevojka koja se ne ističe u masi, a opet najviše se primijeti jer je unikatna.
"Zemlja zove Danimira!"
Leon pljesne rukama i prekine moje misli. Pogledam u njega, koji je odmahivao glavom za koju se usporedno čuvao.
"Tulim ovdje deset minuta, ali nisi me slušao ni minutu, o deset je mnogo govoriti."
Ovaj put je bio u pravu. Misli su zaokupirane drugom osobom.
"Zaje*ao sam, brate. Mnogo sam zaje*ao."
Obratim mu se, pažnju fokusirajući na sebe. Gledao me je pažljivo kao da čeka trenutak u kojem će reći nešto mnogo važno. Ustane pa krene koračati kroz dnevnu s rukama u džepovima. Jasno pokazujući nervozu. Vrati se na svoje mjesto nakon što obiđe nekoliko krugova okolo, a onda počne govoriti.
"Moram ti nešto reći."
Podignem obrvu visoko, čekajući šta će reći. Nastojao sam što više misliti na njega, a ne na ono čega se bojim da ću čuti. Njegove oči se suze, tako da me je sada gledao poluotvorenih očiju.
"Rekao sam da si mi pričao o djevojci koja ti se sviđa."
Kamen mi padne sa srca, automatski. Nisam čuo da ima dečka, a sve ostalo može proći.. nekako.
"Isto tako sam joj rekao da tvoji opisi djevojke se ne poklapaju s Ingom."
Pomjerim glavu gore pa dole, nastavljajući slušati šta mi ima još reći. Šta je to uradio bez mog znanja?
"Nego s njom."
Rečenica s kojom je završio razgovor i spustio pogled prema nogama. Podignem ruku pa je stavim na njegovo rame.
"Ne može nitko uraditi ništa gore od mene."
Sada vrati pogled na mene, glavu dižući visoko i ponosno.
"Uradio sam nešto što će joj pomoći da shvati neke stvari. Nadam se."
Odmahnem glavom jer znam da od toga neće ništa dobiti, ali neka zna. Možda je bolje što je rekao.
"Neće joj pomoći, Leone. Ona misli da sam s Ingom."
"Zašto joj ne kažeš da nisi?"
"Misliš da nisam rekao?"
Rečenica za rečenicom se nizala, a svaka nova je nosila određenu težinu koja je prouzrokovala osjećaj da je želim vidjeti odmah, makar to bilo s distance. Samo da je vidim. Ne znam u kojem trenutku sam posvetio više nego što sam trebao sebe svemu vezanom za nju, ali ne kajem se. Kajem se samo zbog jedne stvari.
"Ja bih rekao Mini istinu, da se takvo nešto dogodilo s nama."
Lako je reći osobi s kojom si u kontaktu, s kojom se muvaš i za nekoliko dana ćeš ući u vezu s njom, a kako da ja kažem osobi koja me ni ne poznaje dovoljno da bi moje riječi uzela u razmatranje, o tome da mi povjeruje, mislim da je suludo razmišljati? Spustim dlanove na lice pa udahnem duboko.
"Možeš pokušati jer svakako nemaš šta izgubiti."
Sklonim dlanove s lica i pogled spojim s njegovim.
"Zvao sam je da izađemo razgovarati, ali ne želi. Na radnom mjestu, ne mogu o tome s njom razgovarati jer ne želim da čuju drugi."
"Mina zna šta se dogodilo."
"Nisam mislio na nju."
Mina je dobra djevojka i zaslužuje dečka poput Leona koji neće pogledati drugu sve dok je s njom, u to mogu da se kladim ako bude trebalo. Znam da ni ona njemu neće uraditi ništa loše. Samo ne znam šta čekaju, zbog čega ne ozvaniče vezu, a već se mjesecima viđaju i ponašaju kao da su par. U javnosti su zajedno, ne kriju se. Pokazuju svima svoju ljubav, što i treba biti tako.
"Mogu pokušati dogovoriti neki izlazak s Minom, da je povede sa sobom.. neka kaže da se želi bolje upoznati s njom."
Leon je moj najbolji drug, mislim da ne moram govoriti razloge zbog kojih je tako. U svim problemima i nedaćama pokušava pronaći odgovarajuće rješenje da riješi problem u koji dođem, ali isto tako i ja radim za njega.
"Ne znam koliko bi to bila pametna ideja."
"Za tebe brate nema pametne ideje, ali valjda ti je to u krvi zbog posla."
Često me zna zezati zbog funkcije na kojoj radim.
"Idem se spremati, moram na posao."
"Dogovoriti ću dupli izlazak."
Gurne me blago u rame, a onda ustanem i odem se spremati. Kroz sat vremena sam bio na njezinom radnom mjestu i gledao kako drugi dečko razgovara s njom. Okrenut mi je leđima, tako da ne mogu vidjeti o kome se radi, ali taj osjećaj bijesa koji mi je prozujio kroz vene, samo da nisam obučen u uniformu, prišao bi im. Sada mogu samo čekati svoj red i gledati kako mu se smješka. Mina kada me vidi, osmjehne se, uzvratim joj.
Onaj lik je dečko koji mi se obratio s riječima kako i on čeka na red te da nisam jedini koji želi jesti. Nešto u tom smislu, ali kasno sam ga vidio.. tek onda kada je odlazio. Još dvije djevojke su ispred mene i onda ću dobiti priliku barem nakratko da razgovaram s njom. Nije me zanimalo što ću zakasniti na posao. Dovoljno je da nju vidim pa poslije toga neka se desi šta god treba.
"Izvoli?"
Mrzovoljno mi se obrati, pokušavajući zadržati osmijeh na licu.
"Ima li gužve? Jesi se umorila?"
Pokušam stupiti u razgovor s njom, ali nije išlo u dobrom pravcu.
"Dobro sam."
Kratko odgovori, jasno mi pokazujući da želi vidjeti u što skorije vrijeme moj odlazak. Htio bih ostati ovdje, sve dok je i ona. Ali želje nisu obostrane. Pogleda na sat koji se nalazio na zidu iza nje, a onda vrati pogled na mene uz riječi.
"Zar ti nisi trebao biti s Ingom sada?"
Šamar.
Bolje da sam dobio šamar nego što sam čuo ove riječi. Inga nastavlja svoju igru. Elenori govori kako izlazimo, vjerojatno jer da nije tako, ova rečenica ne bi postojala. Pogledom pređem preko sebe, a onda ga vratim na nju.
"Jesam li u uniformi i radim?"
"Policijska ustanova nije ovdje, tako da ne radiš."
Hladno me sasiječe.
"Nisam s Ingom, Elen. Ne izlazim s njom."
"Jesi došao da kupiš nešto ili?"
Vrati se na temu zbog koje sam došao, bar ona tako misli. Ne zna koliko imam neizgovorenih stvari u sebi koje bih volio podijeliti s njom.. ali ne želi me slušati. Razumijem. Misli da sam s njezinom drugaricom i ne želi raditi nešto protiv nje.
"Može obična voda."
Izvadim novac pa spustim na pult i sačekam da mi donese vodu.
"Vidjeti ćemo se."
Uzmem vodu i ne sačekam kusur jer želim da joj pomognem, koliko god budem mogao pa iako će to značiti samo koji novčić više na dnevnicu. Mina mi samo klimne glavom, a ja se ne zadržim pored nje nego nastavim dalje. Dogovor je bio takav.
