An Injury

I Was Reminded, I Was Fooled

"Nevjerojatno." Podsmjehnuo se, "Bio sam u pravu cijelo ovo vrijeme i nitko mi nije vjerovao. Čak niti moj najbolji prijatelj."

Podsmjehnuo se još jednom, duže, smiono, prošavši prstima preko obrva pa se uz okvir čeljusti spustio sve do brade.

"Ah, Gil. Još je uvijek dobar kao kruh. Učinio je dobar posao. Žao mi je što sam mu uskratila informaciju o svojoj lokaciji. Nisam mogla dopustiti da sazna da sam ovdje i pokvari dugo planirano iznenađenje. Morala sam kupiti malo vremena prije nego te posjetim kako se spada."

Započela je prijateljskim glasom.

"Svaka čast. Uspjela si."

"Zar si sumnjao u mene?"

"Nimalo. Nakon svega, kako bih i mogao? Nikada u životu nisam imao ni jednu sumnju kad si ti bila u pitanju i to je, očito, bila pametna odluka s moje strane."

Slegnuo je ramenima dok je nenametljiva, vrlo blaga ironija spavala u kutevima njegovih usana.

Bruna je zračila samouvjerenošću. Stajala je mirno, ruku prekriženih na prsima uz koja joj je do kukova padala odkopčana traper jakna. Nadalje, cijeli izgled bio joj je poprilično u traper stilu, osim crne majice bez rukava koju je gurnula unutar hlača i čiji je 'V' izrez padao do sredine između njezinih malih grudi.

Nije odavala svoje namjere tako olako. Zauzela je stav i preokrenula najobičniju večeru u koban rasplet.

"Izgledaš drugačije. Znala sam da ćeš uživo izgledati dobro jer ti oduvijek izgledaš dobro, ali ne ovoliko i na taj način. Što ti se dogodilo?"

"Život mi se dogodio." Izustio je smireno, sitne naznake povrijeđenosti mogle su se čuti u njegovom glasu.

Osmjehnula mu se, promijenivši stajalište provokativnim hodom.

"Kako god, iznenadio si me. Promijenio si frizuru nakon dugo vremena. Obrijao si se. Sazrio si koliko vidim. To je vrlo privlačno."

"Što radiš ovdje?" Prekinuo ju je turobnim glasom.

"Ne znam hoćeš li se iznenaditi ili me samo iskomentirati sarkastično, ali razmišljala sam neki dan o svemu što nam se dogodilo. Vidjela sam te na vijestima i nisam si mogla pomoći nego misliti na tebe. Na naše zabavne trenutke." Naglasila je, odmjerivši ga, "Prošlo je mnogo vremena od kako smo se vidjeli zadnji put. Nedostajao si mi. Htjela sam te vidjeti."

"Vidjela si me. Sada možeš napustiti ovo mjesto. Izvoliš." Napravio je korak unazad pristojno, pokazavši rukom prema ogradi.

"Polako, Neymar. Tek sam došla. Ima vremena. Još uvijek moramo porazgovarati o mnogim stvarima."

"Izlazi van," Zaprijetio je pogledom, "ili ću ti ja pomoći."

"Istjerat ćeš me? I to bez da čuješ ono što imam za reći?"

"Ne može me manje zanimati to što mi ti imaš za reći, Bruna. Rekao sam ti da izađeš van iz mog dvorišta. Bit ću dovoljno dobar da te ne pitam kako si ušla i tko ti je pomogao jer te zaista ne želim gledati ni sekunde više. Poslušaj me dok sam još miran. Zaista se ne želim prepirati s tobom usred noći. Pogotovo ne ovdje."

Gledala ga je s osmijehom na licu zbog neposredne blizine na koju joj je došao. Oči su mu sjevnule u mraku dok je gledao u njezine. Iako mu je tijelo djelovalo smireno i glas tekao poput meda, zjenice su mu kovale opake iskre.

No, Bruni to nije predstavljalo problem niti je zaustavljalo u cilju da mu se upucava i tretira ga poput muškarca u kojeg se tek bila zaljubila. Htjela ga je navlačiti i zavlačiti komplimentima i komentarima. Htjela ga je podsjetiti na sebe jer je znala da će ga to pokolebati. Jedini problem bio je što ga nije očekivala ovako staloženog kad se sretnu.