An Injury

Good Guys

"Što je bilo toliko hitno da nije moglo pričekati pola sata?" Raširio sam ruke, gledajući naizmjence u Calva pa u Aylin.

Oboje su zračili neobičnom energijom. Osobito ona kad nije prestajala šetati uredom gore pa dolje u nepreglednim štiklama.

"Sjedni. Važno je."

"Rekao si to i preko telefona malo prije. Zato sam i ovdje. Reci mi u čemu je problem da riješimo to pa da se mogu vratiti."

"Rekao sam ti da sjedneš. Nećeš ići tako brzo." Mahnuo je rukom kraj glave, pripalivši cigaru, "Nešto se zakompliciralo s Aylin. Netko joj šalje prijeteća pisma."

* * *

"Nema smisla. Zašto bih trebala odlaziti na preglede? Osjećam se sasvim u redu. Ne razumijem čemu tolika strka odjednom."

"Znaš da je to najbolje za tebe i tvoje zdravlje, ovako ili onako. Potrebno ti je."

"Ono što mi je potrebno jest upravo ovdje."

Potapšala sam džep svojih kratkih, doduše nekad dugih traperica, izlizanih kod rubova i oko šavova od stalnog nošenja i pranja. Plastična folija proizvela je ugodan šuštav zvuk nakon što sam kažiprstom iskopala i izvukla jednu paletu tableta protiv bolova koju sam nosila za sobom od kako ih je Neymar kupio.

"Tablete te neće uvjeriti da je sve u redu i da si ozdravila. Možda ćeš se riješiti boli na kratko, ali to ne garantira potpuno zacjeljenje. Što ti je liječnik rekao?"

Skrenula sam pogledom u stranu, odmjerivši ga neprimjetno, a zatim ponovno okrenula glavu u prirodan položaj i namrštila se.

"Ništa."

"Ne, Maisa. Što ti je rekao?"

"Ne želim odlaziti na preglede, u redu? Dovoljan sam teret što sam uopće bila tamo prvi put i prihvatila uzeti ove tablete koje nisam ni platila sama, kamo li da odem još jednom. Molim te, shvati me."

"Dva puta." Ispravio me izgovorivši kroz kašalj, "Rekla si da je rekao da ćeš trebati otići na pregled još dva puta, minimalno."

"Davide —"

"I to je upravo ono što ćeš i učiniti." Nadopunio je, stvorivši usput skvičav zvuk barskom stolicom kada ju je odgurnuo kako bi ustao.

"To je upravo ono što neću učiniti. Ta odluka pripada meni."

"Tvrdoglava si."

"Kako sam ja tvrdoglava u ovoj situaciji? Jer ne želim biti veći teret no što već jesam?"

"Nisi im teret, Maisa, inače ti sigurno ne bi pomogli."

"Uopće nije u tome bit. U redu, da, pomogli su mi obojica, Neymar prvi, ali to je bilo zadnji put da se dogodilo nešto slično. Misliš li da Neymar ima vremena za to? Ni ne poznaje me."

"Ali ti je svejedno pomogao i to na način koji si mi nikada nećemo moći priuštiti." Upozorio me, istaknuvši ono što sam možda bila i smetnula s uma.

Nakon svega što se dogodilo, zaboravljanje takvih gesta bila je sitnica.

"Ako je problem u novcu, radije nemojmo pričati više o tome. Znaš da ne volim dovoditi u pitanje naše novčano stanje."

David se osmjehnuo samoutješno. Ni on nije preferirao govoriti o nečemu što nije mogao promijeniti. Bili smo ono što smo bili i pomirili smo se s time odavno.

"Znaš, kad se nisi vratila kući nakon natjecanja neki dan, mama po prvi put nije imala onaj zabrinuti izraz lica. Bila je smirena i sjedila je u kuhinji sasvim normalno i opušteno, radila ono što i inače radi. Iznenadila me. Ne znam je li toliko dobro sakrila svoju brigu ili je jednostavno počela dobivati malo vjere i puštati prošlost da joj sklizne s uma."