An Injury

Jeopardy's Closest Friend

"Žao mi je, ali to je najmudrija stvar koju mogu učiniti u ovom trenutku. Ne želim ulaziti u detalje. Samo sam vam želio dati do znanja što mi je u planu. Trebali bi ste biti upućeni."

"Postoje druga rješenja."

"Ne postoje druga rješenja." Naglasio je, prekinuvši sugovornika, "Dobro sam razmislio o svojoj odluci i neću promijeniti mišljenje. Previše stvari je na kocki. Nisam spreman izgubiti još."

"Znači, ipak se dogodilo nešto o čemu ne želiš pričati?" Tragovi zabrinutosti naslutili su se u zraku, "Sve možemo riješiti. Samo popričaj sa mnom. Došao si ovamo zabrinut i nemiran i iako to pokušavaš sakriti poslovnim pričama, ne uspijeva ti."

"Ne pokušavam sakriti ništa." Branio se, "Nije velika stvar, zaista."

Pogledao je u par očiju koje su bile uprte u njega, a zatim sklopio kapke i spustio glavu.

Dok su mu prve zrake sunca presjecale pogled tog jutra, nije si mogao dopustiti stopiti se sa stvarnim svijetom. Tijelo mu je bilo ukočeno, um izgubljen, srce ranjeno.

Prisjetio se kako je zurio u plafon s podlakticom preko čela. Jutarnja svježina hladila mu je vrelu kožu dok su zavjese stajale mirno na otvorenom prozoru. Zvukovi iz prometa ulazili su mu u sobu kao da je cesta odmah do kuće. Plavo jutro guralo se pod rolete i budilo mu zjenice.

Čekao je da ga prođe pritisak u grlu i da skupi hrabrosti ustati i suočiti se s praznom polovicom kreveta o kojoj je toliko razmišljao. A bilo je teško — oboje — misliti i ne misliti na nju, o njoj.

"Pronašao sam kupca. Izvor je provjeren i možete sami učiniti isto ukoliko mu nećete vjerovati dovoljno. Razgovarao sam s njim i spreman je dati veliku količinu novaca. Mislim da biste trebali sklopiti dobar dogovor i možete to učiniti već sada."

"Ne želim da prodaš dionice. Tvoje su. Ti si dio tvrtke. Dio posla. Dio tima. Dio mog života." Joana je pokazala na sebe, "Ti si dio ove obitelji i osjećam kao da odlaziš. Ne mogu prihvatiti to."

"Ali morate. Nemojte nam otežavati."

Joana mu se približila, gotovo u šoku kad je malo promislila, "Ne odlaziš valjda zaista?"

"Samo želim da svi budu sigurni! Ne radim ovo zbog sebe, već zbog svih vas. Želim biti sam. Ja sam naposljetku odgovoran za svoje greške. Ako će još jednom netko morati plaćati zbog mene... ne mislim da ću moći izdržati to ni vratiti situaciju u normalu. Ovako i onako više nema povratka."

"Slušaj me —"

"Znate jako dobro što se dogodilo onog dana." Potrudio se podsjetiti Joanu na njegovu otmicu, "Bili ste uključeni. Ozlijeđeni. Da ne govorim o tome kako su stvari mogle biti još gore. Dosta mi je. Bio sam naivan i glup i mislio sam da možemo prebroditi to zajedno, ali prekasno sam shvatio da griješim... I to je naposljetku dovelo do gorih stvari. "

Joana je zaljuljala glavu lagano, "O čemu govoriš?"

"Nije važno. Ono što jest važno je da me pokušate shvatiti. Stoga se složite sa mnom." Izgovorio je ponosno, "Molim vas."

Pogled mu je drhtao u tišini. Joana mu nije znala što reći iako je imala mnogo toga. Činilo joj se, ili se više nadala, kao da je ovo samo jedan od onih dana gdje ga je uhvatila vrućica kad bi se preforsirao pa bi buncao gluposti.

"Ne moramo prodati dionice. Dat ću vam ih nazad bez ikakvih komplikacija i formalnosti. Poznajemo se. Funkcionirat će na taj način. Samo me poslušajte. Budite na mojoj strani. To je sve što tražim."

Joana nije razumjela njegove razloge s time da ih se on nije ni trudio objašnjavati niti spominjati. Rješavao se svega što je posjedovao a da se nije u potpunosti ticalo njega.