《ZAVRŠENA》
Nakon rastave roditelja, odlaziš u Busan gdje te čeka sasvim novi život. Upoznaješ nove prijatelje, a s njima i simpatiju. Ali jesu li svi onakvi kakvima se čine...?
„Y/N, ZAKASNIT ĆEŠ U ŠKOLU!" probudila me dernjava. Trznula sam se i pogledala uokolo disajući ubrzano. Osjetila sam kako sam cijela mokra. Teta je došla do mene. „Y/n, jesi dobro?" ignorirala sam njezino pitanje gledajući uokolo. Ležala sam na kauču i zbunjeno gledala uokolo. Živa sam. Stvarno sam živa.
„Zašt izgledaš kao da si vidjela duha? Ajde ustaj, imaš još 20 minuta!! Brzo!" skinula je deku s mene.
Ušla sam u školu i sve cure su me gledale ubojito. Čak i one koje su bile sa svojim dečkima. Like fuck off.
„Y/n, došlaa siii!" Jennie me zagrlila. „Aham...čovječe, zašt imam osjećaj kao da me svi žele mrtvu??" rekla sam gledajući uokolo. Slegnula je ramenima. „Ignoriraj budale... ajde da te otpratim do razreda..."
„Tražiš možda Jimina?" upitala sam je sa smiješkom. „Šta? Molim? Wtfff....neee!" „Ma ne my ass..." zakolutala sam očima. „Dobro, idem ja, vidim da ga nema...." razočarano je izdahnula i krenula prema svojem razredu. „Vidimo se u kantini!" izderala sam se za njom. Pokazala je lajk...
„Ooo Y/n, vratila si se!" viknula je sa smiješkom psić Wendy. Mislim si, the fuck ti sad hoćeš. „Y/n, šta ti je bilo?" upitala je Irene. Stvarno, koji je svima? „Ma samo me glava bolila...." promrmljala sam.
Udahnula sam i otišla do Jungkookovog stola. „Evo, hvala na zadaći..." vratila sam mu sve knjige. „Jesi shvatila sve?" upitao me s tim svojim ogromnim očima. God dammit kako je cute. Ne mogu si njega zamislit kako se žvali s nekom drugom osobom, osim sa mnom ofc.
„Da, jesam. Hvala!" nasmiješila sam se i otišla do svog mjesta. „Da kažem da nisam malo ljubomorna što mene nisi tražila za zadaću, lagala bih ti..." promrmljala je Jisoo. „Šta?" pogledala sam je. Slegnula je ramenima. „Jesi to stvarno shvatila ili ne?" „Hahah...hahhaaha ha ha....ne..." Zakolutala je očima. „Ma shvatit ću na satu.... valjda..." „Matematiku ćeš teško shvatit odjednom Y/n!" govorila je kao da mi je mama.
Da, svijesna sam svojih ocjena, ali trenutno se ne mogu na ništa skoncentrirat zbog jučerašnjeg događaja. I dalje nisam sigurna ako je to bio sve samo san ili stvarnost.
„Kaavaa za Y/n!" veselo je rekla Jennie stavljajući kavu iz automata pred mene. „Ili sam bolje čaj trebala uzet??" pogledala me ozbiljno. „Ne, uredu je. Hvala ti..." rekla sam i popila gutljaj. „Šta si neka zamišljena, jel sve okej?" Proučavala je moje lice. Izdahnula sam i masirala si čelo. „Maa škola me jako umara..." promrmljala sam. „Pffst, a koga ne?"
Kada sam se vratila doma, čula sam tetu kako priča na telefon. Pogledala me nekim pogledom koji nisam baš mogla pročitat. „Oh, evo upravo je stigla!" rekla je gledajući me. Ustima je pokazala da je osoba s kojom priča moja mama. Zakolutala sam očima i pokazala joj da ne želim pričat. „Uh, ovaj trenutno se ne može javiti, neka prijateljica je došla s njom..." izdahnula je. „Da, nazvat će te, bez brige..."
Pffst moš mislit... „Dobro, ajde čujemo se! Ajde book!" poklopila je i pogledala me. „Ne možeš je ignorirat zauvijek..." „Znam...jednostavno mi danas nije do razgovora...ima li kakvih novosti?" pogledala sam je u oči i vidjela kako su nekako...pune jada... „Ma ništa bitno..." rekla je i otišla u kuhinju. Slegnula sam ramenima.
„E da!" vratila se do mene. „Šta kažeš na to da danas odemo u restoran na večeru?" nasmiješila se, a ja sam je pogledala s wtf pogledom. „Mislila sam da se podružimo...a i pozvala bih...ovaj...svog...em...." „Prriijaateelja???" pogledala sam je i dignula obrvu.
„I njegov sin bi mogao doći...." Zinula sam. „IMA SINA!???" Izderala sam se, a ona se zacrvenila i kimnula glavom. „Holy shit, ako se vas dvoje vjenčate, znači li to da je on teoretski moj bratić??" „Pa šta ja znam...teoretski da?" „Wow..."
„Okej, koji ruž?" upitala me pokazivajući barbie pinky i neki tamniji ruž. „Ovaj tamniji ti bolje pristaje..." promrmljala sam. Kimnula je glavom. Ja nisam ništa stavljala osim labela. Ionako idemo jest..
Ona je obukla neku haljinu do koljena dok sam ja uzela obične traperice i košulju. Život single ljudi je jednostavniji....
Došli smo u restoran. „Dođi, ovdje je!" teta me povukla za ruku te smo došli do njezinog ehm prijatelja. Činio se okej. Baš onak, obični lik. Rukovali smo se. „A gdje ti je sin?" teta je upitala sa smiješkom. „Otišao je na wc, sada će doći." Odgovorio je sa smiješkom.
Njih dvoje su pričali, a ja sam tipkala po mobitelu.
Jen: iii kakav je?? Jel zgodan!?
Y/n: na wcu je vec ono...više 10 minuta
Jen: ahahaha uvatilo ga. Loloolo
Jis: uslikaj ga ak budes mogla hehe
Y/n: da sigurno...uopce nece bit sumnjivo ak dignem mobitel....
Jen: jao bas me zanima...
Jis: i mene! Pricaj mu kak imas supp frendicu po imenu Jisoo!
Y/n: mhm... ako budem uopce pricala s njime... za sada, sve sto znam je da ima 17 godina i da je jako dobar klinac i da jako dugo sere
Jis: ahahahahahhahahha
Jen: ima isto godina ko Jk
Y/n: cek sta?! Jk ima 17!??!?
Jis: da, nisi znala??
Y/n: wtf moj cijeli zivot je bila laz!! Ja trazim starije od sebe, mis ono godinu, dve...a ne mlade.....
Jen: jbga....
„Bok!" prekinuo me u tipkanju vrlo poznat glas. Gutnula sam i pogledala prema gore. Raširila sam oči od šoka i počela se trest. Koji vrag. Kako je to moguće. Ovo mora da je sve samo neki san. Omg. Ne. Pls. Ne.
„Y/n, sigurna sam da se vas dvoje već poznajete, zar ne?" moja teta se nasmiješila. A isto tako je i on i sjeo je nasuprot mene. „Da, idemo zajedno u razred." Rekao je i gledao me sa tim svojim fucking smiješkom. Udahnula sam i curama napisala zadnju poruku.
Y/n: to je Jungkook...
¡Ay! Esta imagen no sigue nuestras pautas de contenido. Para continuar la publicación, intente quitarla o subir otra.