An Injury

Blank Iris

Neymar je zaustavio Lupe u jednoj od uličica nakon što se nije odazvala na njegove riječi i nastavila ga vući za sobom u nepoznatom smjeru.

"Kamo me vodiš?"

"Vidjet ćeš. Uskoro smo tamo." Izustila je kroz izdah te ga pokušavala povući i krenuti dalje.

"Rekla si da ćeš mi objasniti kad izađemo iz kuće. Maisina mama više nije ovdje. Slobodno mi kažeš što nije u redu."

"Nemamo vremena za objašnjavanja!" Zaurlala je, stišavši se odmah nakon što je čula jeku svog glasa kako se odbija od kamenih zidova kuća.

"Nemamo vremena?"

"Da. Zato se nemojmo zaustavljati prije nego je potrebno."

"Brineš me. Ušla si u kuću malo prije sva izbezumljena, odbijaš mi barem natuknuti o čemu se radi, nema Maise." Slegnuo je ramenima, "Izluđuje me napetost koju stvaraš. Shvatio bih da se radi o nekoj šali, ali daješ mi vrlo loš osjećaj, Lupe."

"U pravu si. Loše je. Jako je loše." Bacila je dlan preko čela, okrenuvši se nervozno, "Ne znam — ne znam kako da započnem uopće. Ti čak ni nisi trebao biti ovdje."

"Kako to misliš? Lupe, što mi ne govoriš? Što znači da nisam trebao biti ovdje? Nisam rekao Maisi da ću doći, istina, ali to mi je bio cilj. Htio sam je iznenaditi."

"Moj Bože, Neymar, ako upadneš u nevolju —"

"Kakvu nevolju!?"

"Neki tip," Nadglasala ga je, "je Maisi i meni prepriječio put kad smo išle kući."

"I?" Uspravio se. Kad Lupe nije odgovorila, nešto kao da ga je pogodilo u kralježnicu, "Gdje je Maisa?"

Tresla se, "Ostavila sam je tamo..."

"Ostavila si je? Gdje? S kim? Zašto?"

"Rekao mi je da... da odem po pomoć inače će je ozlijediti." Mucala je, prisjećajući se.

"Tko ti je to rekao?"

"Čovjek koji nas je napao!"

"On ti je rekao da odeš po pomoć?" Začudio se, "Napao vas je?"

Jecala je, trljajući dlanove uz kukove kao da ih je pokušala obrisati od dodira nepoznatog muškarca, "On ima nož. Poludio je! Dolazile smo kući i došao je ni od kuda i samo nas... zgrabio usred ceste! Prijetio je da će je ubosti ako ne odem po pomoć i nisam imala drugog izbora."

Neymar se zagledao u nju kad je počela plakati. Čelo mu se naboralo koliko se zabrinuo i razljutio u isto vrijeme. Gotovo da je počeo osjećati kako mu srce tulumari u prsima i pritisak začepljuje uši.

"Odvedi me tamo." Izustio je hladno, gledajući u zamišljenu točku u mraku ispred sve dok nije krenuo sam unaprijed, "Pričaj mi o tome što se dogodilo dok hodamo. Treba li nam dugo?"

"Iza onog ugla."

Neymar je pogledao u daljinu. Na spomenutom uglu svjetlila je crvenkasto žuta ulična lampa.

"Pričaj mi o njoj. Kakvu si je ostavila? Je li bila ozlijeđena?"

Disao je duboko i brzo. Lupe je pomislila kako ju je sigurno prezreo što je ostavila Maisu samu, sudeći po tome kako ju je pogledao. Osjećala se poput kukavice.

"Bila je u dobrom stanju kad sam je zadnji put vidjela. Bez ogrebotine. Možda..." Škicnula je prema njemu kradomice, "možda je osjećala bol zbog stiska. Nešto više od toga ne. Nije joj ništa učinio. Barem..."

"...dok si ti bila tamo." Dopunio je nakon što je utihnula, "Je li ti rekla bilo što prije nego si otišla? Je li ti doviknula nešto u navali adrenalina? Ili signalizirala što?"