8.deo

460 21 3
                                    

-Na večeri je bilo dosadno ništa se spec nije desilo ali aj, sem što mi Aleksa nije hteo reći šta pije, a baš je izgledalo čudno izgledalo je kao vino ali nije bilo, čak mi nije dao ni guc...ali u svakom slučaju sada šetam sa njim pokušavajući da popamtim učionice,hehe smešno je što već planiram da se izgubim, ali dobro.

A: I jesi sada upamtila, gde ti je učionica?
J: Naravno da...NE
A: Huh?
J: Šta misliš da ću hiljadu učionica i smerova da zapamtim u ovolikoj školi...smešan si.

-U tom trenutku se neka devojka drala i dolazila ka nama,dok je Lazar išao za njom. Čim je došla uhvatila me je za ruku i rekla "Zdravo ja sam Nadja, drago mi je što sam te konačno upoznala!"
J: Zdravo, Staša.
N: Ajojj kako si fina, šteta pa si Aleksova...
-Lazar je povukao Nadju i stavio joj ruku preko usta, Nadja se pokušala opirati ali nije uspela.
L: Hehe, idemo nas dvoje pre nego što Nadja izvali nešto.
-Onda ju je pustio al ju je držao za ruku, sada se očigledno Nadja durila.
L: Vidimo se.
N: Staša kasnije dodji u moju sobu dvest...Aaa ne vuci me.
-Rekla je ovo poslednje Lazaru koji ju je samo naglo odvukovao. Tako da sam opet ostala samo sa Aleksom.

J: Baš su simpatični.
A: Ne pitaj...
-Aleksa je nastavio da me vucara po dvorcu iako se čak nisam ni trudila da popamtim gde mi je šta, ionako neće biti zanimljivo ako budem znala.
J:  A šta je Nadja mislila pod onim...
"Eh, ništa zaboravi"-prekinuo me je a ja to mrzim kad mi neko radi.
J: Nisi naučio da nije lepo upadati ljudima u reč.
A: ...
J: Ovo mi je dosadilo, odoh u svoju sobu.
-Krenula sam uz prve stepenice, ali me je zaustavio.
A: Pogrešne stepenice ideš kroz hodnik pa levo.
J: Eh, znala sam to ali sam samo htela da te testiram.
-Uff da me je pustio lutala bih ko budala celu noć, ali nema veze.
Odveo me je do moje sobe i ja sam mu se zahvalila i otišla unutra. Petra je bila u dnevnoj sobi gledala je u televizor, i da znam da sam rekla da imamo televizor u sobama ali su mali u poredjenju sa ovim što se nalazi u dnevnoj sobi.

J: Šta gledaš?
P: Ne znam neku bezveze emisiju.
-Sela sam pored nje da i ja gledam, ionako nisam imala šta preče da radim.

Nadja POV.

J: Lazare pusti me, naljutiću se!
-Za divno čudo me je stvarno i pustio.
J: Reci mi koja je fora.
L: Kakva fora?
-Uf opet onaj njegov smešak, kada se pravi da ne zna o čemu pričam stvarno mi je dosadio.
J: Samo mi reci.
L: Nadja.
"Št..."-taman sam htela da kažem ali je onda njegov pogled bio direktno uperen u mene. Njegove oči su postale crvene i kako sam gledala u njih tako sam polako padala u san.
————————————————————————

-Da li sam jedina osoba kojoj se dogodi da zaboravi da postoji Wattpad babababab

TevetsWhere stories live. Discover now