Djevojka koja je odrasla na selu i čije su navike učenje i pomoć roditeljima u slobodno vrijeme. Kao učenik generacije, dobije stipendiju te zajedno sa svojom najboljom drugaricom odlazi u grad kako bi studirala. Selidba i život u gradu su promjene...
¡Ay! Esta imagen no sigue nuestras pautas de contenido. Para continuar la publicación, intente quitarla o subir otra.
"Trebamo otići vidjeti za datum vjenčanja."
Gledam u Leona koji sa sjajem u očima govori o događajima koji će uslijediti u narednih nekoliko mjeseci. Sretan i ponosan što će Mina biti njegova zauvijek. Njezina sreća je jednaka njegovog.
"Kad idete?"
Upita Danimir i pogleda u Leona krajem oka jer se nalazi odmah do njega, a onda direktno pogleda u Minu. Sa mnom je na distanci. Poslije svega dobro je da me ne izbjegava u potpunosti. Zaslužila sam, znam, ali bolje da se odmaknemo jedno od drugog nego da bude povrijeđen. Svjestan da ga nikada neću moći zavoljeti kao Rafaela.
"Poslije vikenda."
"Nadam se da nećete dugo čekati."
Njegovu muškost dokazuje grub glas dok mu tijelo prekriva bijela košulja uz tijelo s otkopčanim dugmetom na vrhu. Ponosno je prihvatio ulogu kuma kao što sam i sama uradila. Čast je svjedočiti ljubavi kakvu imaju njih dvoje.
"Pogledat ćemo kada ima slobodan termin, a onda se baciti na posao oko priprema."
Minin pogled završi na meni, jasno mi stavljajući na znanje koji će biti moj zadatak. Klimnem glavom, potvrdno. Dovoljno je da zna kako ću uvijek biti uz njih.
"Sve ćemo pravovremeno riješiti."
"S tobom brate ni ne može drugačije."
Pozitivna energija poslije zadnje rečenice, Leonove se raširi iznad stola. Danimir je takav, kvalitetan dečko, zna kako se treba ponašati i svakoj djevojci bih ga preporučila. Djevojci koja voli dobre dečke, ali ne i djevojci poput sebe jer ovakve privlače kreteni.
"Imamo najbolje kumove."
Vratim pogled na Minu nakon što me uzme za ruku, opominjući indirektno da ne trebam gledati u Danimira bez prestanka. Izvijem kut usne u smiješak.
"Bez pritiska ću pustiti Leona na momačku večer jer znam da će kum biti odličan i neće dozvoliti da napravi neku glupost."
Njegove pune usne se široko rašire, pokazujući bijele zube. Isto uradi i Leon, znajući da Mina nema loš cilj s izgovorenim riječima. Ona itekako zna da Leon ni bez Danimira ne bi uradio stvar koja će našteti njihovim zarukama.
"Volio bih da mogu reći isto za kumu, ali ona voli praviti nestašluke."
U datom trenutku ga ošamarim pogledom, kao da je čekao reakciju, jasno me fiksira očima s osmijehom na usnama i blago povišenom obrvom na čelu.
"Ne možeš tako govoriti o mojoj kumi."
Mina ga oštrim tonom opomene, što me, iskreno iznenadi. Pozitivna atmosfera se skloni, a napetost se počne nadzirati.
"Govorim li nešto pogrešno?"
Danimorov odigne bradu od vrata pa se ponese kao paun koji radosno širi svoja krila kao što on upravo radi pun sebe jer govori istinu.
"Mislim da tebe ne treba zanimati moj život."
Kratko odgovorim, a kada shvatim šta sam rekla. Pokušam ispraviti grešku.
"Ovdje smo da razgovaramo o Mini i Leonu, ne o mojim nestašlucima, kako ti to kažeš."
"Možda si u pravu."
Stavim smiješak na lice te klimnem glavom. Tražeći po mislima idealno pitanje koje mogu postaviti kako bih nastavila konverzaciju koja se tiče budućeg mladog bračnog para.
"Iskoristit ću trenutak da kažem kako sam mislio da ću vam biti kum na svadbi. Da će i od vas dvoje nešto biti."
"Ne radi se o našim željama, ljubavi. Oni najbolje znaju s kim će biti sretni."
Mina stavi točku na Leonovu rečenicu.
"Ako ćemo već razgovarati o tome onda trebamo spomenuti da je Danimir prvi rekao kako trebamo biti prijatelji."
"Ali nisam rekao da trebaš otići Rafaelu."
Okrenem se prema njemu, stavljajući cijeli fokus pažnje na njega, a ruke na stol ispred sebe, tako da se blago nagnem prema njemu.
"Zašto te boli što ću biti s njim, ako me već ne želiš?"
U trenutku zaboravim na druge goste u kafiću. Ne zanima me tko će obratiti pažnju na naš stol niti šta će misliti o meni ako čuju kako mu se obraćam.
"Možeš mnogo više od jednog klošara."
Podignem desni dlan sa stola, a ubrzo ga vratim na isti s jačim udarcem koji na kratko odzvoni.
"Ne možeš vrijeđati osobe do kojih mi je stalo."
Cinično se nasmije, a onda spusti ruku na moju. Pokušam ignorirati njegov dodir koji moram priznati, ali itekako utječe na mene. Blokira mi misli u momentu.
"Imam pravo na svoje mišljenje."
"Ali ne ako ono ugrožava nekoga."
Izvučem ruku iz njegove kada shvatim da će naša rasprava otići daleko, a nismo na odgovarajućem mjestu za to. Mina i Leon gledaju kao da se ispred njih emitira film i jedva čekaju novu scenu.
"Ja mislim da je vama stalo jedno do drugog."
Leon se odluči za komentiranje.
"I da bi trebali biti zajedno. Zaje*ite sve ostalo."
Još jedan suvišan komentar se čuje u zraku od iste osobe koja je dala i prvi. Mina pozorno motri situaciju.
"Vaša kuma je zauzeta, a moja malenkost ne ulazi ni u kakav odnos s takvim djevojkama."
"El.."
Mina me uzme za ruku i počne izgovarati moje ime, ali silueta muškog tijela mi ne dozvoli da ga čujem do kraja jer stvori napetost svojim postupkom. Trnci dovedu hladnu tečnost do vrata, potom se spusti niz leđa i stresem se.
