Black Hood [K.TH. FF]

Spašeni?

Jungkook POV

Hoseok i ja smo se gledali nekoliko sekundi. Mjesec je osvijetljavao njegovu facu što ga je činilo 100 puta jezivijem. Ali neću dopustiti da me strah ovlada.

Izdahnuo je i nasmiješio se. „Ahhh Jungkook...nemaš pojma kolko je teško bilo praviti se slabićem pred tobom..." rekao je i počeo kružiti oko mene. Gledao sam svaki njegov pokret oprezno.

„Onaj dan na partiju. To mi je bio najbolji i najteži dan ikada...siguran sam da se pitaš zašto..." „Ne, zapravo me boli kurac..." procijedio sam ne skidajući oči s njega. Još više se nasmiješio i stao.

„Najbolji je bio...jer Y/n je vidjela dragog Taea kako priča s drugom curom. Kako je bila slomljena tada...a taman mu je išla reći da ga voli... i tada sam ja bio uz nju. Pomogao sam joj. Pričali smo i pričali...bilo je tako teško ne poljubiti je u tom trenutku...ali onda...si ti došao..." faca mu se uozbiljila i namrštila.

„Čim je otišla...počeo si sa svojim sranjima. Uopće me nije boljelo to tvoje curičasto udaranje. Naviknut sam na takvu bol. Ali kada si rekao da se klonim Y/n... tada... sam znao da te se moram riješiti... tada sam te zapisao na svoju crnu listu..."

„I počeo mi slat one glupe poruke..." Procijedio sam. Nasmiješio se i kimao glavom. „A sada...je konačno došlo vrijeme da te se riješim... konačno ću iskaliti svu svoju mržnju na tebe..." dok je to govorio, postajao je sve mračniji i mračniji...Kao da...kao da je sva svjetlost nestala u njemu...

Nisam stignuo ni trepnuti, a već me srušio na pod i počeo nemilosrdno mlatiti. Ono kada me Sehun prije mlatio je bilo škakljanje nasprom ovoga.

„Kako si slab..." govorio je udarajući me. Doslovno sam osjetio kako mi svaku košćicu lomi. Nisam mogao ni vrištati ili nešto. Nisam imao snage.

Odjednom je prestao i dignuo me. Tada sam tek vrisnuo od boli. Osjetio sam kako krv curi niz moje lice. Dignuo me tako da se gledamo oči u oči. To više nije bio Hoseok...to je bila neka jebena zvijer...

„Reci mi...kako se osjećaš?" upitao je. „Odlično." Pljunuo sam krv u njegovu facu. Bacio me na pod te sam opet vrisnuo od boli. Polako sam osjetio kako me duša napušta.

„Kako divan osjećaj...a još će biti bolji kada budem imao Y/n..." rekao je cereći se.

„Samo preko mene mrtvoga stari!" čuo se pucanj te sam vidio kako je Hoseok bio upucan u rame. „AGHHHH!" zaurlao je i pun mržnje gledao osobu koja ga je upucala.

„Ti..." procijedio je kroz zube. Iza njega se pojavilo nekoliko njegovih ljudi s pištoljima. Oh, shit...

Nisam mogao pomaknuti glavu da vidim tko me spasio, ali osjećao sam se sigurno...

„Da ja...Byun Baekhyun..."

Nikad u životu nisam bio toliko sretan što čujem njegov glas. Nije bio sam, još neki su bili s njime. „Hej stari..." Kai je došao do mene i gledao me sa smiješkom. Htio sam mu se nasmiješiti, ali me sve bolilo ko vrag...

Hoseok se nasmiješio. „Što? Samo vas troje? Hahahahhaha... nemaš šanse B.B..." rekao je. „Ubijte ih sve..." to je jedino što je rekao prije nego što se počelo pucati kao ludo. Sve je sijevalo te je meni došao jedan flashback...

„Wow...prekrasno jee!" rekao sam dok sam držao svoje roditelje za ruke. „Jel da Kookie? Hahaha..." moja majka je rekla kroz lagani smijeh te me pogledala i poljubila u čelo. „Sretna Nova zlato moje..." rekla je ljubeći me u obraze. Nasmiješio sam se. „I tebi isto mama... i tebi tata!" rekao sam gledajući ga. Nasmiješio mi se i zagrlio me...

To je bila zadnja godina s majkom prije nego što je umrla....

Kraj flashbacka...

Jennie POV

„Pusti ga!" procijedila sam. Samo se nasmiješio i još čvršće ga uhvatio. „Zašto bih slušao tebe, glupu curu..." „Zato što je to moja Jennie!" netko je viknuo prije pucanja u lika.

Doslovno mu se glava raznijela kao kada netko raznese lubenicu. Taehyung je pao na pod i zajaukao od boli. Zinula sam kada sam vidjela Chanyeola s pištoljem u ruci.

Kleknuo je kod Taehyunga i pomogao mu ustati. Još uvijek sam stajala na istome mjestu gledajući šokirano Chanyeola. On?? On šta....koji....

„Shit Y/n!" čula sam drugi glas te su moje oči sletjele na Xiumina koji je klečao kod Y/n. Taehyung se isto okrenuo prema njima brzim korakom došao do njih.

„Puls je jako slab...izgubila je dosta krvi...glava joj je rasiječena...treba liječničku pomoć odmah..." rekao je zabrinuto gledajući Taehyunga koji je bio na rubu plača.

„Chanyeol, pomozi mi nosit je!" Xiumin je viknuo te su njih dvojica nosili Y/n, dok sam ja pomagala Taehyungu. Chanyeol me tu i tamo pogledao pogledom da će sve objasniti kasnije...

Iskreno, jako puno osjećaja sam imala u sebi trenutno. Šok, strah i nekakvo olakšanje su bili jedni od njih...

Hodali smo neko vrijeme dok u daljini nismo vidjeli crvena i plava svijetla. Policija i hitna! Omg...stvarno smo spašeni!

„JENNIE!" mama je viknula kada me vidjela. Omg i ona je ovdje! „MAMA!" viknula sam i potrčala joj u zagrljaj. Zatim je zagrlila Taehyunga koji je jaukao od boli. Ipak je dobio metak u rame...

„Y/N!!" okrenula sam se i vidjela Y/ninu tetu kako trči za bolničarima koji je stavljaju na krevet u onom bolničarskom kombiju. Omg Y/n...nadam se da ćeš biti dobro..

„Mladiću, trebate liječničku pomoć, hitno!" jedna bolničarka je rekla Taehyungu te su ga odveli isto u jedan od auta hitne pomoći. Zatim sam vidjela Jungkooka na jednom od kreveta, isto tako su ga vodili prema kombiju. Bio je sav krvav. „JUNGKOOK!" Vrisnula sam i trčala za njim.

Njegov otac je plakao i tam molio bolničare da ga spase, ali bio je u tako lošem stanju. Chanyeol me zaustavio i zagrlio. „Bit će dobro, smiri se!" „NEEE!" plakala sam i lupala ga posvuda.

Ne mogu vjerovati...da sam bar ja bila na njegovom mjestu....

„Kako ste nas pronašli uopće?? Otkad si ti u toj grupici??" upitala sam ga. „U grupici sam otkad je i tvoj brat... a pronašli smo vas tako da...ne znam ako su ti dečki rekli, ali kada smo došli na to mjesto gdje smo trebali, nije bilo ničega osim još jednog pisma u kojem je pisalo da ste ovdje... isprva nam je to bilo sumnjivo pa nam je zato tolko dugo trebalo..." Nasmiješila sam se znajući da je to vjerojatno Yoongijevo djelo...Lik nas je spasio...ponovno...

„Što je s Hoseokom?" „Kolko sam čuo, pobjegao je...policija ga traži... ostali njegovi ljudi su se predali..." rekao je, a ja sam kimnula glavom. „Neka ga pronađu i zatvore doživotno..." rekla sam s mržnjom...