Djevojka koja je odrasla na selu i čije su navike učenje i pomoć roditeljima u slobodno vrijeme. Kao učenik generacije, dobije stipendiju te zajedno sa svojom najboljom drugaricom odlazi u grad kako bi studirala. Selidba i život u gradu su promjene...
Ups! Ten obraz nie jest zgodny z naszymi wytycznymi. Aby kontynuować, spróbuj go usunąć lub użyć innego.
"Misli ti šalju poruku. Trebaš ih poslušati."
Dok sam rezala krompir, Mina mi je odgovarala na moje ponašanje prema Rafaelu. S njom više razgovaram o njemu nego s Ingom. Nemili događaj u kiosku nas je još više zbližio. Osjećala sam da mogu s njom razgovarati o svemu što me muči pa sam to redovno i činila.
Razgovarala je i ona sa mnom, ali na njezinu sreću nije imala probleme kao ja. Ona je u sretnoj vezi i uživa. Možda bih i ja bila sretna da se u određenim trenutcima znam opustiti i prepustiti trenutku. Nakon onoga u vikendici, nismo se čuli već je danas treći dan. Poslao mi je poruku navečer, "Razmisli o svemu pa ćemo se vidjeti.", ali nisam odgovorila. Nakon toga mi više nije pisao, a ni pozivi s njegovog broja nisu stizali. Istina je da sam ih čekala i isto toliko im se nadala svaki trenutak, a poražavajuća činjenica je da od njega nije bilo ni traga.
"Ako te nešto opterećuje onda se skloni od toga."
Nije mi pomagala. Govorila je ono što ne želim čuti. Trebam li ga nazvati ili mu poslati poruku? Znam da trebam, on mi je pisao još onu noć, ali mu nisam odgovorila i sada sebi uzimam za pravo njega da krivim što me ne zove i ne piše. Kriva sam što ga tjeram od sebe. On je u pravu. Vrijeme sam trebala posvetiti nama, a ne mislima o njemu i nekoj njoj.
"Mnogo si dobra djevojka i mirna, Elenora. On je sve samo nije isto što i ti."
Pogledam u nju pa odgovorim.
"Nemoj ga vrijeđati."
Branim ga. Ne dam nikome ružnu riječ da kaže o njemu.
"Samo govorim činjenice."
Činjenica je da nije miran i slažem se s tim, a o tome da li je dobar ili nije. Ne možemo vršiti debatu. Prema meni nikada nije bio loš, što znači da je bio dobar. Njegovo ponašanje i posao sve dok nemaju doticaja sa mnom, ne želim se miješati u to.
"Ne treba ti život u kojem ćeš uvijek misliti na to je li s nekom ili nije. Treba ti miran život ispunjen ljubavi."
Pogledam u nju, a onda čujem poznati glas iza leđa, na pultu.
"Jeste se umorile djevojke?"
Minin široki osmijeh i ostavljen nož pokažu koliko je sretna što ga vidi. Ode do njega pa se poljube, a ja okrenem glavu. Gdje je Rafael? Zašto on ne dođe? Odgovor je jasan, nije mu stalo do mene. Njemu da je stalo, uradio bi sve da dođe do mene.
Zavibrira mi džep jer je unutra telefon, izvadim ga i vidim da sam dobila poruku, ali ne znam od koga. Kada uđem, imam šta i da vidim. Slika na kojoj su dvije karte za koncert Dine Merlina i riječi "Znam koliko ga voliš." Spustim dlan na usne kako ne bih vrisnula, na radnom sam mjestu. Ispred mene su Mina i Leon, ali nisam mogla zabraniti suzama da se pojave u očima. Poslije nekoliko trenutaka mi zazvoni telefon pa vidim njegovo ime na ekranu. Odmah se javim.
"Molim..?"
"Želiš li ići sa mnom?'
Naravno da želim, kakvo je to pitanje? Tebe ne mogu odbiti. Dino Merlin mi je omiljeni pjevač. Koji mi još razlog treba da pristanem otići s tobom.. otišla bih na kraj planete da me pozoveš.
"Mhm."
Promrmljam.
"Ali ne dolazi u naš grad."
Odgovorim. Svjesna da se trebamo voziti dva puna sata do mjesta gdje će pjevati pa da se isto toliko trebamo voziti do našeg grada.
"Malo ćemo se provozati, ali ništa daleko. Bitno je da ćeš ga slušati, zar ne?"
"Hvala ti."
Šta sam drugo mogla da kažem? Kroz misli mi prođe da ću sutra dobiti minus na predavanju jer neću stići da se spremim i odem na koncert ako ostanem do kraja. Hoću li uspjeti dobiti dobru ocjenu ako izostanem? Moram je dobiti. Znam da moram, ali isto tako da je poprilično nemoguće ako imam minus.
"Radiš?"
Iz misli me vrati u stvarnost njegovo pitanje.
"Na poslu sam."
"Mogu li doći po tebe kada završiš?"
Sklopim oči na trenutke. Možeš! Naravno da možeš. Jedva čekam da te vidim.
"Završavam za dva sata, ako si slobodan, dođi."
"Doći ću ranije da nam spremiš jesti pa ćemo se ići provozati, može?"
"Može. Idem sada, imam posla."
Nisam sačekala da čujem šta će mi odgovoriti jer su za pultom stojale tri djevojke i čekala da naruče željeno jelo. Mina je spremala jelo Leonu, a ja sam njima. Danas je bilo poprilično posla te mi je zbog toga vrijeme prošlo suviše brzo.
"Došao je Rafael."
Čujem njezinu rečenicu pa na trenutke podignem pogled ka njemu i osmjehnem se kratko jer sam morala završiti započeti posao. Mina ga je uslužila pa došla kod mene.
"Počastio je i nas dvije."
S obzirom na današnju gužvu, nisam imala vremena da joj kažem za koncert. Javiti ću joj večeras ili u toku sutrašnjeg dana.
"Šta ću ja s tobom?"
Nasloni ruke na volan pa pogleda u mene s osmijehom preko cijelog lica, gledala sam u njega sa slijeganjem ramena i osmijehom u kutu usne.
"Ne znam."
Još jednom slegnem ramenima pa mu se zavučem u zagrljaj.
"Nikada ne bih rekao da ćeš mi ti ljubomorisati za druge djevojke."
Podignem pogled k njemu pa skupim obrve i pogledam ga tako.
"Dobro."
Izvučem se iz zagrljaja pa raširim ruke i opet slegnem ramenima.
"Priznajem."
Spustim pogled na trenutke, ali ga ubrzo vratim na njega.
"Ako se nekada pogledaš u ogledalo, znati ćeš razlog zbog kojeg ljubomorišem."
Potapšem dlan od dlan pa proizvedem aplauz, a njega ovo zabavlja čim se cijelo vrijeme smješka.
"Ne mogu protiv toga."
"Ali to nam pravi probleme, Elli. Bespotrebno spominješ druge. Mene zanimaš samo ti."
Njegove ruke na mojim obrazima i poljubac u čelo izmame još veći osmijeh na mom licu. Sviđa mi se ovaj dečko!
