,,Razmenjujete nežnosti u poslednjim minutima života"

2.8K 165 26
                                        

Ni sekundu ne razmišljam. Tiho mu prilazim i napadam ga sa boka. Idalje sam u opremi i zbog toga imam manje šanse da se povredim. Nije očekivao ovaj iznenadni napad. Počinjem da se rvam sa njim oko pištolja. Valjamo se po podu, kao besni psi. Malo sam ja iznad i udaram ga pesnicama, a malo je on iznad i pokušava da se domogne pištolja. U jednom trenutku je uhvatio pištolj i potegao ga da puca. U tom trenutku sam mu udario takvu pesnicu, da se iskrivio, a pištolj je odleteo daleko. Marija je ustala i počela brzo da trči ka pištolju. Stigla je do njega, uzela ga i uperila u Džona i mene koji smo se rvali na podu.

,,DŽONE, SKLANJAJ SE SA NJEGA!!!" dreknula je i uperila pištolj u Džona. Krenuo sam da ustanem, ali me je gad Džon povukao za fudbalsku opremu i nije hteo da me pusti. Pokušavao sam da se izvučem, ali je previše jako stegao.

,,E tako" rekao je zlobno Džon ,,Ako ubiješ mene, ubićeš i svog dragog dečka. To bi bila šteta, zar ne? Ipak se toliko pomučio i rizikovao svoj život da te spasi"

Marija

Znala sam da neću pucati. Ne mogu povrediti Nika. Došao je ovde da mi spasi život. Ali, nisam spuštala pištolj. Nisam smela dozvoliti da ponovo padne u njegove ruke. Ali takođe, nisam znala šta dalje. Da li da otrčim negde i tražim pomoć? Ali ne mogu ostaviti Nika ovde. Šta ako ovaj manijak izvadi nož ili tako nešto? Pogledala sam Nika pogledom *šta da radim*, a on je slegnuo ramenima. E pa super.

,,PAZI MARIJA!" proderao se Nik. Nisam stigla ni da se okrenem, već sam bila udarena nekim tupim predmetom u glavu. Od jačine udarca sa odletela u stranu, a pištolj se našao u nepoznatim rukama. Sve mi se mutilo u glavi. Umesto napadača pred očima su mi bile slike mojih roditelja, Stefana, mojih prijatelja i naravno Nika. Ovo je verovatno označavalo kraj. Ali moram da se borim i dalje. Ovo više nije uobičajan civilizivan život u kome se boriš za dobre ocene ili za što bolje rezultate u sportu. Ovo je postala borba za goli život. Znate kako kaže naš narod: ,,Ko preživi, pričaće." Planiram da sve ovo ispričam policiji tako da sam protrljala oči i nastavila da ležim. Napadači su mislili da su me se rešili. E pa varaju se.

Sad su se svi napadači okomili na Nika. Pogledala sam i videla tri ženske figure leđima okrenute. Pogodite na koga sam odmah posumnjala. Medison, Izabela i Kloji. Medion je držala pištolj, a Kloji palicu kojom su me udarili. Polako sam ustala i tiho sam im prišla da me ne bi čule.

,,Žao mi je da ubijem ovako lepog dečka" rekla je Medison ,,Mogao si da budeš pobednik večeras, Nik. Da sa tvojim timom osvojiš kup države, ali ti si izabrao da pomogneš ovoj srpskoj raspadulji. Tako da ćeš sad morati da platiš za svoju odluku!"

,,Naravno da sam izabrao da joj pomognem. Kada nekoga voliš uvek želiš da mu pomogneš. Mada šta vi znate o tome? Vi volite samo sebe!" rekao je Nik dosta drčno, za nekoga ko se nalazi u životnoj opasnosti. Ali ja neću dozvoliti da ga povrede zbog mene. Džon je ispao iz igre. Nik ga je prebio toliko, da je ležao na podu bez svesti. 

,,Tišina!" viknula je Kloji i udarila palicom o obližnji kontenjer.

,,Spremi se da umreš, Nik" rekla je Medison i potegla pištolj. Skočila sam na nju i u tom trenutku se čuo pucanj. Vrisnula sam i pogledala u Nika. Bio je pogođen, ali nisam videla gde. Krv je lila negde iz njegovog tela, a on je ležao bled kao krpa. Brzo sam ustala sa Medison i otčala do njega.

,,Nik, ljubavi, jesi dobro?" pitala sam ga uplašeno, a iz mojih očiju su lile suze ,,Gde si pogođen?"

,,U rame" rekao je tiho ,,Biće dobro. Ništa strasno!" Namestio je neki blagi osmeh, ali sam znala koliko se mučio da se nasmeje.

,,Bože, kako dirljivo" rekla je Medison, koja je u međuvremenu ustala, i uperila pištolj u nas ,,Razmenjujete nežnosti u poslednjim minutima života"

,,Zašto ovo radiš, Madison?" upitala sam kroz plač ,,Nekada smo bile drugarice!"

,,Misliš" pakosno se nasmejala ,,Družile smo se sa tobom samo zbog popularnosti"

,,Tako je" potvrdila je Izabela ,,A i zbog ocena, pošto si uvek bila štreber"

,,Ali, svi su uvek primećivali tebe i zaljubljivali se u tebe, tako da smo stalno lagale da si spavala sa pola škole da bi ti malo napakostile. Međutim, kada si ti otišla, svi su počeli da nas mrze. Niko nije hteo da se druži sa nama. ČAK NI ŠTREBERI! Uništila si nam reputaciju!" poslednje tri rečenice Kloji izgovorila je previše besno. Ja sam idalje sedela na podu, a Nikova glava je bila u mom krilu.

,,Ja sam vama uništila reputaciju, a vi meni život!" rekla sam previše besno ,,Baš može da se poredi! Da nikada niste nagovorile Džona da me siluje, nikada vam ne bi bila uništena reputacija! SAME STE KRIVE!". Više me nije bilo briga. Derala sam se kao nenormalna. 

,,NE MOGU DA VERUJEM DA SAM VAM NEKADA VEROVALA! DA SAM MISLILA DA STE MI DRUGARICE!" idalje sam se derala. Pogledala sam Nika. Ležao je u mom krilu, bled i bez svesti. 

,,NIK, PROBUDI SEE" sada sam se derala najviše što sam mogla ,,RECI NEŠTO, NIK!!!!"

,,O ne brini" rekla je Izabela ,,Uskoro mu se i ti pribužuješ!". Nik je slabašno otvorio oči i namignuo mi. Ovo mi je dalo barem malo nade. Sigurno ima neki plan. Ili se barem nadam. 

Upravo kada sam mislila da ne može biti gore, pojavio se Leon.

,,Ćao Medison, Izabela i Kloji!" rekao je veselo i smejao se. Da baš je smešno kad nekoga treba da ubijete. 

,,Mogu li ja da pucam?" pitao je ,,Ipak sam ja najzaslužniji što su oni ovde"

,,Naravno Leone, srce moje" rekla je Medison ,,Izvoli". Pružila mu je pišolj. Gotovo je!

,,E sad..." rekao je Leon i uperio pištolj u Medison, Izabelu i Kloji ,,Ruke u vis i čekajte da dođe policija"

,,ŠTA? LEONE? KAKO?" derala se Medison.

,,PODIGNI RUKE I ČEKAJ POLICIJU" proderao se Leon i pogledao Džona kako leži bez svesti.

,,Jel mrtav?" pitao me je.

,,Ne znam, Nik ga je istukao" rekla sam.

,,Onda verovatno jeste" rekao je Leon ,,Taj bi ubio za tebe". Na ovo sam se nasmejala.

,,I Leone" on se okrenuo, a ja sam zastala ,,Hvala ti". Klimnuo je glavom i okrenuo se ka Medison, Izabeli i Kloji. U tom trenutku se čula policijska sirena.

Prišla sam Niku i prošaputala: ,,Još samo malo izdrži. gotovo je!"

,,Ne brini, anđele, biću ja dobro" rekao je tiho i zatvorio oči.

,,Nik, pogledaj me!" rekla sam mu ,,Nemoj da spavaš, molim te!"

,,Dobro, ljubavi" otvorio je svoje divne plave oči i pogledao u mene. U tom trenutku je stigla policija sa mojom porodicom, Nikovim roditeljima i mojim prijateljima. Leon je sprustio pištolj, a policija je stavila lisice Medison, Izabeli i Kloji.

Došla je hitna pomoć i stavili su Nika i Džona na nosiljke. Moji roditelji i brat su mi pritrčali i jako me zagrlili, dok je Nikova majka plakala i ušla u kola hitne pomoći dok ju je Nikov otac smirivao. Valjda će biti dobro pomislila sam Ne bih sebi oprostila da mu se nešto desi. Posle mojih roditelja prišle su mi Sofija, Linzi, Juko i Aleksa i jako me zagrlile. Zadnji mi je prišao Leon.

,,Žao mi je" rekao je ,,Kada sam došao u Dallas, bio sam toliko očajan bez prijatelja, da sam pomislio da mi je Džon prijatelj. Samo me je iskorišćavao. Pokušao sam da odem kući, ali sam onda shvatio da nikada ne bih mogao sebi da oprostim da je neko ubijen, a da sam ja u tome učesvovao"

,,Ne brini" rekla sam i potapšala ga po ramenu ,,Nik će biti dobro, prave negativce smo strpali u zatvor i sve se namestilo. A da nije bilo tebe Nik i ja bi sad bili mrtvi!"

,,Da nije bilo mene vi ni ne bi bili u životnoj opasnosti!" rekao je tužno ,,Izvini!"

,,Uredu je, stvarno. Bolje se izvini nekom drugom" glavom sam mu pokazala na Sofiju ,,Stvarno te je volela. Pokušaj da je osvojiš ponovo!"

,,Misliš da imam šanse?" klimnula sam glavom, a on je otišao do nje.

,,Maro, hoćemo kući?" pitao me je tata.

,,Ne, tata, idemo u bolnicu!" rekla sam tiho.


Nerd vs CoolMga kuwentong kahuhumalingan mo. Tumuklas ngayon