Marija je morala da se preseli. Mora da krene u novu školu. Problem je što je Marija štreber. Mora da trpi prozivanje Alekse i njenih drugarica. Takodje mora da trpi Nika, kapitena ragbi tima. Sve dok...
#2 in teen fiction 05.09.2017.
#1 in teen fac...
Čula sam zvono i polako krenula ka vratima. Iskreno, bilo me je malo strah da otvorim, jer mama i tata nisu kući. Oboje su na poslu.
,,Ko je?" proderala sam se. Biće mi lakše ako čujem glas.
,,Ja sam, debilu, otvaraj!" čula sam Sofiju kako se dere i momentalno otključala vrata. Sofija je uletela u moju kuću i bacila moj ranac na pod.
,,Jesu ti tu roditelji?" upitala je tiho.
,,Ne" rekla sam malo glasnije. Ne moramo baš da šapućemo.
,,Okej, onda mi reci da li si ti normalna?! Zašto si onako otišla?!?" sad definitivno nije šaputala.
,,Pobogu, ljudi iz moje stare škole su posle časova trebali da dođu na utakmicu, a i mi bismo morali da budemo tamo. Ne mogu toliko da rizikujem da me Džon vidi" rekla sam i duboko uzdahnula. Sofija se nasmejala. Šta je ovde smešno, uopšte mi nije jasno. Podigla sam jednu obrvu i pogledala je upitno.
,,E onda je tvojim mukama došao kraj" rekla je Sofija ,,Izgubili su!". Bukvalno sam vrisnula od sreće na ovu rečenicu. Kao da mi je pao ogroman kamen sa srca. Malo mi je žao što neću dugo videti Emili, ali sam barem bezbedna. Jako sam zagrlila Sofiju i činilo se kao da ću je ugušiti.
,,Ugušićeš me!!!" rekla je kroz smeh. Malo sam oslabila zagrljaj. Bože, koliko sam srećna. Konačno sam se oslobodila ogromnog stresa. Bar mogu da normalno hodam ulicom bez straha da će me neko ubiti!
,,Hvala ti, hvala ti, hvala ti..." ponavljala sam dok sam je grlila i skakala od sreće u isto vreme.
,,Zahvali se njima što su igrali kao babe" rekla ja Sofija, a ja sam počela nenormalno da se smejem.
,,Ajde da gledamo neki film!" predložila sam joj ,,Samo da ne bude neka romantika" rekla sam i napravila onu ,,fuj"facu.
Gledale smo ,,Robin Hood- Prince of Thieves". To je inače jedan od mojih omiljenih filmova. Uvek me je zanimala istorija i volela sam da gledam filmove koji se dešavaju u prošlosti.
¡Ay! Esta imagen no sigue nuestras pautas de contenido. Para continuar la publicación, intente quitarla o subir otra.
Sve ostale devojke u našem periodu gledaju neke tinejdžerske romentične filmove, ali iskreno tinejdž romanse mi je preko glave. Problem je što filmovi prikazuju kako je ljubav divna, a u stvarnosti uopšte nije tako. Npr. u filmu se badboy zaljubi u neku štreberku i voli je do kraja života, dok u stvarnosti će je samo iskoristiti i odmah naći novu. Zbog takvih filmova devojke imaju prevelika očekivanja i na kraju se razočaraju. Zato je bolje da gledam Robin Huda. Mislim i tu ima ljubavi između njega i Lady Marion, ali to ne može da se poredi.
Bilo kako bilo, usred filma moj tata je upao u sobu. Kada je video Sofiju pozdravio je i ja sam mu rekla da je tim moje stare škole izgubio. Obradovao se i rekao kako će častiti tako da danas idemo na večeru svi. Obožavam kada imamo porodične večere. To je nešto najlepše na celom svetu.
Par sati kasnije...
Spremam se za porodičnu večeru. Tata je rekao da idemo u najelitniji restoran pa sam se lepo obukla i našminkala sam se.
¡Ay! Esta imagen no sigue nuestras pautas de contenido. Para continuar la publicación, intente quitarla o subir otra.
Mama i Stefan su bili presrećni kada su čuli da je tim iz moje stare škole ispao. Svi smo se spremili i seli u kola.
,,Kasnije tokom večeri će nam se pridružiti moj novi poslovni partner sa porodicom, jel to okej?" upitao je tata. Samo sam klimnula glavom u znak odobravanja. Malo mi je žao što nećemo imati samo naše porodično veče, ali bolje išta nego ništa.
Ušli smo u restoran i seli za sto koji je tata rezervisao. Ubrzo nam prilazi konobar i naručujemo jelo. Ja narušujem neku tortilju i naglašavam konobaru da bude bez luka. Mrzim luk. Prvih sta vremena je sve bilo super. Tatin kolega još nije stigao tako da smo imalii porodično veče. Taman kada sam pomislila kako će ovo veče biti super, porodica tatimog kolege je ušla u restoran...
O ne, ne, ne i opet ne. Da li je realno da ne mogu da pobegnem od ovog dečka? Opet Nik. Videla sam bes u tatinim očima kada je ugledao Nika. Moj brat se takođe iznervirao.
,,Možemo li da vam se pridružimo?" pitao je Nikov otac tj. tatim kolega, a tata je ljutito klimnuo glavom. Nik je izvukao stolicu pored mene i krenuo da sedne kad je moj tata rekao:
,,A ne. Ti dečko sedi na mesto pored Stefana!!!"
Ćao ljudi. Znam da dugo nije bilo nastavka i da je ovaj nastavak malo kraći, ali stvarno ne mogu sve da postignem. Izvinite! Sve vas puno volim i nadam se da vam se sviđa priča.