An Injury

Desperate Times

"Jesi li dobro?"

"Nisam." Maisa je izustila, držeći dlan na čelu, "Nitko nije dobro. Sve je otišlo kvragu, Rafaele. Sve se promijenilo u sekundi. U jednom trenutku bila sam samo Maisa koja je voljela pratiti nogomet, a sada se nalazim u nečemu što nisam ni sanjala u najgorim snovima. A ja ne mogu učiniti baš ništa kako bi nas vratila u prošlost i popravila sve što se ikada pokvarilo."

"Čovječe, kao da sve ono što si mi rekla malo prije nije bilo previše." Prisjetio se razgovora tijekom vožnje, "Žao mi je što nisam bio ovdje dok se sve to zbivalo. Možda sam mogao pomoći. Možda sam mogao povući nekakve veze ili nešto. Samo biti ovdje i barem spriječiti da dođe do svega ovoga."

"Upustili su nas u najgoru moguću priču. Kao da smo u filmu. Oteli su ga. Neymara! Kako? Zar to ne zvuči nevjerojatno i nemoguće kad izgovoriš? Bi li mi povjerovao da nisi sam svjedočio Joaninom stanju i onome što je rekla? Bi li ikome povjerovao da ti kaže? Nikada ne pomisliš da će se to dogoditi tebi, nekome tko ti je blizak jer se ni ne bi trebalo dogoditi. Mi se ne bismo trebali nalaziti u ovoj situaciji. Tko zna u kakvom je stanju i što su mu sve učinili do sada. Što ako ga nikada ne pronađemo?"

"Znam da nije dobar trenutak da to kažem, ali... pokušaj se smiriti. Ne možemo razmišljati kako se spada dok smo nervozni."

"Osjećam se kao da ću poludjeti!"

"Znaš kamo smo došli i što ćeš sve biti primorana čuti. Provocirat će nas i zavlačiti, a ako si ti u pravu i ako si sigurna da je on taj koji je to učinio... onda si ne možemo dopustiti nešto slično. Neymar treba našu pomoć."

Maisa je uzdahnula, pogledavši u plavi natpis ispred mjesta gdje se Rafael malo prije parkirao. Svijetla su joj se prelijevala po licu i tijelu ulazeći u sva udubljenja i penjući se preko svih izbočina. U jednom trenutki bila je plava, u drugom potpuno crna u gustom mraku. Samo su joj u zjenicama pod određenim kutom zablještale poput krijesnica dvije točke.

"Idem sama."

Rafaelove obrve gotovo su se spojile u sredini koliko se namrgodio, "Neću te pustiti samu. Osobito ne nakon što je bio sposoban oteti nekog kao što je Neymar. I ja ga poznajem već godinama koliko radim kod Joane i nikada ga nisam preferirao zbog bahatog ponašanja, a cijela ova situacija samo je zaokružila moje mišljenje o njemu. Opasan je. Ne želim da ti se nešto dogodi. Što ću tek onda reći Joani i tvojima? Neymaru?"

Maisa je pogledala u pod zbog konteksta u koji je Rafael stavio nju i Neymara.

"Ne bojim ga se. Spremna sam na što god se Calvo usudio učiniti."

"Maisa, molim te! Nemoj govoriti tako." Vikao je za njom dok je izlazila.

"Vjeruj mi. Poznaješ me dovoljno dugo i znaš da se barem znam obraniti. Koliko toliko."

"On nije slab niti glup. Uostalom nije sam. Ulaziš u njegovo gnijezdo gdje je okružen svojim ljudima i na svakom će koraku imati nadzor nad tobom bez obzira na to koliko dobro se snašla i koliko snažna bila. Dao bih se kladiti da već odavno zna da smo ovdje i da je poduzeo određene mjere."

Maisa je kradomice pogledala u smjeru u kojem je Rafael pokazao glavom. Nadzorna kamera srljala je ravno u njih.

"Ne postoji drugi način. S tobom ili bez tebe ja sam ta koja mora ući tamo i saznati gdje je Neymar. Ja sam možda glavni razlog zbog kojeg se sve ovo dogodilo i ne želim da završi kobno."

"Što ako ti budeš ta koja će završiti kobno dok ja budem sjedio ovdje vani i brojio zvijezde? Što ćemo onda?"

"Neću."

"Maisa, jesi li me slušala uopće? Opasan je!"

"Znam! I usprkos tome moram ići! Što prije doznam gdje je Neymar, to prije možemo krenuti k njemu i spasiti ga."