33.deo

317 19 10
                                    

-Posle 10min čekanja Violeta je izašla bez reči a zatim i Aleksa.
Naravno kako me ne bi skontao skočila sam pravo u žbunje koje je bilo pored klupice i saplela sam se i razbila usput.

-Aleksa se samo nasmešio i nastavio dalje svojim putem. Buraz! Jel mogu ja a da se ne izblamiram, bar jednom u životu?

-Uhvatila sam Violetu za ruku i otišli smo u moju sobu.

J: I šta je bilo na kraju?
V: Staša tvoj plan ne pomaže.
J: Ma pomoćiće videćeš! Krećemo na plan B.

-Izvadila sam svesku na kojoj sam nacrtala sve planove kako da smuvam Violetu i Aleksu. Mislim znam da sam ja lepa *kašljuc* ali ne može Aleksa toliko da laže da sam mu srodna duša, jer ne ide to tako. A mislim kada ga već Violeta voli što da se ne smuvaju nije nikakav problem bahahha.

...

V: Jesi normalna nema šanse da ću to da uradim!
D: Ni meni tek.
J: A pa što nećete Violeta tebe trebam da smuvam. A Darko zar mi nisi prijatelj?
D: Jesam ali nepada mi na pamet da udarim Aleksu kako bi mu Violeta pomogla, i kako bi se "momentalno zaljubio u nju".

-Malo sam razmislila i rekla "Ne shvatam u čemu je problem?"

D: Kako ne shvataš? Neću mu ni prići dobiću batine od njega.
V: A mene će da gurne i neće mi dati ni da mu pomognem.
J: Pa šta je sa vama? Nije Aleksa biljka mesožderka pa će da vas pojede.
D: Kamo sreće da jeste.
J: Pfff, vi ste dosadni.
D: Zašto uopšte hoćeš da smuvaš Violetu i Aleksu?

-Pogledala sam prvo Violetu pa Darka, umm kako bi me onda mene pustio na miru i ja da idem kući.

J: Zato što ga ona voli, ne može da bude neuzvraćena ljubav. Zamisli sad su njih dvoje u priči i glavna ljubav, i on nju neferma ni pet posto. 
D: Maa užas.
V: A Staša nisam znala da si ovoliko dobra. Izvini zbog onog dana, ipak nisi glupača kao ostale.
J: Hehe.
V: Ali šta ćemo da radimo sa njegovom devojkom, ni ne znamo ko je ona.
D: Ček-ček ti ne znaš ko je Aleksina srodna duša?
J: Začepi Darko. To je nebitno, jer ga ona ionako ne voli. I svi znamo da laže, i da mu ona nije srodna duša.
V: A ko je to?
J: Ma nebitno.
V: A da saznamo ko je i da joj zapretimo da se kloni njega, ili da unajmimo vukodlaka da je ubije.
J: Umm, neka-neka zamrzeće te kasnije Aleksa ako sazna to. Ipak nije ona kriva za to što mu je "devojka" ili šta već.
D: Ma slobodno možemo joj sonu kiselinu prosuti na glavu.
J: NE TREBA. Kao što rekoh nećemo da budemo loši ljudi.
-Ahh ovi nisu normalni ta devojka sam ja! Neće valjda da ubiju mene? Mislim Darko to namerno radi verujem da u sebi umire od smeha, a Violeta ne zna njoj je oprošteno.
J: Idem da smišljam novi plan vi ste previše paranoični.

-Rekla sam te izašla iz sobe i otišla napolje. Napolju je bilo mračno ipak je bilo osam uveče. Bila sam u pozadi u školskom dvorištu sedela na klupi i gledala zvezde.
Sedela sam tako i gledala ih, bilo je prelepo. Imala sam osećaj da sam na nekom potpuno novom svetu. Sve dok neko nisam čula da je neko seo pored mene, i naterao me da izadjem iz tog mog "novog" sveta.
Kada sam se okrenula videla sam Aleksu pored mene i glava mu takodje gleda u zvezde. Na trenutak sam zabola, izgledao je...uff ne znam koju reč da upotrebim da opišem Aleksu, zvučaće čudno, ako kažem lepo. Mislimm nemojte odmah da mislite na najgore da sam se zaljubila. Nego u tom polu mraku, sav udubljen u gledanje zvezda njegove oči ko da su sjajile na toj mesečini. Svega mi izgledalo je lepo.
Taman kada sam samu sebe odbranila od sebe. Da-da to radim. Mislim moram da raspravljam sama sa sobom jer...pa ja sam Staša naravno. Setila sam se da trebam da počnem da ga napadam.

J: Šta ćeš ti ovde.
A: Sedim na klupi. Zar ne smem?
J: Ne, nadji si drugu klupu.
A: Zašto?
-Rekao je smeškajući, pfff zar misli da je pametniji od MUA.
J: Eto zato. Prva sam sela.
A: Da, jesi. A ja sam tebe došao da pitam nešto.
-Rekao je ozbiljno na šta sam dobila knedlu u grlu. Šta sam sada uradila? Nisam pobegla. Nisam iznervirala neku nastavnicu, mislim nastava je tek od sutra. Uff pa nisam ništa, nedužna sam heheeh.

J: Šta želiš da me pitaš?
A: Zašto si poslala Violetu danas kod mene.
-Rekao je sad smešećise, jednom rukom naslonjen na klupu. Dok sve vreme nije skidao pogled sa mene.

J: Kad sam ja nju poslala?
A: Ne znaš?
-Ne znam za vas ali mrzim kad me uhvate u planovima i kao sad mi se smeškaju sve vreme.
Uff onda se još više unervozim i neumem lepo da slažem, jer nisam sigurna koliko znaju istinu.

J: Ne. A i zašto zar Violeta nije lepa? Baš je fina i dobra, zar ne?
A: Verovatno, neko će biti srećan sa njom.
-Rekao je samo odrično, mislim daj druže pokušavam da te smuvam a ti tako.
J: Al što neko to možeš biti...
-Aleksa me je pogledao kao da sam pokušavala reći da je jednorog isto što i feniks. Mislim, ne znam kako da vam dam primer tog nekog polu-ubilačkog pogleda.
A: Nemoj molim te, da završavaš to.
J: Daj jedan dobar razlog zašto da ne budeš sa Violetom.
A: Veza će se raspasti pre nego što krene.
J: Ali ako oboje zajedničko radite na izgradjivanju stabilne ljubavne veze, onda se neće raspasti.
A: Ne ide to tako. Uvek postoji samo jedna prava ljubav, dok su sve ostale samo prolazne. A njena srodna duša je tamo negde i čeka je. I ako se poljubi sa nekim pred svojom srodnom dušom biće bolno za njega ili nju u svakom slučaju čak iako nisu ni pričali dve reči. Osećaće se kao da mu je neko zabio nož u srce.

J: Pff koje budalaštine.
A: Ma stvarno? Šta misliš kako sam se ja osećao kada sam te video pored ono mamlaza.
J: Kog mamlaza? A i ko ti kriv što si gledo, mogao si da skreneš pogled. A i koja je više stvar sa tim, nemaš nijedan dokaz da sam ti srodna duša. Samo si došao i rekao "Ej ja sam tvoja srodna duša."
-Rekla sam ovo zadnje dubokim glasom izimitirajući ga. Na šta se on nasmejao, možda Aleksa ipak nije toliko loš? Mislim...ne-ne osvesti se Staša to je Aleksa, ne tamo neki...le-p luk, ovaj mislim lik.
A: Jednostavo, jesi. Shvatićeš to sama pre ili kasnije.
- Ustao je sa klupe i pružio mi ruku.
A: Hajde sad već je kasno imamo školu sutra.
-Aleksa me je sve vreme držao za ruku dok smo išli do moje sobe. Ne znam za vas ali osećam se prečudno, kao da su mi se svidele palačinke sa kremom i jogurt. To kad jede Filip dodje mi da se ispovraćam, ali iz nekog razloga mi se svidelo. Mislim na držanje ruku sa "Fdjdjdj" mislim "Askelsm." Aaaj "Aleksom."

"Stigli smo. Hajde vidimo se."-rekao je Aleksa kada smo konačno stigli do moje sobe.

-Samo što umesto da mi odmah pusti ruku on mi se približio i poljubio me je, i tek onda pustio.

"Laku noć."-rekao je i nasmešio se i samo odjednom nestao.

"L-ak-u n-oć."-rekla sam bledo dok sam pipala usne. Trebalo mi je sigurno jedno dobrih pet minuta da se osvestim.

-Kada sam ušla videla sam Petru kako sedi na kauču i gleda seriju.

P: Taman na vreme, počela sam da gledam tvoju omiljenu seriju hoćeš sa mnom gledat?
J: Ne mogu.
-Rekla sam idalje bledo i samo ušla u sobu i legla na krevet.

-Da li je to mene Aleksa stvarno poljubio? ŠTO JE NAJGORE OD SVEGA...svidelo mi se.

————————————————————————
-Okejj, izvinite što nisam malo ranije objavila. Male komplikacije i tako to😂. Nadam se da vam se svideo deo 🙃

Like
Share
Comment
Follow

Bahahah da-da dodala sam novu stvar u mom redovnom podsetniku za vas 😀.

Ćao-ćao za sada vidimo se u sledećem delu

TevetsWhere stories live. Discover now