Djevojka koja je odrasla na selu i čije su navike učenje i pomoć roditeljima u slobodno vrijeme. Kao učenik generacije, dobije stipendiju te zajedno sa svojom najboljom drugaricom odlazi u grad kako bi studirala. Selidba i život u gradu su promjene...
¡Ay! Esta imagen no sigue nuestras pautas de contenido. Para continuar la publicación, intente quitarla o subir otra.
Nakon što sam završila posao i došla kući, Inga me je dočekala s osmijehom na licu. Znala sam da su se vidjeli i da su stvari bile riješene, drago mi je zbog nje. Postala sam svjesna da ću ga teže zaboraviti i izbaciti iz misli, što ga više viđam, a nije da se ne srećemo svakodnevno. Dolazi mi na posao i svaki put dođe u moj red, kao da zna šta osjećam prema njemu pa mi dadne lažnu nadu da mu je bar lijepo razgovarati sa mnom.
Koliko sam luda od nula do Elenora Novak kada sjedim pored njegove djevojke i razmišljam o njemu? Moram li se ponoviti da je njegova djevojka, moja najbolja drugarica ili smo tu lekciju već utvrdili? Otpuhnem nervozno pa pažnju pokušam posvetiti filmu koji se emitirao na televizoru. Telefon mi zavibrira, ne očekujem ničiju poruku. Kada vidim nepoznat broj, tek onda postanem zbunjena.
"Imaš li pet minuta za mene, Elen? Danimir."
Otvorena poruka dovede do toga da mi srce počne ubrzano kucati, ali telefon odmah ugasim jer ne želim da Inga vidi. Može pomisliti da imam nešto s njezinim dečkom, a nemam. Kako bih mogla dokazati da govorim istinu? Da li bi u tom trenutku bio iskren i rekao šta se dešava te da je on taj koji me zove nekoliko puta da izađemo.. da razgovaramo! Ispravim sama sebe. Nije isto kada te netko zove vani i kada te netko zovne na razgovor. Razgovor može trajati nekoliko minuta, a izlazak može potrajati satima ako ti je lijepo s osobom.
Sakrila sam svoj telefon, ali sam oči usmjerila na Ingin, nepristojno, itekako. Morala sam vidjeti dopisuje li se istovremeno s obadvije. Uvjerila sam se da piše Ingi, a i meni. Kada jedna ne odgovara, tu će biti druga. Misli da će mu ići tako. Gad! Ali onda se neprimjetno približim Ingi da bih vidjela šta pišu.
"Prestani je lagati, Inga. Želim da zna istinu."
Lagati!
Istinu!
Riječi koje mi odzvone u ušima nekoliko puta. Vratim pogled na televizor iako je film već odmicao i nisam mogla shvatiti o čemu se radi zbog emitiranja filma u vlastitoj glavi, a i zbog toga što nisam mogla pratiti ništa drugo osim Danimira koji je donio misteriju u moj život. Uraditi ću sve da ga zaboravim, iako to bude značilo da ću prihvatiti poziv od nepoznatog dečka za kavu. Možda će mi pomoći da ne mislim više na njega. Na onoga koji mi je zabranjen.
"Bilo mi je lijepo s njim večeras."
Moje misli zaustavi Ingina rečenica na koju se nasmiješim. Prije nego što stignem bilo šta da odgovorim, telefon mi još jednom dadne znak da mi je stigla poruka. Uzmem ga pa odem u toalet. Pred njom ne mogu vidjeti šta mi piše njezin dečko. Ironično.
"Zbog čega me izbjegavaš?"
"Je li ti mene zezaš ili šta? Ne razumijem te, zaista. Izlaziš s mojom drugaricom, a onda tražiš od mene da razgovaram s tobom. Prestani pisati na ovaj broj jer ćeš u slučaju nastavljanja biti blokiran."
Pošaljem poruku, a onda udahnem nekoliko puta duboko u sebe zrak. Smiri se, Elenora. Nije vrijedan da se osjećaš loše zbog njega. Drugarica me čeka da mi priča o tome kako im je bilo u izlasku, a ja sam otišla u toalet da bi mu napisala poruku. Nije on kriv ni za šta. Kriva sam ja! Samo je moja krivica.
Telefon mi zasvijetli, signalizirajući da imam poziv. Njegov broj. Ako sam rekla da mi ne piše, ne znači da me može zvati. Odbijem poziv pa uđem u postavke broja da bih ga blokirala, a onda dođe poruka.
"Nije ništa kao što misliš, kunem se, Elen. Nisam takav da bi bio s nekom, a pisao njezinoj drugarici."
"Rekla sam da ću te blokirati ako mi nastaviš pisati. Upravo to činim."
Pošaljem poruku, a onda blokiram broj. Ostavim telefon u džep pa hladno vodom pokvasim lice, nadajući se da ću biti bolje. Kako je saznao moj broj? Tko mu je rekao? Odakle mu pravo da mi piše? Voljela bih da imam gumb koji pritisnem i onda stane tok misli. Ne razmišljam ni o čemu.
Izađem iz toaleta pa odem kod Inge koja je uplakana sjedila s telefonom u rukama. Odmah sjednem do nje pa je pokušam smiriti, usporedno je zagrlim i počnem voditi razgovor.
"Šta se desilo, In? Sve ćemo riješiti."
Počne šmrcati zbog suza koje su se lile niz obraze.
"Opet smo se posvađali."
Grlila me je sve jače, kvaseći majicu suzama.
"Pomiriti ćete se, Inga. Tako si rekla da ti je rekao da ne želi vezu pa ste opet došli do toga da ćete ući u vezu."
Zanemarila sam šta osjećam i počela se ponašati kako bih se ponašala da se ne radi o njemu, koji se svidio obadvjema. Za mene je zabranjen, a za nju nije. Moje je da nastavim dalje bez njega u mislima, a njezino da bude sretna s njim.
"Nemoj plakati."
"Pored toliko momaka ja sam izabrala njega.."
Nije dovršila rečenicu, zaustavila se. Očekivala sam da će nastaviti, međutim nije. Prihvatiti ću rečenicu kao da je cijela.
"I on je izabrao tebe, In. Sukob mišljenja na početku je kod sviju prisutan. Ne bi ni bilo u redu da svi imamo ista mišljenja.. ali se zbog toga o mišljenjima ne treba raspravljati."
