An Injury

His Type of Sensuality

Maisa ga je pokušavala uspraviti kad joj je pao u naručje.

Obgrlila ga je uguravši ruke ispod njegovih pazuha i stala u raskorak kako bi bila što je moguće stabilnija, no njegova težina i potpuna nesvijest brzo su je iscrpili.

"Odmakni se! Držim ga."

Rafael ga je oslonio uz zid bočno kako bi si pomogao. Maisa se udaljila blago u stranu i dlanovi su joj se uskoro preklopili preko usta kad je Rafael uspio izbalansirati sebe i Neymara te mu podići glavu kako bi lakše disao. Lice mu je bilo prekriveno krvlju. Od krupnih potoka krvi koji su se slijevali niz kožu te modrica na obrazima i oko usana, do rane u obrvi.

"Molim te reci nešto..."

"On hitno mora u bolnicu." Rafael je rekao izbezumljeno, uhvativši Neymara oko zapešća kako bi ga prenio na leđa, "Kreni prva. Iza tebe sam."

"Ne možemo ga odvesti tamo." Uspravila se kad ju je nervoza uhvatila za vršak emocija.

"Kamo da ga odvedemo? Vidiš li ga kako izgleda?!"

"Znam! Vidim ga, ali ne možemo ga odvesti u bolnicu! Zvat će policiju čim ga prime i postavljat će pitanja na koja nitko od nas nema odgovor!"

"To im je dužnost! Ako ne odemo čim prije, riskiramo njegov život. Pogledaj ga! Ne želiš da mu bude gore od ovoga, stoga kreni prema automobilu! Hajde!"

"Ne slušaš me! Ne možemo dopustiti da se itko drugi umiješa u ovo ili sazna."

"Imali smo dogovor. Obećala si! Rekla si da ćemo riješiti ovo na pravilan način kad ga pronađemo. O čemu pričaš sada? Dok se mi svađamo, on --"

"Oprosti. Znam što sam rekla, ali..." Uzdahnula je, bacivši dlan preko čela, "Molim te, slušaj me. Nismo u stabilnoj situaciji kako bismo raspravljali o tome. Samo mi vjeruj!"

"Stani." Neymar je odjednom zastenjao, mršteći se i dahćući kroz zube zbog čega je Rafael stao i odmah opustio svoj stisak, "Moja noga. Boli me."

Pogledala je u Rafael, gotovo poskočivši u zrak, "Gdje te boli? Što moram učiniti?"

"Ti... samo budi malo oprezniji. To je sve."

Rafael je pogledao u Neymarove noge, a zatim i u njegovo lice shvativši da ga gleda i zapravo mu se obraća kao da su se poznavali godinama. Preplašio se činjenice da je doslovno držao Neymarov život u rukama i bio odgovoran za njegovo buduće stanje. Glasnice su mu drhtale zbog Neymarovog obraćanja i jedva se pribrao kako bi mu mogao odgovoriti.

"Onda... Onda te ne mogu nositi. Samo ću te još više ozlijediti. Moramo smisliti nešto drugo."

"U redu je." Promucao je tiho, sklapajući oči, "Nemamo izbora. Ne mogu hodati. Ti ćeš biti taj koji će me morati izvesti jer u drugom slučaju... ćete me morati ostaviti ovdje."

"To ne dolazi u obzir. Pomoći ćemo ti."

Znoj se kotrljao Rafaelovim licem i srce mu je trčalo maratone. Pomislio je kako je Neymar zaista morao biti hrabar i izdržljiv kad ga je praktički zamolio da nastavi. Pogledao je u Maisu na trenutak.

"Ne mogu. Ne želim te mučiti! Trebali bismo nazvati hitnu i pričekati njih." Naglasio je.

"Ne mogu mi pomoći sada. Komplicirano je. Samo nastavi naprijed. Bit ću dobro."

Usmjerio je pogled natrag na Neymara, "Boljet će. Jako."

"Znam." Sklopio je kapke i pod mu se ponovno počeo vrtjeti kako mu je glava padala prema prsima, "Samo budi brz, što god namjeravao učiniti."