An Injury

Eliminate

"Znači, imamo dogovor. Jô će se ponovno posvetiti lokaciji iz koje su stizala pisma. Gil je rekao da će imati Brunu pod kontrolom... Što znači da meni preostaje Calvo." Raširio je ruke, osmjehnuvši se zadovoljno.

"Ne. Ti se možeš posvetiti svome životu. Nama prepusti da se pokušamo pobrinuti za ostatak." Gil ga je potapšao po ramenu.

"Neću samo sjediti i uživati dok ostali budu stavljali svoj život na kocku. Osobito ne ako je to zbog mene i ako se radi o vama."

"Svi smo u tome zajedno. Siguran sam da ako bi se bilo kome od nas dogodilo nešto slično, ti bi uskočio u pomoć."

Neymar je povukao rukave majice do laktova, lančić mu se zaljuljao kad je promijenio stajalište i oslonio se dlanovima uz naslon fotelje.

"Bih, da, ali ovo su vrlo ozbiljne stvari. Ilegalne, zakonom zabranjene. Možemo se uvući u još gora sranja i završiti pred sudom samo tako." Zapucketao je prstima.

"Sve bi bilo lakše kad bi podnio prijavu." Jô je dodao, uzevši laptop sebi u krilo.

Maisa je pogledala u Neymara. Nije bila sigurna što mu je proletjelo kroz glavu na spomen policije. Način na koji je prolazio jezikom zubima davao je pomiješane emocije.

"Razmišljao sam o tome." Uspravio se i poravnao majicu. Zastao je na trenutak primijetivši kako su svi pogledali u njega, "Samo sam razmišljao. Ne znam hoću li učiniti to. Možda bih trebao zbog vas."

"To je jedino pravo rješenje." Gil je dodao.

"Moja prošlost s njima je..." Sklopio je kapke, udarajući šakom vrlo nježno o fotelju, "Ne znam kakav će biti izlaz ni hoće li on uopće biti u našu korist ako ih prijavim. Pokretanje postupka traje jako dugo. Da ne kažem ostalo što dolazi s time."

"Istina, ali barem ćeš imati nekakvu zaštitu." Jô je slegnuo ramenima.

"Naša policija je pokvarena i korumpirana. Boli njih briga za ono što se događa u naciji, još više za zakon. Sve što žele je lova. Hrane se našim nevoljama i pretvaraju se da rade za dobrobit ovog naroda kad zapravo zgrču pare sa svih strana. Tko mi garantira da možda ja neću biti taj koji će nadrljati jer sam šutio toliko dugo?"

"Ne mogu te optužiti ni za što, Neymar. Znam da su seronje ponekad, ali nisi ti taj koji je oteo nekog i pokušao ga ubiti. Možda ih boli kurac za manje zločine, ali ono što se dogodilo vama prilično je velika jebena stvar ako se mene pita." Gil je pokazao na Maisu, "Samo se sjeti kroz što je sve prošla zbog onog imbecila."

Maisa je pogledala u pod pa u njega. Bojala se bliže budućnosti i vidjelo joj se na licu.

"Znam. Zbog toga još uvijek ne znam što ću. Možda će, ako ga ja ubijem prvi, policija reagirati sama."

"Neymar." Maisa je ustala, promrmljavši.

Poželjela je proći pored njega kad ju je zaustavio, "Šalio sam se --"

"Nemoj se šaliti s time. Nije uopće smiješno." Izvukla se iz njegove ruke, gledajući ga srdito, "Dečki su u pravu. Donekle. Nitko se od vas ne bi trebao miješati u to i poduzimati poteze koji bi vas mogli zauvijek uništiti. Nemojte rješavati to na svoju ruku, molim vas."

"Znaš da nikada ne bih mogao učiniti nešto slično." Pomilovao joj je lice, stišavši se.

"Znam, ali nemoj ni spominjati takve gluposti. Postoji ljudi koji su obučeni za slično."

"Ljudi kojima ja ne vjerujem." Podsjetio je ironično.

Uzdahnula je, podbočivši se dlanovima uz kukove, "Calvo je opasan. Po svemu što smo proživjeli i svjedočili, ni Bruna se ne čini kao netko koga treba podcjenjivati."