An Injury

Attack

"Jesi li mu učinila nešto?" Pogledala ju je rastreseno.

"Ne znam kako su se pobrinuli za njega. Misliš li da su lijepo postupili s jednim policajcem?"

"Čovjek nije ni za što kriv! Ima obitelj. Zašto moraš povrijediti toliko nevinih ljudi?"

"Nikada nisam povrijedila nekog nevinog. Svi naposljetku dobe ono što su zaslužili." Zatreptala je dugim trepavicama, hodajući s blagim ljuljanjem.

"Nije pošteno. Trebaš prestati nanositi štetu ljudima koji nisu ni za što krivi kako bi se ti osjećala bolje. Ako imaš problema sa mnom..." Zastala je, dišući sada ubrzano.

Kao da se bojala izgovoriti ostatak rečenice, a jako je dobro osjećala hrabrost kako joj daje vjetar u leđa.

Bruna ju je je držala čvrsto dok su šetale ulicom iako nije izgledalo tako. Vjetar joj se zaigrao kratkim, nedavno odrezanim vrhovima.

"Što onda?"

"Onda ih sa mnom i riješi."

"Impresivno." Bruna je napravila grimasu te se osmjehnula, "Nisam znala da možeš reagirati tako. Čula sam da si... dobrica. Ne bi li me se trebala bojati nakon svega?"

"Bojim se... Ali to ne znači da ću odustati od bilo čega ili bilo koga." Maisa je tada silovito izvukla ruku iz Bruninog zagrljaja i suprotstavila joj se licem u lice, "Ne znaš kakva sam. Ne znaš ništa."

"Barem ne detaljno. Ali, jasno mi je zašto te Neymar uzeo k sebi. Žilava si i recimo da izgledaš prilično dobro. Za nekoga tko dolazi iz favele, ako me razumiješ."

Odgovorila je s blagim ruganjem i gađenjem.

"Nije me uzeo k sebi. Znam da nemam mnogo, ali ono što sam imala prije njega nije se promijenilo."

"O, zaista? Pokušavaš li mi reći da ste zaljubili jedna u drugoga? Smiješno."

"Nas smo dvoje zajedno odlučili živjeti ovako. Nemaš pravo propitkivati našu vezu. Već si učinila previše po tom pitanju."

"Jesam li?"

"Neymar je u pritvoru zbog tebe. Tko zna što će se sve dogoditi s njime i hoće li uopće izaći."

"Zašto si se toliko uzbudila? Misliš da će ga zatvoriti na temelju ničega? Opusti se. Dala sam mu samo malo vremena da ohladi u pritvoru. To je sve. Pustit će ga za dan-dva."

"Stvari nisu tako jednostavne. Mislila sam da znaš to. Ti si ih zakomplicirala kada si ga poslala na ono mjesto. Prisilila si ga da učini sve što je pokušavao sakriti zbog osjećaja nepovjerenja prema ljudima."

Odmjerila ju je, po prvi but ljuta i isprovocirana do mjere da više nije imala strpljenja.

Maisa nije bila osoba koja bi se naljutila na bilo koga, kamo li planula. Nije znala da ima to u sebi sve dok osjećaj nije bio otkočen i pušten joj u vene. Stvar se širila poput virusa i mogla je osjetiti kako joj prodire u srž.

"Nikada ne bih dopustila da mu se dogodi nešto. Bez brige, dušo. Poznajem ga za razliku od tebe i, vjerovala ili ne, stalo mi je do njega."

"Ti ne razumiješ, zar ne?" Upitala je tiho, lice joj se snuždilo kad je poravnala ruksak i sklupčala se, "Policija zna sve. Neymar im je rekao sve što se dogodilo proteklih nekoliko tjedana. Oni znaju!"

"Neymar nikada ne bi tražio pomoć od policije."

"Ni nije. Samo je priznao što je proživljavao kad je shvatio da će ostati zatvoren zbog nečega što nije učinio. Zbog tebe. Jer si ga lažno optužila."