35.deo

307 21 9
                                    

-Staša POV.

-Hehehe danas dele besplatne sladolede u kantini. Dal možete da poverujte. Madaaa rekli su jedan sladoled po osobi, a ovo je meni...sedmi put. Hahhahaa.

D: Ma dajj kako?
J: Može se reći više sreće nego pameti.
-Rekla sam te uživala u mom sedmom sladoledu.
D: Mene su isterali odmah čim sam stao u red za drugi.
J: Evo probaj ovo.
-Rekla sam mu te sam mu dala lažne brkove, i kapu.
D: Ti se šališ?
J: Ako hoćeš sladoled...
-Bahaha i otišao je. Kakav sam ja genije ponekad.
P: Ne mogu da verujem da imaš to.
J: Za sve što te čeka u životu moraš biti spreman.
N: Jesi ti uopšte jela nešto? Mislim pored hrane.
J: HAHAAH, ne.

"Staša ovo čak i uspeva!"-rekao je te se sladio sladoledom. Hahhh znalaa sam da sam prepametna.

P: Ne laži da je uspelo?! De mi pozajmi na trenutak.
J: Ne može sad, za dva minuta da uzmem osmi. Nisam još probala onaj od borovnice. Mada su brkovi već bili.
-Razmislila sam malo, jer nisam sigurna šta sve da iskoristim iz moje torbe "Stašine pametne stvari"
J: Evo uzmi brkove a ja ću ove naočare.
-Rekla sam te izvadila velike bele naočare za plažu. Hahaa ako ih se sećate kada sam ih koristila da iznerviram nastavnike.

-Čim sam ih stavila na glavu istrčale smo Petra i ja i otišle  da stanemo u red. Kada sam se sudarila i naočare su mi pale.

J: Ajojjjj gde stade tu.
-Rekla sam te uzimala naočare sa poda. Čim sam ih opet stavila krenula sam da ustanem i odjednom vrisnula, na šta sam sve u sali prepala.
J: Mislim da sam udarila glavom baš jako. Imam neko krvarenje sto posto.
-Rekla sam te protrljala oči. Mislimda su me svi u sali gledali kao kretena.
-Aleksa je hteo da mi pomogne da ustanem ali sam se ja udaljila.

"Petra!"-prodrala sam se na šta mi je ona rekla "Eee?".

J: Jel ti vidiš dvojicu Aleksi, baš ovde? Ili sam ja konačno prolupala.
-Rekla sam te pokazivala na njih dvojicu.
P: Ne znam baš, ako misliš da je Leon, Aleksa onda jeste.
J: Ko je Leon?
Le: Kao što rekoh Leonardo.
J: HAHA Leonardo. Ko se u dvadeset prvi vek još zove Leonardo?
-Rekla sam smejući se i ustajući sa poda.
-Svi u sali su se samo ismejali, mislim daj nije mi fora da ga uvredim.
J: Mislim daj više je fora kad te ljudi zovu Leo, Leon...uuu Lenii. To je prekul od sada te zovem Leni dvojniče.
-Leni je samo prešao rukom preko face. I tek sam onda shvatila da ima plave oči.
J: Uu Leni pa ti imaš plave oči, uff dobro je ipak nisi dvojnik.
A: On je moj brat od Ujaka.
J: Sad sve ima smisla...znači tvoja mama i njegov tata imaju plavu kosu.
L: Pravo Kolumbo.
J: Ćuti tamo Leni.
L: Ko si ti da se tako meni...
-Aleksa je samo stavio ruku ispred njega da ga ućutka i prostrelio ga je pogledom. Haha ipak nije loše kada te Aleksa poljubi, onda dobiješ zaštitu, mislim sigurno ga izjeda krivica što me je poljubio. Džaba sam bacala prokletstva na njega bahahah.
L: Zar ćeš stvarno da dozvoliš jednom smrtniku da mi se tako obraća.
J: Jaojjj Leni, nemoj da glumiš ribu. Nisam ti dala nadimak Lipljen.
-Imam sreće pa tata i Filip su "ribolovci" mislim pre više su "smećo-lovci" ili "čizmo-lovci" bahaha jer sve što uhvate je smeće ili čizme. A pritom da pričaju kako će uhvatiri Soma od 10kg...i slične gluposti.

L: Nemam reči.
J: To su dve. Bahaha šalimm se evo neću te više prozivat, idem po sladoled. Oćeš ti jedan?
L: Već sam uzeo.
J: Koliko?
L: Jedan.
J: HAHAHAH koji jadničak.
-Rekla sam te stavljala naočare.
P: Evo ti uzmi i brkove već sam uzela dok si ti pričala.
J: Tenkju-tenkju.
-Rekla sam te stavljala lažne brkove i naočare i stala u red.

Aleksa POV.

-Umreću od smeha sa ovom Stašom. Ponekad je teško suzdržavati a ne smejati se. Pritom odakle joj lažni brkovi?

J: Hajde Leon, idemo.
L: Dobro pa si se setio.
-Krenuli smo oko dvorca. Uff zašto moram baš ja da budem vodič? Nema iritantnijeg posla od ovoga. Mislim kada sam išao sa Stašom, to je već bilo drugo a sa ovim glupanom ni ispred kuće ne bih da nisam prisiljen.
L: Šta je mislila pod tim "Jadničak.". Uff i ko je ona uopšte?
J: Pretpostavljam da je uzela više od jednog sladoleda.
L: Kako?
J: Umm... ne znam.
L: A ko je ona?
J: Staša prva godina.
L: Zar tvoja devojka nije isto prva godina?
J: Otkud znaš?
-Rekao sam striktno mojima da ne spominju ništa-nikom. Kako je moguće da je saznao? Mislim nisam hteo da žurim sa njom, a znajući njih odmah će tražiti da je upoznaju.
L: Pa ti si jedini koji nije bio na porodičnom okupljanju, tako da si ti taj koji je bio trač tema, cele večeri.
J: Ma super.
-Rekao sam sarkastično. Prosto mrzim ta okupljanja, čim te nema jednom glavna si tema.
L: Svi su rekli da si sa njom proveo lepo veče. Ali nismo bili sigurni gde tačno. I jel to ta.
A: Ne.
L: Nego ko?
A: Ahh, previše si naporan uživaj u ostatku dana sam.

-Rekao sam te se teleportovao i ostavio ga samog. Mislim samo mi treba on najveća tračara u kući da sazna sve. Mislim možda drugi pored Sofije teško da je neko ravan. Mislim njih dvoje čak i imaju takmičenje koje se održava svakog zimskog praznika kada sabiraju ko je više poena skupio tokom godine. Ja sam na dnu...

Leon POV.

-Znači nećeš da mi kažeš? Dobro saznaću sam. I dobro znam od koga da počnem. Čim kažem Sofiji ovaj glavni trač ja ću biti pobednik ovogodišnjeg takmičenja. Dobiću ekstra 20 poena što će me dovesti do vrha...

————————————————————————

Ljudi upravo sam skontala da zvezdica nije "like" nego "vote" moj život nema smisla bahahaha. Mislim znala sam to ali svejedno zanimljivije je kada kažem "like" pfff opet moji problemi bahaha. 

I šta mislite o Leniju, mislim zar nije gotivan? Bahahaba muško koje tračari najveći kraljevi, zar ne? 😑

Vote
Comment
Follow

I to je to za danas

Bye-bye

TevetsWhere stories live. Discover now