72.deo

274 21 17
                                    

-I šta si odlučila?-pitala me je mama kada me je Vukašin doveo kod nje.
J: Razmislila sam dobro, iii neću ništa da radim.
-Pogledala me je razocarano i prisla mi je.
M: Da li ćeš stvarno izdati oca i brata zbog vampira. Zar se tvoj otac već nije bio u bolnici. Može biti i opet samo što ovog puta neće ustati.
-Zagrizla sam usnu što sam jače mogla. Dok je ona nastavila da priča:
M: A Filip...on je idalje jako mlad da bi mu se išta dogodilo. I misliš li da će te nastaviti voleti jer si mu uzela oca. Ionako ga je moja "smrt" jako potresla...samo mu još fali otac. I to jer njegova sestra više voli krvopije.
J: Kako možeš?!
-Pogledala sam je sa gadjenjem u licu i u neverici. Da li je moguće da je ovo čudovište, žena koja je rodila mene i Filipa? Tata gde su ti bile oči?
J: On ti je sin! A moj tata ti je muž!
M: Oh ma daj! Filip nije važqn u ovoj situaciji beskoristan je isto ko tvoj otac. Dok ti draga moja imaš retku priliku da ih udariš tamo gde niko nije mogao.
J: Gde tačno tamo?
M: Pravo u njihovo srce!
-Prevrnula sam očima.
"Ti ženo nisi normalna."
M: Veruj mi Stanislava posle toga imaćeš sve što možeš da poželiš.
-Gledala sam je kako se zlo smeši i nisam znala šta da uradim.
J: Prekini tako da me oslovljavaš. Moje ime je Staša.
M: Kako god hoćeš sve dok uradiš ono što sam ti rekla.
J: A-ali ne pada mi na pamet ikome da napakostim.
M: Čak ni njima?
-Projekat u sobi se upalio i videla se dnevna soba u kojoj su tata i Filip bili. Gledali su televiziju. Dok na prozoru iza njih videlo se jasno da neko stoji na drvetu sa pištoljem.
J: Nemojte da ste ih dirnuli!!!
M: To sve zavisi od tebe. Hoćeš li uraditi sve što kažem?
-Zagrizla sam usnu i rekla "Pusti me još malo da razmislim."-ona se samo nasmešila i rekla "Neka ti bude, očekujem zlato pozitivan odgovor."
Izašla sam iz prostorije vidno uznemirena. Ja ne mogu ova žena je debil. Suze su mi se nakupile u očima. Šta je sve ovo?!

Išla sam do svoje sobe prvi put bez nečije pratnje. Jer je Vukašin otišao da porazgovara sa Omega vukodlakom. Koliko sam shvatila pošto je on glavni vukodlak on je njegova desna ruka. Drugi najjači u školi. Nadam se da neće ni dolaziti.
Ušla sam u sobu i legla na krevet pitajući se kako je sve došlo do ovoga? Kako sam tako uspela da upadnem u njigovu zamku i da nemam kud.
Pokušala sam da obrišem suzu ali za njoj je bila i druga, i treća i nastavio se niz suza..
Sve vreme mi se vrtela misao

Koju god stranu izaberem neko će morati da umre.

Bili to moji prijatelji iz skole, ili moj tata ili brat. U svakom slučaju koju god stranu odaberem biće loša.
Razmislila sam malo i konačno odlučila...mislim da znam koju ću sttanu da izaberem.

-Čim sam htela da izadjem ugledala sam Vukašina koji je upravo ulazio u sobu sa još jednim likom.

V: Gde si krenula ti?
J: Da napuderišem nos. Eto gde ću. Odoh do svoje divne majke.
Vukašin je nešto pričao dok sam se ja zagledala u drugog lika. Nijednom me nije pogledao dok je ulazio. Kada je shvatio da ga gledam okrenuo se.

J: Davide?!
-Zbunio se i tek tada se okrenuo.
D: Staša?
-Totalno sam se ukopala u mestu kao i on. Šta će on ovde?
J: Zar ti nisi na...fudbalu?
D: Umm vidiš...u vezi toga malo je komplikovano.
J: Vidim.
-Rekla sam sarkasticno.
D: Slusaj Stasa hteo sam da vam kazem ali nisam mogao, zabranjeno je.
J: Shvatam. Shvatam.
D: A šta ti tražiš ovde? Nisi li ti vu...?
J: Ne nisam! Niti ću. A ovako pojela sam govno, eto što sam ovde.
J: A sada me Vukašine pusti da prodjem. Moram da vidim mamu.
-Vukašin se samo pomerio i ja sam otišla. Zakucala sam na vrata i ušla. Po njenom izrazu lica videlo se da se iznenadila.
M: Nisam ocekivala da ćeš ovako brzo doći.
J: Nisam ni ja.
M: I šta si odlučila?
-Srce mi je kucalo trista na sat. Nisam bila svesna šta izgovaram.
J: Pridružiću ti se.
-Rekla sam hladno i sasvim odlučno. Mama je ba zadovoljna time i nasmešila se.
"Vrlo dobro, dobra odluka."

————————————————————————

Mrzim školu
Sve drugare
I zato ne pišem Wattpad.

Da-da tugaaa. Školica počela mučenike zove, ovaj hoću reći učenike XD. 
A inače sam imala testove neke cele nedelje pa zato. Žao mi je žao, al šta da radim ja 🥺☹️☹️☹️ u svakom slucaju vidjamo se u sledecem delu. Ćaooo!!!

TevetsWhere stories live. Discover now