Djevojka koja je odrasla na selu i čije su navike učenje i pomoć roditeljima u slobodno vrijeme. Kao učenik generacije, dobije stipendiju te zajedno sa svojom najboljom drugaricom odlazi u grad kako bi studirala. Selidba i život u gradu su promjene...
Oups ! Cette image n'est pas conforme à nos directives de contenu. Afin de continuer la publication, veuillez la retirer ou mettre en ligne une autre image.
U određenim trenutcima se gadim sam sebe kao što su ovi sada, gdje povrijedim djevojku do koje mi je stalo, ali ne mogu se kontrolirati kada je vidim blizu drugog dečka. Naprosto izgubim kontrolu i dobijem snagu da uradim sve što će je skloniti od njega.
"Muka mi je od tvog života, Rafaele."
Gledam u nju koja histerično maše rukama tako da osjećam udarce po prsima.
"Ne želim te izgubiti, Elli."
Izgovorim u jednom dahu riječi kojih sam se prije plašio. Bojao sam se doći u situaciju koju proživljavam kroz sadašnjost. Nisam htio sebi dozvoliti da se vežem jer ne znam se nositi s emocijama koje veza nosi sa sobom. Osjećaji koje imam zbog Elenore. Strah od gubitka.
Spustim dlanove na meke obraze djevojke ispred mene te prinesem čelo na njezino i dozvolim prepuštanje trenutku. Privijena rukama na moje tijelo dok osjećam kako diše jeste sve što mi treba u životu.
"Želim te čuvati samo za sebe."
U trenutku otvorim oči pa izgubim cjelokupan trenutak jer se odmakne od mene. Smjestim ruke u džepove i dozvolim riječima da odzvone u zraku.
"Hoćeš li da idemo negdje?"
"Šta da radim s tobom, Rafaele?"
Prođe pored mene te krene ravno hodati, činio sam isto, ali ubrzanim koracima da je stignem i uzmem za ruku kako bi stala.
Htio sam joj reći: Zavoli me kao što sam i ja tebe. Ne daj me nikome kao što ni ja tebe ne dam. Ali nisam ništa rekao. Samo sam je čuvao za ruku i krenuo usnama prema njezinim.
"Zašto radiš ovo, je*eno?"
Posljednju riječ izgovorim sebi u bradu, ne želim da me čuje kako psujem. Trudim se ostati smiren i kada mi odbije usne.
"Mnogo mi je teško, Rafaele."
Izvuče ruku iz moje te krene svojom putanjom, ali joj ne dozvolim da ode. Ne možeš otići. Neću ti to dozvoliti.
"Promijenit ćemo nešto."
Oštro se okrene prema meni te nam spoji poglede. Bijes iz njih me poželi ubiti, ali se samo blago nasmiješim. Pokušavajući smiriti atmosferu koja nosi ogromnu nervozu sa sobom.
"Mnogo griješim, Elli. Ali ne želim da bude tako. Zaista, ne želim."
"S takvim ponašanjem ćeš me otjerati od sebe."
Naglasi svaku riječ pojedinačno, a oštrica mača dotakne srce za koje sam mislio da ga ni nemam dok se ona nije pojavila. Zašto mi je ovo trebalo? Mogao sam nastaviti život kakav sam živio dok se nismo sreli i ne bih imao probleme.. barem ne ove vezane za odnos muškarca i žene. Fizičke potrebe uvijek mogu zadovoljiti s jednom od djevojaka lakog morala.
"Možda ti je to namjera..?"
Upitno me pogleda s riječima na usnama.
"Ako misliš da jeste onda se nemoj zadržavati pored mene."
Frknem iznervirano i odmaknem se za nekoliko koraka unazad. Mogao sam tolerirati određene stvari, ali kada pređu mjeru, ne želim ih trpiti.
"Želiš li da odem?"
Tiho izgovori, plaši li se odgovora ili samo tako izgleda? Podignem obrvu, skrivajući osmijeh u kutovima usana.
"Ako želiš otići, otići ćeš. Isto ako želiš ostati, ostat ćeš bez obzira na sve."
Napravi nekoliko koraka prema meni tako da nije imala slobodnog prostora te omota ruke oko leđa, privijajući se na prsa i uzdišući duboko.
"Ostani."
Riječi skliznu s usana i još jednom dokaže da me želi pored sebe bez obzira na sva dešavanja koja se događaju. Upijem miris kose duboko u nosnice, smirivajući se.
"Sve ćemo riješiti samo budi tu."
Kada podigne glavu da nam spoji poglede, izgovori. Sada su se uloge zamijenile. Ona je ta koja govori da želi nesuglasice riješiti. Do maloprije sam bio na njezinom mjestu. Vapio za ljubavi, ali čim sam pokušao zadržati distancu. Ona je poklekla. Još jedan dokaz da me ne želi izgubiti i razlog više za sreću.
Stavim usne na njezino čelo ostavljajući poljubac, a nedugo poslije toga je uzmem za ruku i povedem prema automobilu. U koji se ubrzo smjestimo pa s jasnom namjerom prema određenoj lokaciji upalim automobil i krenemo.
"Hoćemo li pokušati?"
Dobijem sjaj iz njezinih očiju.
"Šta ćemo pokušati?"
Naravno da mi neće odmah odgovoriti, to onda ne bi ličilo na Elenoru. Ona je djevojka koja zaslužuje borbu za pažnju. Što se mene tiče, uvijek ću se boriti za nju. Za njezinu ljubav. Shvatio sam u trenutku kada sam izgubio sve lijepe trenutke koje smo imali i kada sam se poželio vratiti, a nisam imao kome jer me nije željela.
"Ti i ja biti mi."
Klasično pitanje u kojem se spominje veza ne priliči ni meni, a ni njoj. Ispreplete prste s mojima, a glavu spusti na rame uz jedno ispuhivanje zraka kroz usne koje bih volio u svakom trenutku imati.
"Ako me nećeš ostaviti."
Usne se razvuku u široki osmijeh nakon što dobijem pozitivan odgovor. Očekivao sam da će biti ovako, ali sreća je neopisiva. Vratili smo se na staro. Trenutke u kojima ćemo imati jedno druge.
"Siguran sam da više ništa neću uraditi što će dovesti do toga da izgubimo nas."
Pređem palcem preko njezine ruke. Siguran sam u nas, Elenora, više nego što sam siguran u bilo šta drugo.
