Marija (sadašnost)
Da li je realno da neko može ovoliko da smara? Pomišljam dok slušam profesorku istorije kako priča o građanskom ratu u SAD. Iskerno, nije da me to zanima. Volim istoriju, ali onu istoriju koja je vezana za mene, moje predke i moju naciju. A Srbi sigurno nisu učestvovali u građanskom ratu u Americi...
Pogledala sam u Sofiju, a ona je prevrnula očima. Pomalo sam se zakikotala pošto Sofija obično prati na časovima, ali ovo je izgleda previše dosadno i za nju. Inače nisam vam se pohvalila. Rođendan mi je za 5 dana. Da, konačno punim 17 godina. Uzimam telefon i vidim poruku od Emili.
Emili: Nemoj da popizdiš, ali svi iz moje škole dolaze danas posle časova da igramo četvt finale da igramo sa Texasom...čak i Džon... -.-
Bukvalno, sam se stresla na ovu poruku. Ne sme da me vidi ovde, posebno ne sada kad nemam masku. U tom momentu je zvonilo. Svi su brzo izašli iz učionice, a ja sam brzinom svetlosti otišla do WC-a. Moram da se smirim i da vidim šta dalje da radim. Trčeći ka kupalu, skucala sam se u nekoga po običaju. I naravno to je bio Nik. Kako očekivano -.-
Stajao je isped njegovog ormarića i pričao sa njegovom ekipom majmuna. Ah divno. Ljudi to je sarkazam, uopšte nije divno.
,,Zašto si ti tako prebledela?" upitao me je i uputio mi je kao neki pogled pun brige. On meni nikad neće biti jasan. Ljudi su govorili da sam ja komplikovana, ali naspram njega sam toliko jednostavna...
,,Nisam" pokušala sam da se pravim kao da je sve uredu i da se nekako provučem do kupatila.
,,Jesi. Bleda si kao krpa" rekao je i ponovo pogledao u moje lice.
,,E pa ne znam" rekla sam što samouverenije znam i krenula ka WC-u. Uhvatio me je za nadlatkicu.
,,Prošli put kad si bila tako bleda pala si u nesvest. Ja samo brinem" rekao je i pogledao me je pravo u oči.
,,Ti brineš?! Ajde ne seri" rekla sam i grubo izvukla ruku iz njegove. Krenula sam brzim korakom ka WC-u, iako sam čula da je zvonilo za početak časa.
,,Mala, zvonilo je za čas" čula sam kako se Nik dere u pozadini. Njegovi ortaci su počeli da se smeju, a ja sam samo nastavila ka WC-u. Uletela sam u jednu kapinu i okrenula dobro poznati broj. Tata <3<3.
,,E pile, reci" čula sam tatin glas sa druge strane slučalice što je bilo dovoljno da me smiri. Tata me često zove pile i to me je pre nerviralo, ali sada volim kada me zove tako.
,,E tata, imamo problem" rekla sam srhtavim glasom.
,,Šta se dešava? Nije valjda Džon?!" čula sam kako tata zabrinuto kaže.
,,Jeste tata. On i svi ostali iz moje stare škole dolaze na škloski teren da igraju četvrt-finale sa Texasom, a po protorkolu, mi svi moramo da idemo ili dele neopravdane. Šta da radim?"polako sam mu objašnjavala i pokušavala da se smirim.
,,Gde si ti sad?" pitao je tata.
,,U WC-u. Čim mi je Emili poslala poruku morala sam da te nazovem" rekla sam.
,,Ti ostani u WC-u dok te ne pozovem. Ja ću sad da zovem tvoju razrednu i da opravdam časove za danas. Krećem po tebe kolima. Kada te budem nazvao, ti brzo izleti napolje. Ne možemo da rizikujemo toliko da te Džon vidi ovde." rekao je tata kao da smišlja neku vojnu strategiju. Jesam li rekla da je moj tata i vojno lice. Mislim da jesam, mada to se vidi iz priloženog.
,,Važi tata, ali knjige su mi ostale u učionici" rekla sam.
,,Reci Sofiji da ti ih ponese. Ajde sad ćao" rekao je tata i čula sam kako pali auto.
,,Hvala tata, ćao" rekla sam i prekinula vezu. Ušla sam da otkucam poruku Sofiji.
Marija: Eee aj mi posle škole donesi knjige kući, pls.
Sofija: ALO DEBILU, GDE SI TI???
Marija: Samo donesi knjige posle škole kod mn kući i sve ću ti objasniti...
Sofija: Ok
To sam sredila. Samo još da sačekam da me tata pozove i to je to. Posle nepunih pet minuta primila sam poziv od tate. Sad moram brzo da izletim iz škole. Izlazim iz WC-a trčeći. Onda vidim Nika kako stoji ispred ženskog WC-a.
,,Šta ćeš ti ovde?! Nisi me valjda prisluškivao!?" stala sam i proderala se na njega.
,,Morao sam da se uverim da je sve uredu" rekao je i zatim dodao ,,I imao sam šta da čujem"
,,To nije tvoj problem!" rekla sam i krenula ka izlazu brzo jer sam se setila da me tata čeka napolju.
,,Možda nije moj problem, ali kada saznam koji je Džon lično ću ga prebiti!!!" derao se iza mene. Onda sam prošla pored Leona koji je izgledao kao da nas prisluškuje, a kada je video da mu se približavam počeo je da kucka nešto na telefonu.
,,Šta sad ti hoćeš?!?" siktala sam kao zmija na njega. Onda sam krenula ka izlazu brzo jer me tata čeka. Ova dvojica se ponašaju kao agenti SBI-a i CIA-e. Nerviraju me obojica.
Ušla sam u tatin auto. Videla sam tatino zabrinuto lice i poljubila sam ga u obraz.
,,Malo si se zadržala. Već sam hteo da izađem da te tražim" rekao je, a ja sam morala da nešto brzo da izmislim.
,,Pa u momentu me je poteralo u WC pa sam se zato malo zadržala" ma bravo Marija, kakav izgovor. Nekad stvarno pomislim da sam nenormalna.
,,Aha okej" rekao je tata i upalio je auto.
I ljudi evo novog nastavka. Znam da je malo bez poente, ali uvek mora da postoji neki nastavak koji povezuje radnju. Nemojte da se ljutite ako nastavci izlaze na nedelju dana, stvarno imam puno da učim. Bilo kako bilo, nadam se da vam se dopada priča. Sve vas puno volim. xoxoxo
YOU ARE READING
Nerd vs Cool
Teen FictionMarija je morala da se preseli. Mora da krene u novu školu. Problem je što je Marija štreber. Mora da trpi prozivanje Alekse i njenih drugarica. Takodje mora da trpi Nika, kapitena ragbi tima. Sve dok... #2 in teen fiction 05.09.2017. #1 in teen fac...
