Na kraju sam odustala od traženja Jennie i Jisoo. Izašla sam van na zrak.
Pokraj škole je bio mini park pa sam tam sjela na klupu i gledala uokolo razmišljajući o svemu što se dogodilo.
Lagani vjetrić je puhao zbog kojeg mi je kosa išla u oči. Mumljala sam si u bradu i micala je sve dok vjetar nije prestao. Kak sam makla kosu, ugledala sam neku osobu u daljini. Osobu u crnom.
Trnci su prošli mojim tijelom. Ustala sam, a on je krenuo prema meni. Nigdje nije bilo nikoga, vjerojatno je već zvonilo pa su svi bili u učionicama. "Shit, shit, shit!" Mumljala sam si dok sam trčala prema školi.
Okrenula sam se da vidim gdje je i pala. Lupila sam glavom jako o pod. "Oof..."
"Y/n!!" Netko je dotrčao do mene. "Y/n jesi dobro?!" Polako sam dignula pogled i vidjela Hobija. "Ne, Hobi, očito je da nisam..." promrmljala sam i trljala si rukom glavu. "Profesorica me poslala da te pronađem..." rekao je i pomogao mi ustat. "Hvala ti..." "Ajde, polako sad..."
"Jisoo, možemo li razgovarati, molim te!" Pokušavala sam je zaustaviti poslije škole, ali bezuspješno. Ignorirala me cijelo vrijeme.
Izdahnula sam i skužila da sam je pratila do dijela mjesta koje ne poznajem. "Fuck." promrmljala sam i pokušala naći put kojim sam i došla, ali se sve činilo kao labirint.
Izvadila sam mobitel iz torbe i pokušala ga upalit. Ali naravno da je baterija crknula.
Hodala sam nekim random putem i osjećala sam se kao nekakav beskućnik. Jedna strana mene se nadala da će se Tae pojaviti u svom autu i odvest me kući...ali to je samo u bajkama...
U daljini sam čula kako netko pjeva i svira gitaru. Glas mi se činio poznatim pa sam krenula prema tom zvuku.
Nasmiješila sam se kada sam vidjela tko pjeva.
Sjedila je na klupi i pjevala gledajući neku osobu koja svira gitaru pokraj nje. Oboje su izgledali tako sretno.
Pjevala je sve dok me nije skužila iza drveta. Njezin smiješak je nestao i gledala me bez ikakvog izraza. Lik s gitarom se isto okrenuo da vidi u koga gleda.
Udahnula je i pokazala mi da dođem.
"Jennie...jako mi je žao.." započela sam, ali me zaustavila.
"Znala sam da ćeš se ispričavat.. ali zašto? Nisi ništa napravila..." rekla je gledajući me s laganim smiješkom.
"Ne znam, posvađale ste se zbog mene i Jisoo uopće ne želi pričati sa mnom...." "Pusti je, pravit će se kao da se ništa nije dogodilo i sve će opet bit super..." nacerila se i pokazala mi da sjednem.
"Y/n, ovo je Chanyeol, moj najbolji prijatelj." Chanyeol i ja smo se rukovali i nasmiješili jedno drugome. Moram priznat da je bio jako cute.
"Očito moja mala tajna više nije tajna..." rekla je Jennie gledajući u pod. Pogledala sam je zbunjeno.
"Pjevanje. Volim pjevati i plesati..." rekla je pomalo sramežljivo. Nikada je nisam vidjela ovakvu. Nasmiješila sam se. "Pa to je lijepo, nemaš se čeka sramiti..mogla si mi odmah reći... glas ti je prekrasan, a ta pjesma je cool!" "Oh, trebaš čuti original, s gitarom ne zvuči tako dobro.." Chanyeol je konačno progovorio, a Jennie je zakolutala očima.
"Y/n, pa gdje si tako dugo!? Već sam se zabrinula! Zovem te 100 puta, a ne javljaš se! Za koji vrag ti služi taj mobitel!?!?" Teta se počela derati na mene. Nikada je nisam vidjela tako živčanu. "Oprosti, malo sam se izgubila, a crkla mi je baterija na mobitelu, ali naišla sam na Jennie pa me dovezla..."
YOU ARE READING
Black Hood [K.TH. FF]
Fanfiction《ZAVRŠENA》 Nakon rastave roditelja, odlaziš u Busan gdje te čeka sasvim novi život. Upoznaješ nove prijatelje, a s njima i simpatiju. Ali jesu li svi onakvi kakvima se čine...?