An Injury

Brazilian Road Trips

Nije joj se spavalo. Dapače, za ovo je kasno i neobično hladno doba dana Maisa bila itekako odmorna, no toliko se udobno smjestila u sjedalo da joj nije preostajalo ništa drugo nego da sklopi oči i opusti se.

Neymar je odjednom naglo zakočio zbog čega se Maisino tijelo silovito nagnulo unaprijed.

"Nećeš sada valjda spavati? Nisam te zato poveo sa sobom."

Maisa je ostala zatečena u istom položaju u koji ju je kočenje bacilo, njezini dlanovi čvrsto uhvaćeni oko prve stvari koju je uspjela uhvatiti kako ne bi odletjela naprijed. Znala je da je Neymar nepredvidljiv, ali ponekad se jako iznenadila onime što je radio i kakve ideje je imao.

"Ne spavam. Samo sam zatvorila oči na trenutak. Udobno je i toplo." Promeškoljila se i stisnula uz sjedalo, osjetivši se potpuno opuštenom.

"Znam. Zato ni nemoj zatvarati oči jer ćeš zaspati. I spusti noge na pod. Ne želim da mi sjedala budu prljava."

Maisa ga je pogledala. Odlučila se uspraviti i sjesti normalno iako su joj noge cijelo vrijeme bile podalje od sjedala. Bila je dovoljno odgojena da ne sjedi tako raskalašeno.

"Nisam ih čak ni držala gore."

"Moj auto, moja pravila." Neymar joj je odgovorio kao kakvo dijete, "Zar nemaš neku zanimljivu priču za ispričati? Ili me možda pitati nešto? Na tvom bih mjestu pitao mnogo toga."

Maisa ga je pogledavala zbunjeno razmišljajući o tome što da kaže. Oklijevala je u početku. Imala je zaista mnogo pitanja koja mu je oduvijek željela postaviti, tu nije bilo ni najmanje sumnje, a sada kada je zapravo imala priliku kao da ih je sve zaboravila. Pogledala ga je ponovno krajičkom oka, kako je slučajno ne bi primijetio. Ne bi voljela da se to dogodi. Nije ga željela gledati, ali nešto ju je vuklo zbog čega nije mogla odoljeti. Ulična svijetla prelijevala su se po njegovom licu kao valovi i oči bi mu zasjale na trenutak.

"Zapravo, imam pitanje."

Promucala je, osjećajući se pomalo neugodno. Nije se nadala da će morati pričati. Očekivala je da će ova vožnja proći u potpunoj tišini.

"Dobro? Postavit ćeš mi ga danas ili... Da pričekam?"

"Ne znam smijem li. Neprimjereno je."

"Neprimjereno?"

Nije znala kako mu objasniti, "Privatno je. Ne želim se miješati."

"Što može biti toliko neprimjereno i privatno da se ne usudiš pitati?" Upitao je uz podsmijeh, "U redu je. Možeš pitati bilo što. Ako ti je potreban neki savjet o muškarcima --"

"Isuse Kriste!" Odmah je prekrila uši dlanovima, "Odakle sad to?"

"Što sam rekao?"

"Znaš jako dobro što si rekao."

"Što ne valja s tim? Rekla si da je neprimjereno pitanje i to je jedino što mi je palo na pamet."

"Kako ti je to uspjelo pasti na pamet? Ja nisam— Ne trebam savjete o... O tome."

"Zaista? Jer rado bih podijelio nekoliko njih s tobom ako nešto ne znaš ili želiš probati."

Pogledao ju je na trenutak, nasmijavši se zbog njezinog izraza lica.

"Nemoj ulaziti u takve stvari, molim te. Zašto uopće raspravljamo o tome!?"

"Jer još uvijek nisi postavila pitanje koje si željela."

Maisinim su tijelom ponovno prošli žmarci. Osjetila je kako se naježila od glave do pete, ne samo zbog toga što je Neymar otvorio temu o kojoj nije imala nimalo pojma, već zbog toga što mu se spremala postaviti pitanje koje je smatrala previše privatnim.